Svake godine bacimo 1,3 milijarde tona hrane (250 kg po evropljaninu), dok 842 miliona ljudi nema šta da jede. U supermarketima biramo najljepše jabuke, bacamo mlijeko kojem se bliži rok trajanja, pravimo grah za 12 osoba iako nas je u kući samo dvoje. Primjera je bezbroj. U dolarima, to je 750 milijardi godišnje. Dakle, nikakvi iluminati i Bill Gejtsi nam ne otimaju novac iz novčanika, nego se sami razbacujemo, kao da nam je Dodik tata.
Da se igramo i dalje sa ciframa, svaka peta kesa, donesena iz prodavnice, baci se. Prevedeno na naš frižider i ostavu, jednu trećinu hrane koju smo kupili, bacimo. Najviše bacamo hranu kojoj je istekao rok trajanja ili se isti bliži. Na drugom mjestu je višak hrane koju smo kuhali. Nakon toga, voće i povrće je na redu. A najmanje bacamo pastu, rižu i slično. Samci najviše hrane bacaju logično, a kada su u pitanju godine, ljudi između 55 i 64 godine najviše hrane bacaju. Gladne oči. Ipak, čini se da je rok trajanja za nas Berlinski zid. Iako hrana može da najčešće da se koristi nakon famoznog datuma trajanja, mi našim čulima ne vjerujemo, nego komadu papirića zaljepljenom na pakovanju od jaja ili mlijeka. Ilustracije radi, jaja u frižideru mogu biti upotrebljiva dva mjeseca. Na deklaracijama je rok upotrebe dvije sedmice samo. Mlijeko 7 dana nakon isteka roka trajanja, ukoliko nema promjena u okusu i mirisu, možemo koristiti. Ipak, statistički, bacamo ga najviše dan prije isteka roka. Ono što nismo uspjeli baciti u kući, bace supermarketi zahvaljujući nama. S godinama, standard koji smo im nametnuli za voće i povrće, tjera ih da bacaju milione tona nesavršenih jabuka i krompira svake godine. Ljudi inertno biraju lijepo povrće i voće, pa ono “manje” lijepo, završi u smeću, jer ga niko ne želi. Tu su i akcijske ponude tipa kupi 2, dobiješ 3. Količina koja nam nije potrebna, a koja nas ponudom uvjerava da ćemo uštediti novac, dok ga zapravo bacamo. Statistički, nikada nećete iskoristiti onaj treći proizvod koji su vam kao dali besplatno.
Shvatili ste? Ako ne želite da budete šupak iz ove crne statistike, sa par praktičnih Trotterovskih savjeta, ove cifre možete promjenuti:
-Hrana ima duži rok trajanja nego što to govori deklaracija.
-Planirajte kupovinu bolje. Ne ulazite u supermarket spontano i neplanirano. Trećinu novca koji ćete potrošiti, bacit će te zapravo.
– Kupujte hranu sedmično. Mjesečna kupovina hrane najviše šteti novčaniku. Dovoljno je da planirate sedmični meni i prema tome da kupujete isključivo ono što vam treba.
– Izbjegavajte velika pakovanja, makar koštala i pola cijene od normalnog pakovanja. Šta god da je sadržaj velikih pakovanja, više od polovine ćete baciti. Koristiti ćete jednom, a od druge upotrebe će proći mjeseci. A kada dođe i taj dan, mozak će vam poručiti da je to staro i da mu je mjesto u smeću. Bacanje para i bespotrebno zagađivanje okoline.
– Ne kuhajte grah u vešnom loncu, ako vas je u kući samo dvoje. Ostatak hrane stavite u posude i ponesite na posao. Bolje da ponesete grah od kuće, nego da jedete nekakve poluotrovne kupovne bureke na poslu. Dakle, kuhajte umjereno i u skladu sa brojem gladnih usta u kući.
– Hranu čuvajte na primjerenim temperaturama. Voće i povrće se najbolje osjeća tamo gdje je 8-12 stepeni. Pet stepeni u frižideru je prehladno za jabuke ili paradajz.
Procjena godišnje uštede ukoliko se držite ovih jednostavnih stvari je oko 1000 evra. Taj novac možete potrošiti na drogu, alkohol ili šta drugo korisnije. Ne bacajte ga uzalud. Ako ne zbog vas, ono ne zbog onih zavjereničkih šupaka koji vjeruju da vam iluminati stanuju u novčaniku.