Rok kampovi za djevojčice organizuju se u Skandinaviji već skoro dvadeset godina. Girls Rock Camp Aliance je popularan u Americi. Sličan projekat bi zahvaljujući entuzijazmu Tatjane Nikolić i njenih saradnica, mogao zaživjeti u Srbiji i regionu.
Sa koleginicama iz programa za afirmaciju ženskog stvaralaštva Femix, Tatjana je bila u studijskoj posjeti Stokholmu 2014. godine i tada upoznala aktivistkinje organizacije Popkollo koje u Švedskoj vode mrežu kampova u 12 gradova.
„Poslije dvije godine razmišljanja i premišljanja, uz veliku podršku saradnica u Femixu, odlučila sam da iniciram kamp po prvi put u Srbiji, obavijestim javnost šta želim da uradimo, i počnem sa prikupljanjem finansijskih sredstava“, govori Tatjana.
Rok kamp će biti namijenjen djevojčicama iz različitih gradova u Srbiji, uzrasta od 10 do 14 godina, a vremenom bi mogao okupiti i ostale zemlje. Plan je da se održi početkom jula 2017. godine i da traje 7 dana. Poput bubnjarskih radionica za djevojčice koje je Femix uz podršku Rekonstrukcije ženskog fonda organizovao prošle godine u Beogradu, Pančevu i Smederevu, kamp će se završiti javnim događajem – mini nastupom djevojčica kada će one imati priliku da svima zainteresovanima pokažu šta su naučile.
„Kamp će omogućiti da se osnuju neki novi, mladi, ženski rok bendovi koje ćemo mi mjesecima nakon kampa pratiti, podržavati i promovisati. Mentorke će biti mlade domaće muzičarke sa kojima Femix sarađuje: bubnjarke, gitaristkinje, bas gitaristkinje, klavijaturistkinje, pjevačice i druge. One već sada jedva čekaju da se upoznaju sa djevojčicama i da počnu raditi zajedno! Djevojčice će tokom sedam dana učiti osnove sviranja jednog od četiri instrumenta: bubnja, gitare, bas gitare ili klavijatura. Osim toga, zainteresovane će moći da pohađaju radionice pjevanja, osnove pisanja tekstova i muzike, upoznaće se sa tehnikom koja se na probama i nastupima koristi. Očekujemo od njih da nakon kampa nastave da se aktivno bave muzikom u svojim gradovima i držimo im fige da kroz par godina za njih čuju mnogi i da muzika koju budu izvodile bude odlična!“, otkriva Tatjana.
Stereotipi i predrasude prema muzičarkama postoje, a pokazuju ih različiti akteri muzičke industrije, mediji i publika. Žene na sceni se povremeno vide kao „egzotične” i senzacionalne, što dalje koči njihovo veće i aktivnije učešće u muzičkoj sceni. Očekivanja prema mladim djevojkama i mladićima jesu drugačija, sredina se na različite načine ponaša prema njima, postoje dvostruki standardi, a izostaje podrška i slobodan prostor, kako u porodici, obrazovanju, tako i među vršnjacima.
,,U medijima se mnogo rjeđe vide muzičarke (koje nisu objektifikovane), kao i na festivalskim, koncertnim i klupskim repertoarima, te je manje ženskih uzora koji bi bili inspiracija i na koje bi se djevojčice i djevojke mogle ugledati. To su sve razlozi zbog kojih smo inicirali kamp i na koje se nadamo da ćemo makar djelimično uticati. Sljedeći korak bi mogao biti regionalni kamp, a o tome smo razgovarali sa saradnicama iz Regionalne mreže za kulturne rodne prakse, a posebno sa Prostorom rodne i medijske kulture K zona iz Zagreba“, tvrdi sagovornica.
Prikupiti sredstva za ovaj, prvi po redu kamp nije lako, a organizatori se trude da kamp bude što pristupačniji djevojčicama čiji roditelji nisu u posebno dobroj materijalnoj situaciji. Nadaju se da će većinu troškova pokriti iz donacija i sponzorstva, te pozivaju institucije, fondacije i kompanije da daju svoj doprinos.
Tekst je originalno objavljen na www.bastabalkana.com
Autorka teksta: Nataša Lazukić
* Za konkurs