Od trenutka kad si se rodio bio si mrtav za mene. Postporođajna depresija govorili su ljudi u vremenu koje je došlo za mene ali to nije bila istina-Tvoj otac je kriv za moju mržnju prema tebi dragi sine. Mrzila sam te jer si došao na svijet tek nakon tri kćerke koje sam rodila tvom ocu i bio si četvrto dijete i posljednje u našoj obitelji. Tvoje sestre su momentalno pale u zaborav kad je tvoj otac vidio tebe u kolijevci pokraj mene i stajale su kao lutke oko krevetića dok te on držao u naručju i potom te odnio u dnevni boravak da sjedi s tobom kraj kamina dok je vani padao snijeg. Tvoje sestre su nešto tražile, vrištale i dosađivale ali tvoj otac je bio u nekoj vrsti transa jer si za njega bio čudo a za mene čudovište.
Rodićeš mi sina jednog dana Anastazija obećajem ti šalio se Gordan dok smo hodali uz izloge grada jednog davnog proljeća i vraćali se iz noćnog izlaska gdje je popio malo previše i naglas pričao ono što je i mislio. Rekao je dok me grlio na jutarnjem svjetlu grada kako želi sina i da se udam za njega. Prvo je izgovorio kako želi tebe a potom me zaručio i to vidim tek sad kristalno jasno kroz sva svoja sjećanja dok on sjedi u dnevnom boravku a tvoje sestre vrište po kući dok ih moja majka smiruje ali bez nekog uspjeha-One su bile neuspjeh svaki put kad bi izašle iz moje vagine pred tvog oca. Neuspjeh jer nemaju kurac koji će produžiti njegov lozu-U njih će neki tuđi sin zabiti kurac i nalijepiti im prezime na osobnu iskaznicu i tu sve prestaje. Nije bio sretan nijedan jedini put dok sam ja umirala od bolova na operacijskom stolu. Umirala sam zbog toga što sam svaki put znala da nosim kćerke i što svaki put nisu bile dobrodošle na ovaj svijet ali sada je ta priča konačno završena jer ima svog sina i sve je završilo dobro-Sasvim dobro za njega a ja sam ovaj put jedva preživjela porod…
Doktor nas je savjetovao da to ne radimo. Svi su rekli da sam preslaba za još jednu trudnoću ali mjesecima nakon posljednje kćeri sam trpjela pritisak tvog oca da još jednom pokušamo. Još samo ovaj put govorio je poput papige koja je stajala iznad mene i čekala da joj otvorim vrata svog kaveza i jajeta koje će oploditi po cijenu mog života-Doktor je rekao da mogu umrijeti ali tvoj otac me tješio da sam snažna žena, jaka i da ću ko i svaki put izgurati trudnoću do kraja. Taj kraj je mogla biti moja smrt prije deset dana kad sam izgubila previše krvi tokom carskog reza i rana nije zarastala kako treba a potom sam pala u komu…Ništa strašno i mala cijena za jednog sina.
Sjećam se trenutka kad sam popustila pred pritiskom tvog oca i dopustila mu da uđe u mene i svrši do kraja u nadi i molitvi da ovaj put to bude sin. Molio se iznad mog lica dok su mu kapljice znoja padale po mojim usnama umjesto da ih ljubi cijedio je pljuvačku izgovarajući molitvu samo da bude sin ovaj put i ponavljao je pljujući u moje lice u ekstazi svršavanja-Daj sina, daj sina, daj sina!!! Kad je završio sa tvojim pravljenjem u meni okrenuo se i pokrio a mene ostavio da ležim. Lezi rekao je! Smiri se sada i spavaj! Htio je da njegova sperma prenoći kako treba u meni i nisam smjela otići do kupatila da se okupam i popišam jer je negdje pročitao da se tako može izgubiti dio dragocjene sperme potrebne za mušku djecu. On je čitao sve na internetu o pravljenju muškog djeteta pa smo znali voditi ljubav na noć punog mjeseca ili kad bi jela luk tri dana i noći samo zato da uspije sljedeći put izaći muško dijete iz mene i konačno si uspio izaći iz mene sine moj dragi i hvala ti na tome.
Moja agonija sa porodima je zauvijek završena. Promatram tvog oca dok ležim i kćerke koje trče oko vas dvojice dok ih on ne primjećuje i ne vidi-Jedna od njih vrišti jer se posjekla na papir i drži prst a on potom ustaje i hvata je za ruku i vodi u sobu gdje zatvara vrata da se ne dere ispred tebe-Ti si svetinja a njen prst nije ni pogledao. Zatvaram oči pred tom scenom svjesna da će odsad u budućnosti sva njegova ljubav, pažnja i vrijeme ići samo na njegovog sina a mi kao žene ćemo zauvijek biti u službi. Ja sam uzela njegovo prezime a vi ćete uzeti tuđe i jedini koji ostaju za produženje ove kraljevske loze ostaju njih dvojica. On je sa mnom završio a sa njim će nastaviti. Osjećam bol u donjem dijelu kičme, reže me dok dišem, boli dok se okrećem ali tvoj otac me pita gdje su pelene, čokolino, gegice i dekice a ja moram sve objasniti detaljno dok ležim u krevetu međutim ne djeluje i moram ustati i opet vidjeti da je sve tu gdje sam i rekla ali treba se sageti pa to dohvatiti i saginjem se ispred vas dvojice kao sluškinja jer to i jesam zar ne? Saginjem se operisana, u bolovima, reže me donji dio trbuha dok uzimam tvoju malu cipelicu plave boje za dječake i dodajem tvom ocu u dlan dok on već odlazi u susjednu sobu da te obuje a ja sama nastavljam do svog kreveta gdje padam i tonem u san…
Danima su dolazili kumovi, prijatelji i familija sa čestitkama i danima sam gledala koliko su ovaj puut svi sretniji i velikodušniji u poklonima jer ipak si ti muško dijete a njima je potrebno mnogo više nego djevojčicama i ženama. Dobio si za svoje rođenje više poklona od svih svojih sestara zajedno. Poklone su ti donijeli isti ljudi koji su dolazili i njima na babine i trebaš to zahvaliti tome što si rođen kao muškarac. Sutra ćeš i ti napraviti nekoj djevojci sina poput tvog oca i nju će boliti kao mene dok ti bude rađala nasljednika ali to je mala cijena za nastavak loze i prezimena koje muškarci nose s ponosom a žene odbacuju s ljubavlju. S ljubavlju sam odbacila svoje prezime i uzela prezime tvog oca jer mi nije bilo bitno tada dok sam ga voljela a sada vidim da nisam bacila samo svoje prezime nego dio jednog identiteta koji sam nekad imala i preuzela identitet udate žene dok on svoj nije mijenjao-Svijet je takav da muškarci ne moraju apsolutno ništa osim jebati žene i napraviti još muškaraca za još jebanja žena a pritom žene koje budu rođene istrenirati da služe za jebanje i rađanje još muškaraca. Tvoj otac me jebao i trenirao svaki put do trenutka kad sam bila spremna da rodim muško dijete a to si upravo ti i sad sam bačena na krevet kao kuja koja je svoj posao obavila i daje mlijeko svom djetetu dok joj bacaju hranu na deku i prekrivaju je dekama da joj mlijeko za mužjaka bude toplo, slatko i zdravo. Brinu se svi za mene jer svatko tko mi priđe kaže kako je za tebe dobro da jedem ciklu, paradajz i meso. Svi se brinu za tebe preko mog tijela i govore mi šta je za tebe dobro dragi moj sine i zbog tebe i dalje dobijam pažnju i vrhunski tretman jer tebi treba zdrava, jaka i sposobna majka puna mlijeka koje će od tebe napraviti snažnog i budućeg muškarca.
Dok ležim i razmišljam o budućnosti ove obitelji preko mene prelazi crnilo koje liči na tekuću tintu koja ulazi preko moje kože sve do utrobe i do bijelog mlijeka u mojim grudima pretvarajući ga u otrov koji ti pohotno piješ i cuclaš iz mene. Ležiš mi na stomaku i halapljivo gutaš moje mlijeko natsalo samo za tebe. Hranim te samom sobom i dajem ti život čak i nakon što je tvoje rođenje moglo uzeti moj vlastiti…Ironija. Hranim te svojim tkivom, mlijekom, dijelovima sebe da bi ti mogao živjeti i nastaviti želje svoga oca i vidim njega dok promatram tvoje malo lice i kako požudno ujedaš malenim usnama vrh moje bradavice i boli me. Sve me zbog tebe boli sine. Ti si najveći izvor moje tuge i bola sve ove godine. Sve ove godine dok sam rađala tvoje sestre ja sam čekala tebe i svaka od njih koja je mogla donijeti radost u moj život bila je samo još jedna tuga koju ćeš odnijeti upravo ti jednog dana kad se rodiš ali vidiš to se nije desilo-Ja sam jako tužna majka jednog malog sina kojeg je rodila prije par mjeseci i ta tuga ne prolazi a ja nikome ne pričam šta mi je jer se nadam da će proći dok ona postaje sve jača i tvrđa i bojim se da ćeš je i ti osjetiti kako ja budem jačala i kako vrijeme bude proticalo kroz naš život i tvoj život koji sam ti ja dala po cijenu vlastitog.
Tvoj otac te promatra kao blago. Dok ležim i čekam ga u krevetu on stoji iznad krevetića sa zvijezdama i mjesecom koje se vrte kao mala galaksija iznad tebe on vidi svoju vlastitu galaksiju u tebi. Danas sam mu spominjala kako jedna od tvojih sestara treba ići zubaru i da je odvede međutim on je samo pitao za tvoju alergiju na šampon koji sam kupila, pitao me jesi li spavao lijepo, kako jedeš i podriguješ li kao inače kad pojedeš nešto od kašastog voća. Nije riječ uputio o tvojim sestrama i termin za zubara je propušten. Tvoja sestra je trebala popraviti zub ali tvoj otac je zaboravio da je odvede jer je tražio posebna kolica za tebe taj dan i lovačku pušku od plastike kao da si već šestogodišnjak a ne beba od nekoliko mjeseci. Moja kćerka je došla uplakana u sobu tu noć sa oteklinom na lijevom obrazu i shvatila sam da nije bila kod zubara i potom sam morala da je odvedem u hitnu, da zovnem majku da tebe pričuva jer je tvoj otac radio noćnu smjenu i sama sam otišla u ledenoj noći s taksijem do hitne da joj daju injekciju i hitno saniraju upalu…Ti si bio na prvom mjestu.
Ponekad sjedim pokraj prozora i gledam našu kuću i police sa slikama obitelji i primjećujem koliko tebe sada ima posvuda. Tvoja velika fotografija je u centru pažnje na polici iznad kamina a mi smo gurnute u stranu, kao dodatak. Lovačka puška i svi mogući rekviziti za dječake stoji u staklenoj vitrini za tebe kad odrasteš i to ne smiju dodirivati tvoje sestre, tvoja soba je samo za tebe a njih tri spavaju u sobi pored tvoje-Tebi treba više prostora meni se čini dragi sine. Prvo sam ti ja dala prostor kroz svoje tijelo a potom si ti preuzeo i prostor izvan mene i cijeli moj život kroz svoje muško tijelo. Sestre nemaju značaj više u očima tvog oca i toga sam postala bolno svjesna s tvojim dolaskom na ovaj svijet. S tvojim dolaskom na ovaj svijet moj svijet je nestao dragi sine i samo ponekad pomišljam na najgore ali to je depresija pročitala sam na internetu…
Postporođajne depresije kažu…
Nisam ni danas sigurna jesu li upravu kad tako nešto pročitam i jesam li vidjela krivo ovaj svijet od trenutka kad si ti na njega stigao? Jesam li umišljala cijelo vrijeme od trenutka tvog rođenja da su ljudi sretniji kad na svijet dođe muško? Rađala sam tri puta prije tebe i vidjela sam sreću tvog oca, bake i dede i svih naših prijatelja ali nisam vidjela toliku sreću kao onaj dan kad sam rodila tebe. Možda sam umišljala od prvog trenutka osmijeh i suze na licu tvog oca kad te uzeo u naručje a mene poljubio u čelo kao dobru ženu koja je obavila zadatak ovaj put do kraja. Nije plakao nijednom za tvoje sestre ni jedna jedina suza nije prolivena ispred mene ali sam sigurna da je plakao iza mojih leđa i proklinjao sudbinu što sam rodila kćer i ovaj put. Možda sam umišljala sve te poklone koje si dobio i svaki od njih je bio bolji od poklona tvojih sestara. Možda sam pogrešno vidjela kad je jedna od tvojih sestara pala zajedno s tobom držeći te u naručju a tvoj otac brzo uhvatio a nju ostavio da vrišti na zemlji krvavog koljena a mene poslao da je sredim-Opalio joj je šamar što te nije dobro pazila a krv iz koljena je kapila po betonu dok se njen obraz rumenio od prstiju tvog tate…Možda sam sve to umislila i ako jesam onda sam zaista bila bolesna od depresija i nisam kriva.
Nisam kriva što sam te ubila.
On je taj dan sjedio i gledao nešto na internetu vezano za škole i obrazovanje i potom mi rekao kako te namjerava upisati u najbolju školu u državi i to odmah u predškolsku fazu kad napuniš pet godina. Nismo imali novca za tu školu. Pitala sam ga šta namjerava sa ostalom djecom i pitala sam ga kako namjerava da platimo tvoje buduće obrazovanje i blijedo mi je rekao da ”one” mogu u običnu svakako su cure i da je najbolje da ih ne razdvajamo po tom pitanju. Stajala sam u kuhinji iznadlonca makarona koji su se počeli raskuhavati u vreloj vodi a para mi je ulazila duboko u nosnice jer sam disala sve do dna utrobe gdje si nekada bio ti. Bio si u mojoj utrobi i umalo me ubio a sad izvan nje ubijaš sve što dotakneš dragi sine a tvoj otac ti pomaže. Ti si ležao u kolijevci u dnevnom boravku i mirno spavao dok je tvoj otac iznosio planove za tvoju budućnost ispred mene nemoćne da bilo šta promijenim ili da utičem na bilo šta-Tvoje sestre će ići u običnu školu kao i dosad a ti ideš u privatnu školu i nema daljnje rasprave. Nikad nije bilo rasprave kad se sjetim kroz svoja kristalna i ledena sjaećanja nažalost. Nikad nije bilo rasprave i zato sam i tada rekla da je uredu. Uredu. Izgovorila sam uredu i nastavila miješati makarone a on je nastavio gledati televiziju i taj trenutak je zauvijek odredio tvoju sudbinu drago dijete.
Nikad te nisam voljela. Ni jedan jedini trenutak dragi sine čak i kad si prvi put rekao mama. Progovorio si i prohodao i svi su aplaudirali, tvoje sestre te nisu smjele dirati i na tebe s enije smjelo dići ruku a one su uvijek imale tragove discipline i reda na svojim rukama, obrazima i nogama. Treba sa ženskom djecom čvrsto inače će biti kurve-To je rekao tvoj otac. Kurve će biti ako ne budemo strogi s njima a s tobom je svakako svejedno jer će momci poput tebe kćeri poput mojih praviti kurvama. Bila sam mirna nakon trenutka u kuhinji gdje sam rekla tvom ocu kratko i poslušno-Uredu. Bila sam mirna tri godine znajući da ti nećeš ići u privatnu školu dok tvoje sestre idu u državnu, bila sam mirna znajući da ti nećeš nečiju kćerku napraviti svojom kurvom i da nećeš imati bolje stvari, igračke i prilike od svojih sestara i od mene same-Tvoj otac je kriv za to i svijet muškaraca u kojem si se rodio i nisi preživio. Da si bio rođen kao kćer možda moja mržnja ne bi bila tolika kad te držim u rukama, kad ti čujem dječji glas na spratu kako me zove dok si gladan i žedan a ja pojačam radio u kuhinji do kraja, možda bi te pazila bolje kad si se primakao šporetu sa loncem vrele vode i sve izlio na svoje male dječje ruke koje su kasnije bile modre od vrele vode a ti urlikao poput mene dok sam te rađala. Pazila bi te bolje dok si jeo svašta sa poda i dok smo bili u parku a ja te puštala da se igraš sa psećim izmetom pa si dobio trovanje sjećam se i jedva preživio a potom ospice i brzo nakon toga vodene kozice i dobila sam jasne upute kad ti davati lijekove i koliko redovno ti mijenjati obloge i mjeriti temperaturu ali vidiš-Ja to nisam radila. Sjećam se te noći dok je tvoj otac zvao svakih pola sata da vidi kako si a ja svakih pola sata govorila kako si bolje, da prolazi, da temperatura spada i da ne vrištiš…Ti si bio sam u svojoj plavoj sobi kao kralj. Kralj u svom krevetiću kojem majka nije dala lijek, nije promijenila upišanu i posranu posteljinu kao sluškinja niti te uzela u ruke kao što je radio tvoj otac. Stajala sam iznad tvog krevetića sa bočicom mlijeka, lijekovima i svježim voćem ali nisam ti pružila ruke dok si ti pružao svoje male osute dlanove prema meni plačući od temperature i osipa svuda po licu-Bio si gladan, žedan i vreo dozivajući svojim malenim i sve tišim glasom mama, mamice. Dozivao si me plačući i drhteći na dnu kreveta u svojim mokrim gaćicama i hladnoj posteljini dok je ledeni zrak puhao kroz rešetke tvoje kolijevke pretvarajući je u smrtonosni zatvor iznad kojeg se njišu nasmijane igračke, mjesec i zvijezde gledajući bespomoćno u tebe. Dozivao si me i tražio ali ja se nisam mogla pomaći za tebe dragi sine oprosti mi…
Nisam mogla kao nekada dotrčati i servirati sve što ti treba. Nisam mogla da dođem do ruba tvog krevetića i uzmem te u ruke jer me previše boljelo dok si izlazio iz mene i nisam htjela više da dodirujem izvor svoje boli. Ti si za mene od trenutka svog rođenja bio izvor jedne velike i beskrajne boli a ta bol mora prestati i zato sam stajala kraj tvog krevetića dok je kroz otvoren prozor puhao leden vjetar a ti bio u mokroj posteljini sa snažnom temperaturom koja je sad prešla u trzaje širom tvog malog tijela obučenog u tamnoplavu pidžamu za dječake. Pao si na mala leđa i pružao rukice prema meni koje su se s malim prstićima trzale od ledenog vjetra koji je prolazio kroz rešetke tvoje kolijevke. Promatrala sam kako se tvoji trzaji sad smiruju i čekala posljednji dok su ti se duge trepavice sklapale na mjesečini pala je tvoja posljednja suza na jastuk i znala sam da je gotovo. Tvoje sestre su mirno spavale, tvoj otac zabrinuto privodio noćnu smjenu kraju a ja čekala dok je moja spavaćica vijorila oko mojih nogu i hladila me poput dodira ledenih zavjesa obloženih kristalima koji se zabadaju svuda u moje biće sve do srca…
Ti si prestao plakati. Zatvorila sam prozor, upalila grijanje, ispraznila lijekove u sudoper i potom te uzela u ruke i više nije boljelo. Nisi mi više nanosio bol sine jer si bio miran kao nikad u svom životu i konačno ti ništa više od mene nije trebalo sve si ionako kao pravi muškarac već od mene dobio dragi dječače-Moju utrobu, moje sise i moj život. Jutro je mirno i soba se grije dok te presvlačim u čistu i lijepu pidžamu plave boje. Okrećem broj hitne a potom zovem tvog oca i mirna sam po prvi put nakon tvog rođenja jer znam da će tvoj otac plakati kao i onaj dan kad si se rodio. Tvoj otac će proliti suze koje je prolijevao na zemlju zbog rođenja svojih kćerki-Sad će ih vratiti na zemlju zajedno s tobom u zemlji. Ja sam plakala dok sam te donosila na ovaj svijet i plačem sada dok čekam sve te ljude na ulaznim vratima a svjetlost jutra uzlazi u kuću donoseći mirise behara, pokošene trave i jutarnje rose. Plakala sam od boli koju si mi nanio a sad plačem od bola koji ćeš ostaviti. Tvom ocu ću reći dok bude umirao od tuge odnoseći tebe sa ovog svijeta isto što je on rekao meni dok sam umirala na krevetu donoseći tebe na ovaj svijet-Preživjet ćeš ljubavi…
Ti nisi preživio dragi sine.
Žao mi je.
Od trenutka kad si se rodio bio si mrtav za mene. Postporođajna depresija govorili su ljudi u vremenu koje je došlo za mene ali to nije bila istina-Tvoj otac je kriv za moju mržnju prema tebi dragi sine. Mrzila sam te jer si došao na svijet tek nakon tri kćerke koje sam rodila tvom ocu i bio si četvrto dijete i posljednje u našoj obitelji. Tvoje sestre su momentalno pale u zaborav kad je tvoj otac vidio tebe u kolijevci pokraj mene i stajale su kao lutke oko krevetića dok te on držao u naručju i potom te odnio u dnevni boravak da sjedi s tobom kraj kamina dok je vani padao snijeg. Tvoje sestre su nešto tražile, vrištale i dosađivale ali tvoj otac je bio u nekoj vrsti transa jer si za njega bio čudo a za mene čudovište.
Rodićeš mi sina jednog dana Anastazija obećajem ti šalio se Gordan dok smo hodali uz izloge grada jednog davnog proljeća i vraćali se iz noćnog izlaska gdje je popio malo previše i naglas pričao ono što je i mislio. Rekao je dok me grlio na jutarnjem svjetlu grada kako želi sina i da se udam za njega. Prvo je izgovorio kako želi tebe a potom me zaručio i to vidim tek sad kristalno jasno kroz sva svoja sjećanja dok on sjedi u dnevnom boravku a tvoje sestre vrište po kući dok ih moja majka smiruje ali bez nekog uspjeha-One su bile neuspjeh svaki put kad bi izašle iz moje vagine pred tvog oca. Neuspjeh jer nemaju kurac koji će produžiti njegov lozu-U njih će neki tuđi sin zabiti kurac i nalijepiti im prezime na osobnu iskaznicu i tu sve prestaje. Nije bio sretan nijedan jedini put dok sam ja umirala od bolova na operacijskom stolu. Umirala sam zbog toga što sam svaki put znala da nosim kćerke i što svaki put nisu bile dobrodošle na ovaj svijet ali sada je ta priča konačno završena jer ima svog sina i sve je završilo dobro-Sasvim dobro za njega a ja sam ovaj put jedva preživjela porod…
Doktor nas je savjetovao da to ne radimo. Svi su rekli da sam preslaba za još jednu trudnoću ali mjesecima nakon posljednje kćeri sam trpjela pritisak tvog oca da još jednom pokušamo. Još samo ovaj put govorio je poput papige koja je stajala iznad mene i čekala da joj otvorim vrata svog kaveza i jajeta koje će oploditi po cijenu mog života-Doktor je rekao da mogu umrijeti ali tvoj otac me tješio da sam snažna žena, jaka i da ću ko i svaki put izgurati trudnoću do kraja. Taj kraj je mogla biti moja smrt prije deset dana kad sam izgubila previše krvi tokom carskog reza i rana nije zarastala kako treba a potom sam pala u komu…Ništa strašno i mala cijena za jednog sina.
Sjećam se trenutka kad sam popustila pred pritiskom tvog oca i dopustila mu da uđe u mene i svrši do kraja u nadi i molitvi da ovaj put to bude sin. Molio se iznad mog lica dok su mu kapljice znoja padale po mojim usnama umjesto da ih ljubi cijedio je pljuvačku izgovarajući molitvu samo da bude sin ovaj put i ponavljao je pljujući u moje lice u ekstazi svršavanja-Daj sina, daj sina, daj sina!!! Kad je završio sa tvojim pravljenjem u meni okrenuo se i pokrio a mene ostavio da ležim. Lezi rekao je! Smiri se sada i spavaj! Htio je da njegova sperma prenoći kako treba u meni i nisam smjela otići do kupatila da se okupam i popišam jer je negdje pročitao da se tako može izgubiti dio dragocjene sperme potrebne za mušku djecu. On je čitao sve na internetu o pravljenju muškog djeteta pa smo znali voditi ljubav na noć punog mjeseca ili kad bi jela luk tri dana i noći samo zato da uspije sljedeći put izaći muško dijete iz mene i konačno si uspio izaći iz mene sine moj dragi i hvala ti na tome.
Moja agonija sa porodima je zauvijek završena. Promatram tvog oca dok ležim i kćerke koje trče oko vas dvojice dok ih on ne primjećuje i ne vidi-Jedna od njih vrišti jer se posjekla na papir i drži prst a on potom ustaje i hvata je za ruku i vodi u sobu gdje zatvara vrata da se ne dere ispred tebe-Ti si svetinja a njen prst nije ni pogledao. Zatvaram oči pred tom scenom svjesna da će odsad u budućnosti sva njegova ljubav, pažnja i vrijeme ići samo na njegovog sina a mi kao žene ćemo zauvijek biti u službi. Ja sam uzela njegovo prezime a vi ćete uzeti tuđe i jedini koji ostaju za produženje ove kraljevske loze ostaju njih dvojica. On je sa mnom završio a sa njim će nastaviti. Osjećam bol u donjem dijelu kičme, reže me dok dišem, boli dok se okrećem ali tvoj otac me pita gdje su pelene, čokolino, gegice i dekice a ja moram sve objasniti detaljno dok ležim u krevetu međutim ne djeluje i moram ustati i opet vidjeti da je sve tu gdje sam i rekla ali treba se sageti pa to dohvatiti i saginjem se ispred vas dvojice kao sluškinja jer to i jesam zar ne? Saginjem se operisana, u bolovima, reže me donji dio trbuha dok uzimam tvoju malu cipelicu plave boje za dječake i dodajem tvom ocu u dlan dok on već odlazi u susjednu sobu da te obuje a ja sama nastavljam do svog kreveta gdje padam i tonem u san…
Danima su dolazili kumovi, prijatelji i familija sa čestitkama i danima sam gledala koliko su ovaj puut svi sretniji i velikodušniji u poklonima jer ipak si ti muško dijete a njima je potrebno mnogo više nego djevojčicama i ženama. Dobio si za svoje rođenje više poklona od svih svojih sestara zajedno. Poklone su ti donijeli isti ljudi koji su dolazili i njima na babine i trebaš to zahvaliti tome što si rođen kao muškarac. Sutra ćeš i ti napraviti nekoj djevojci sina poput tvog oca i nju će boliti kao mene dok ti bude rađala nasljednika ali to je mala cijena za nastavak loze i prezimena koje muškarci nose s ponosom a žene odbacuju s ljubavlju. S ljubavlju sam odbacila svoje prezime i uzela prezime tvog oca jer mi nije bilo bitno tada dok sam ga voljela a sada vidim da nisam bacila samo svoje prezime nego dio jednog identiteta koji sam nekad imala i preuzela identitet udate žene dok on svoj nije mijenjao-Svijet je takav da muškarci ne moraju apsolutno ništa osim jebati žene i napraviti još muškaraca za još jebanja žena a pritom žene koje budu rođene istrenirati da služe za jebanje i rađanje još muškaraca. Tvoj otac me jebao i trenirao svaki put do trenutka kad sam bila spremna da rodim muško dijete a to si upravo ti i sad sam bačena na krevet kao kuja koja je svoj posao obavila i daje mlijeko svom djetetu dok joj bacaju hranu na deku i prekrivaju je dekama da joj mlijeko za mužjaka bude toplo, slatko i zdravo. Brinu se svi za mene jer svatko tko mi priđe kaže kako je za tebe dobro da jedem ciklu, paradajz i meso. Svi se brinu za tebe preko mog tijela i govore mi šta je za tebe dobro dragi moj sine i zbog tebe i dalje dobijam pažnju i vrhunski tretman jer tebi treba zdrava, jaka i sposobna majka puna mlijeka koje će od tebe napraviti snažnog i budućeg muškarca.
Dok ležim i razmišljam o budućnosti ove obitelji preko mene prelazi crnilo koje liči na tekuću tintu koja ulazi preko moje kože sve do utrobe i do bijelog mlijeka u mojim grudima pretvarajući ga u otrov koji ti pohotno piješ i cuclaš iz mene. Ležiš mi na stomaku i halapljivo gutaš moje mlijeko natsalo samo za tebe. Hranim te samom sobom i dajem ti život čak i nakon što je tvoje rođenje moglo uzeti moj vlastiti…Ironija. Hranim te svojim tkivom, mlijekom, dijelovima sebe da bi ti mogao živjeti i nastaviti želje svoga oca i vidim njega dok promatram tvoje malo lice i kako požudno ujedaš malenim usnama vrh moje bradavice i boli me. Sve me zbog tebe boli sine. Ti si najveći izvor moje tuge i bola sve ove godine. Sve ove godine dok sam rađala tvoje sestre ja sam čekala tebe i svaka od njih koja je mogla donijeti radost u moj život bila je samo još jedna tuga koju ćeš odnijeti upravo ti jednog dana kad se rodiš ali vidiš to se nije desilo-Ja sam jako tužna majka jednog malog sina kojeg je rodila prije par mjeseci i ta tuga ne prolazi a ja nikome ne pričam šta mi je jer se nadam da će proći dok ona postaje sve jača i tvrđa i bojim se da ćeš je i ti osjetiti kako ja budem jačala i kako vrijeme bude proticalo kroz naš život i tvoj život koji sam ti ja dala po cijenu vlastitog.
Tvoj otac te promatra kao blago. Dok ležim i čekam ga u krevetu on stoji iznad krevetića sa zvijezdama i mjesecom koje se vrte kao mala galaksija iznad tebe on vidi svoju vlastitu galaksiju u tebi. Danas sam mu spominjala kako jedna od tvojih sestara treba ići zubaru i da je odvede međutim on je samo pitao za tvoju alergiju na šampon koji sam kupila, pitao me jesi li spavao lijepo, kako jedeš i podriguješ li kao inače kad pojedeš nešto od kašastog voća. Nije riječ uputio o tvojim sestrama i termin za zubara je propušten. Tvoja sestra je trebala popraviti zub ali tvoj otac je zaboravio da je odvede jer je tražio posebna kolica za tebe taj dan i lovačku pušku od plastike kao da si već šestogodišnjak a ne beba od nekoliko mjeseci. Moja kćerka je došla uplakana u sobu tu noć sa oteklinom na lijevom obrazu i shvatila sam da nije bila kod zubara i potom sam morala da je odvedem u hitnu, da zovnem majku da tebe pričuva jer je tvoj otac radio noćnu smjenu i sama sam otišla u ledenoj noći s taksijem do hitne da joj daju injekciju i hitno saniraju upalu…Ti si bio na prvom mjestu.
Ponekad sjedim pokraj prozora i gledam našu kuću i police sa slikama obitelji i primjećujem koliko tebe sada ima posvuda. Tvoja velika fotografija je u centru pažnje na polici iznad kamina a mi smo gurnute u stranu, kao dodatak. Lovačka puška i svi mogući rekviziti za dječake stoji u staklenoj vitrini za tebe kad odrasteš i to ne smiju dodirivati tvoje sestre, tvoja soba je samo za tebe a njih tri spavaju u sobi pored tvoje-Tebi treba više prostora meni se čini dragi sine. Prvo sam ti ja dala prostor kroz svoje tijelo a potom si ti preuzeo i prostor izvan mene i cijeli moj život kroz svoje muško tijelo. Sestre nemaju značaj više u očima tvog oca i toga sam postala bolno svjesna s tvojim dolaskom na ovaj svijet. S tvojim dolaskom na ovaj svijet moj svijet je nestao dragi sine i samo ponekad pomišljam na najgore ali to je depresija pročitala sam na internetu…
Postporođajne depresije kažu…
Nisam ni danas sigurna jesu li upravu kad tako nešto pročitam i jesam li vidjela krivo ovaj svijet od trenutka kad si ti na njega stigao? Jesam li umišljala cijelo vrijeme od trenutka tvog rođenja da su ljudi sretniji kad na svijet dođe muško? Rađala sam tri puta prije tebe i vidjela sam sreću tvog oca, bake i dede i svih naših prijatelja ali nisam vidjela toliku sreću kao onaj dan kad sam rodila tebe. Možda sam umišljala od prvog trenutka osmijeh i suze na licu tvog oca kad te uzeo u naručje a mene poljubio u čelo kao dobru ženu koja je obavila zadatak ovaj put do kraja. Nije plakao nijednom za tvoje sestre ni jedna jedina suza nije prolivena ispred mene ali sam sigurna da je plakao iza mojih leđa i proklinjao sudbinu što sam rodila kćer i ovaj put. Možda sam umišljala sve te poklone koje si dobio i svaki od njih je bio bolji od poklona tvojih sestara. Možda sam pogrešno vidjela kad je jedna od tvojih sestara pala zajedno s tobom držeći te u naručju a tvoj otac brzo uhvatio a nju ostavio da vrišti na zemlji krvavog koljena a mene poslao da je sredim-Opalio joj je šamar što te nije dobro pazila a krv iz koljena je kapila po betonu dok se njen obraz rumenio od prstiju tvog tate…Možda sam sve to umislila i ako jesam onda sam zaista bila bolesna od depresija i nisam kriva.
Nisam kriva što sam te ubila.
On je taj dan sjedio i gledao nešto na internetu vezano za škole i obrazovanje i potom mi rekao kako te namjerava upisati u najbolju školu u državi i to odmah u predškolsku fazu kad napuniš pet godina. Nismo imali novca za tu školu. Pitala sam ga šta namjerava sa ostalom djecom i pitala sam ga kako namjerava da platimo tvoje buduće obrazovanje i blijedo mi je rekao da ”one” mogu u običnu svakako su cure i da je najbolje da ih ne razdvajamo po tom pitanju. Stajala sam u kuhinji iznadlonca makarona koji su se počeli raskuhavati u vreloj vodi a para mi je ulazila duboko u nosnice jer sam disala sve do dna utrobe gdje si nekada bio ti. Bio si u mojoj utrobi i umalo me ubio a sad izvan nje ubijaš sve što dotakneš dragi sine a tvoj otac ti pomaže. Ti si ležao u kolijevci u dnevnom boravku i mirno spavao dok je tvoj otac iznosio planove za tvoju budućnost ispred mene nemoćne da bilo šta promijenim ili da utičem na bilo šta-Tvoje sestre će ići u običnu školu kao i dosad a ti ideš u privatnu školu i nema daljnje rasprave. Nikad nije bilo rasprave kad se sjetim kroz svoja kristalna i ledena sjaećanja nažalost. Nikad nije bilo rasprave i zato sam i tada rekla da je uredu. Uredu. Izgovorila sam uredu i nastavila miješati makarone a on je nastavio gledati televiziju i taj trenutak je zauvijek odredio tvoju sudbinu drago dijete.
Nikad te nisam voljela. Ni jedan jedini trenutak dragi sine čak i kad si prvi put rekao mama. Progovorio si i prohodao i svi su aplaudirali, tvoje sestre te nisu smjele dirati i na tebe s enije smjelo dići ruku a one su uvijek imale tragove discipline i reda na svojim rukama, obrazima i nogama. Treba sa ženskom djecom čvrsto inače će biti kurve-To je rekao tvoj otac. Kurve će biti ako ne budemo strogi s njima a s tobom je svakako svejedno jer će momci poput tebe kćeri poput mojih praviti kurvama. Bila sam mirna nakon trenutka u kuhinji gdje sam rekla tvom ocu kratko i poslušno-Uredu. Bila sam mirna tri godine znajući da ti nećeš ići u privatnu školu dok tvoje sestre idu u državnu, bila sam mirna znajući da ti nećeš nečiju kćerku napraviti svojom kurvom i da nećeš imati bolje stvari, igračke i prilike od svojih sestara i od mene same-Tvoj otac je kriv za to i svijet muškaraca u kojem si se rodio i nisi preživio. Da si bio rođen kao kćer možda moja mržnja ne bi bila tolika kad te držim u rukama, kad ti čujem dječji glas na spratu kako me zove dok si gladan i žedan a ja pojačam radio u kuhinji do kraja, možda bi te pazila bolje kad si se primakao šporetu sa loncem vrele vode i sve izlio na svoje male dječje ruke koje su kasnije bile modre od vrele vode a ti urlikao poput mene dok sam te rađala. Pazila bi te bolje dok si jeo svašta sa poda i dok smo bili u parku a ja te puštala da se igraš sa psećim izmetom pa si dobio trovanje sjećam se i jedva preživio a potom ospice i brzo nakon toga vodene kozice i dobila sam jasne upute kad ti davati lijekove i koliko redovno ti mijenjati obloge i mjeriti temperaturu ali vidiš-Ja to nisam radila. Sjećam se te noći dok je tvoj otac zvao svakih pola sata da vidi kako si a ja svakih pola sata govorila kako si bolje, da prolazi, da temperatura spada i da ne vrištiš…Ti si bio sam u svojoj plavoj sobi kao kralj. Kralj u svom krevetiću kojem majka nije dala lijek, nije promijenila upišanu i posranu posteljinu kao sluškinja niti te uzela u ruke kao što je radio tvoj otac. Stajala sam iznad tvog krevetića sa bočicom mlijeka, lijekovima i svježim voćem ali nisam ti pružila ruke dok si ti pružao svoje male osute dlanove prema meni plačući od temperature i osipa svuda po licu-Bio si gladan, žedan i vreo dozivajući svojim malenim i sve tišim glasom mama, mamice. Dozivao si me plačući i drhteći na dnu kreveta u svojim mokrim gaćicama i hladnoj posteljini dok je ledeni zrak puhao kroz rešetke tvoje kolijevke pretvarajući je u smrtonosni zatvor iznad kojeg se njišu nasmijane igračke, mjesec i zvijezde gledajući bespomoćno u tebe. Dozivao si me i tražio ali ja se nisam mogla pomaći za tebe dragi sine oprosti mi…
Nisam mogla kao nekada dotrčati i servirati sve što ti treba. Nisam mogla da dođem do ruba tvog krevetića i uzmem te u ruke jer me previše boljelo dok si izlazio iz mene i nisam htjela više da dodirujem izvor svoje boli. Ti si za mene od trenutka svog rođenja bio izvor jedne velike i beskrajne boli a ta bol mora prestati i zato sam stajala kraj tvog krevetića dok je kroz otvoren prozor puhao leden vjetar a ti bio u mokroj posteljini sa snažnom temperaturom koja je sad prešla u trzaje širom tvog malog tijela obučenog u tamnoplavu pidžamu za dječake. Pao si na mala leđa i pružao rukice prema meni koje su se s malim prstićima trzale od ledenog vjetra koji je prolazio kroz rešetke tvoje kolijevke. Promatrala sam kako se tvoji trzaji sad smiruju i čekala posljednji dok su ti se duge trepavice sklapale na mjesečini pala je tvoja posljednja suza na jastuk i znala sam da je gotovo. Tvoje sestre su mirno spavale, tvoj otac zabrinuto privodio noćnu smjenu kraju a ja čekala dok je moja spavaćica vijorila oko mojih nogu i hladila me poput dodira ledenih zavjesa obloženih kristalima koji se zabadaju svuda u moje biće sve do srca…
Ti si prestao plakati. Zatvorila sam prozor, upalila grijanje, ispraznila lijekove u sudoper i potom te uzela u ruke i više nije boljelo. Nisi mi više nanosio bol sine jer si bio miran kao nikad u svom životu i konačno ti ništa više od mene nije trebalo sve si ionako kao pravi muškarac već od mene dobio dragi dječače-Moju utrobu, moje sise i moj život. Jutro je mirno i soba se grije dok te presvlačim u čistu i lijepu pidžamu plave boje. Okrećem broj hitne a potom zovem tvog oca i mirna sam po prvi put nakon tvog rođenja jer znam da će tvoj otac plakati kao i onaj dan kad si se rodio. Tvoj otac će proliti suze koje je prolijevao na zemlju zbog rođenja svojih kćerki-Sad će ih vratiti na zemlju zajedno s tobom u zemlji. Ja sam plakala dok sam te donosila na ovaj svijet i plačem sada dok čekam sve te ljude na ulaznim vratima a svjetlost jutra uzlazi u kuću donoseći mirise behara, pokošene trave i jutarnje rose. Plakala sam od boli koju si mi nanio a sad plačem od bola koji ćeš ostaviti. Tvom ocu ću reći dok bude umirao od tuge odnoseći tebe sa ovog svijeta isto što je on rekao meni dok sam umirala na krevetu donoseći tebe na ovaj svijet-Preživjet ćeš ljubavi…
Ti nisi preživio dragi sine.
Žao mi je.