Desila se jedna revolucija u Bosni i Hercegovini u 2016. godini.
Tri mjesta u kojima je izbila – Banjaluka, Sarajevo, Mostar. Proširila se i na mnoge okolne gradove. Uspjela je, ali je tiho prošla. Vjerovatno jer je nenasilna i društveno korisna, a ne politička. Revolucije nisu samo one usmjerene na vlast, ima i onih drugih, boljih.
Ova je usmjerena na mir i kulturu, na međunarodno razumijevanje, na globalnu promjenu kojoj je doprinijela grupa mladih u Bosni i Hercegovini. Ta grupa je AIESEC u BiH – mali, ali značajan šaraf u najvećoj omladinskoj organizaciji na svijetu, sa svojim projektom “Revolution 2” – Dižemo ruku za kulturu!
S obzirom na to da su mladi u AIESEC-u u BiH odlučuli da konkretno djeluju, a ne samo da pričaju, sa sigurnošću tvrdim da je ovo aktivizam u pravom njegovom značenju. Nego, da ja vama kažem šta je to sam projekat bio i koji je njegov cilj.
Projekat „RevolutiON“ je društveno koristan projekat, baziran na razmjeni studenata, koji kao takav doprinosi širenju multikulturalnosti i pozitivnog uticaja, kao i razvoju liderstva. Lijepo zvuči, je li tako? Pa i bilo je zaista lijepo!
Cilj projekta „RevolutiON” jeste približavanje umjetnosti mladima i njihovo angažovanje na polju kulturnog obrazovanja. Ovaj projekat razmjene podrazumijeva da su tokom šest sedmica njegove realizacije strani studenti učestvovali u radu udruženja i ustanova kulture . Školski definisano – da svima bude jasno.
S obzirom na to da sam banjalučki student, osvrnuću se najviše na dio projekta realizovanog na tom području.
Sigurno će neko reći: “Kultura – kakav ti je to aktivizam?”. Najljepši i najhumaniji, prijatelju, jer kultura je ono što spaja ljude. Zašto? Jer kultura je stvaranje, a ne razaranje. To je i mlada ekipa AIESEC-a shvatila, a, “kapa dolje”, i realizovala. Lijep je taj konstruktivni dijalog, “milioni” seminara raznih NVO organizacija o toleranciji, ali hajdemo mi konkretno. Acta non verba!
Zato je ekipa AIESEC-a u Banju Luku dovela ove godine 23 studenta iz 14 zemalja, u Sarajevo 40 iz 16 zemalja, a prelijepi sunčani Mostar ugostio je pet praktikanata.
Da krenemo nabrajanje zemalja – mozaična i nepredvidiva kombinacija: Grčka, Rumunija, Portugalija, Indija, Indonezija (da, ljudi iz Indonezije žele da volontiraju u Bosni i Hercegovini), Rusija, Italija, Srbija, Nikaragva, Turska, Azerbejdžan, Makedonija, Kina i Ukrajina. Uh, umorih se! Hajdemo dalje: Kanada, Brazil, Španija, Belgija, Njemačka, Austrija, Bahrein, Švajcarska. Izgleda nestvarno da su svi ti momci i djevojke došli da volontiraju u ustanovama kulture. Ali jesu, i to je ta globalna promjena o kojoj pričam. Inače, pristiglo je više od 500 prijava za RevolutiON 2.
Mhm, više od 500 mladih iz cijelog svijeta željelo je biti dio ovog projekta. Mislim da AIESEC u Bosni i Hercegovini već mijenja globalnu sliku o našoj zemlji, zar ne.
Aktivizam znači da smo bili aktivni, je li tako. Hajde da vidimo onda šta je to zaista urađeno.
E, ova šarolika, egzotična i nevjerovatno zanimljiva grupa mladih volontirala je šest sedmica, sada već prošlog ljeta u Banjaluci, Prijedoru, Tesliću, Prnjavoru te ostalim gradovima BiH. Bilo je tu i “partijanja”, da se ne lažemo.
Ustanove kulture koje su podržale projekat i primile volontere su: Ruski centar, Jevrejski kulturni centar (Banja Luka), Omladinski centar “Moj Prnjavor” i Udruženje “Romska djevojka” (Prnjavor), te Turistička organizacija opštine Teslić, Srpsko kulturno i prosvjetno udruženje “Prosvjeta”, Amatersko dramsko pozorište “Branislav Nušić” (Teslić ) i Prijedorsko udruženje urbanih mladih.Uh, koliko kulture na jednom mjestu! Hvala im za to.
Prva sedmica projekta protekla je na sljedeći način – praktikanti su dolazili, organizacioni tim AIESEC-a u Banjoj Luci pobrinuo se za njihov smještaj i upoznavanje o sredini u koju su došli. Mora se ljudima objasniti da je kod nas, kada vide stranca, to glavni događaj po kafama sljedećih mjesec dana!
Održan je i prijem za strane studenate i članove AIESEC-a kod rektora Univerziteta u Banjoj Luci.
A sada malo o našim praktikantima. Liudmila Barysheva je u Ruskom centru dva puta sedmično držala časove svog maternjeg jezika. Marcello i Victor Manuel Baez je dvojac koji je radio u udruženju “Romska djevojka”. Tu su pisali članke, vršili promociju romske kulture, čak i pomagali u romskim naseljima. Paketi sa hranom, odjećom, sredstvima za ličnu higijenu podijeljeni su u mnogo opština. Rita Joia, Yuko Lee, David Santos i Miltiadis Charmpis radili su u Prijedorskom udruženju urbanih mladih, te im i kreirali web-sajt, koji do tada nisu imali.
Ayşegül Çiftçioğlu, Olena Borovitska,Yun yi Liang (nemojte da preletite preko imena, pročitajte ih, to su osobe od krvi i mesa) bile su volonterke u Turističkoj organizaciji Teslića. Dosta su radile na promociji samog grada, a bilo je prilično interesantno gledati ih kako prevode tekst o “Ovnijadi” na turski, kineski i ruski.
Pregled dodatnih dešavanja tokom projekta, u kojima su praktikanti zajedno učestvovali:
23. 07. Internacionalno veče – organizovano u saradnji sa još dvije studentske organizacije iz Banje Luke: IAESTE i SaMSIC. Na Internacionalnoj večeri praktikanti iz sve tri organizacije predstavili su svoju zemlju – kako članovima ovih organizacija, tako i posjetiocima.
03.08. Global Village – Sajam kultura pod nazivom „Globalno selo“ najveća je proslava kultura iz cijelog svijeta i dio je tradicije AIESEC-a. Spektar različitosti koji je formirao jednu dugu nad centrom Banjaluke. U Parku “Petar Kočić” praktikanti su predstavili svoje zemlje pjevanjem, plesovima, hranom, običajima, nošnjom, muzikom…
Mogli smo saznati da svako ima svoj turbo-folk i svoje kolo, nemamo se čega stidjeti!
Mnogi Banjolučani posjetili su sajam, okusili, koliko se sjećam, za neke previše paprenu indijsku hranu, pogledali tradicionalne nošnje tih naroda i proćaskale sa druželjubivim volonterima.
Doveli smo svijet u Banju Luku i razbili predrasude naših sugrađanima o mnogih kulturama!
19. 08. Zatvaranje projekta – događaj je održan u Domu omladine u Banjoj Luci. Ovdje smo stali i rekli – hajdemo pogledati šta smo uradili i je li valjalo ovo. Ono, ako jeste, da ponovimo. Vesela družina volontera je iskreno i sa osmijehom na licu razmijenila iskustvo.
Ne samo volontersko, nego i ono važnije – ljudsko. Uživanje u gradu punom muzike. U svježini pored Vrbasa, Kastelu koji odjekuje dobrim rokom i latino-večerima u raznim klubovima. Na žurkama čuli su se zvuci od indijskog do balkanskog etnosa. Sve to vidjeli su naši sugrađani širom BiH, promijenili svoje shvatanje o drugim kulturama, o volontiranju.
Ma, i o sebi samima!
Zadržite se malo duže na ovoj priči i shvatićete: grupa mladih u BiH promijenila je sliku cijele naše države tako što je poslala globalnu poruku dobrodošlice. Mnogi su čuli a i vidjeli da se borimo za kulturu, koja nam je ostala posljednji bedem. Više od 70 mladića i djevojaka iz 22 zemlje pomoglo nam je u tome.
Mladi ove organizacije shvatili su nešto što možda drugi nisu, a to je da se u aktivizmu može provesti vizija globalnog mira i ispunjenja ljudskih potencijala. Zato pišem o njima. Jer im treba podrška. Jer je zaslužuju!
Ujedinili su cijelu jednu generaciju mladih u BiH! Oni su digli ruku za kulturu u našoj zemlji! Cijeli svijet je ovo prepoznao – vrijeme je da i mi to uradimo !
“You cannot buy the revolution. You cannot make the revolution. You can only be the revolution. It is in your spirit, or it is nowhere.” ― Ursula K. Le Guin
Autor: Nikola Lero