Čuje se često, za nešto što je dobro, da radi kao švajcarski sat. Zar treba da čudi to poređenje? Naravno da ne! Švajcarska ima reputaciju zemlje u kojoj sve funkcioniše kao satovi po kojima je poznata. Ta zemlja ima uređen društveno – politički sistem. Zamislite, tamo ukoliko ste nezaposleni, dvije godine dobijate mjesečnu naknadu, u koju je uračunat plaćeni godišnji odmor, putni trošak za odmor i smještaj. Kakva divota! S jednom kartom možete da putujete u svim vozilima javnog saobraćaja širom zemlje. Švajcarci voze automobile koji izgledaju kao novi. Ako usred noći u Švajcarskoj padne mnogo snijega, obično ulice postaju potpuno zatrpane, ali već ujutro, prije nego ljudi krenu na posao snijega po ulicama nema! Mnoge kompanije zapošljavaju ljude na poslovima koji mogu biti automatizovani mašinama, jer su kao društvo, odlučili da ukinu nezaposlenost. Poslodavac koji zaposli čovijeka umjesto da kupi mašinu koja obavlja isti posao, dobija državne beneficije. Da li je ovo san ili java? Java, ljudi moji!
Ne, ne mogu da pišem još činjenica! Obuzima me jeza. Uništavaju me misli, gdje mi to živimo?
Svi smo se mi divili svemu tome, godinama. Danas, se mnogima, bogami, zgadila sama pomisao na Švajcarsku, ma, na sve što ih podsjeća na nju. Šta se to desilo za taj nagli preokret? Mediji o tome “bruje”. REVALVACIJA (ojačavanje) FRANKA je prouzrokovala mnogima brige, borbu za golu egzistenciju. Oni koji su podigli kredite u “švajcarcima” znaju o čemu pričam.
Naime, rate su im udvostručene u odnosu na raniji period. Nekima je čak ukupan dug veći, bez obzira na otplatu. Kakav paradoks! Evo primjer. Čovjek je digao kredit, prije četiri godine, u iznosu od oko 86.000 KM. Teklo je sve kako treba. Rata mu je iznosila oko 500 KM, čovjek se organizovao finansijski. Odredio je šta mu ide za kredit, šta za svakodnevne rashode uopšte. Međutim: REVALVACIJA SE DESI, ne da mu da tako nastavi. Ni njemu ni svima ostalima koji su postupili na isti način. Mnogo ih je zaista. Samo u Srbiji ih ima oko 25.000. Današnja rata tog čovjeka iznosi oko 680 KM. Treba da vrati oko 110. 000 KM, i više nego je digao, i bez obzira na višegodišnju otplatu.
Stvarno teški dani čekaju sve one koji su podigli kredit u famoznim “švajcarcima”. Obojeni su oni brigom, borbom za život, odjednom toliko toga neočekivanog! Najgore od svega je što ljudi ne znaju više kome da se obrate. Koja je to institucija toliko sigurna da bi mogla ispuniti obećanja? Ne mogu oni tek tako reći: “Ma dobro, život ide dalje. Jeste rata veća, ali šta da se radi.” Život njihov ovisi o “švajcarcu”.
Daju neki analitičari nade. Objašnjavaju šta se to zapravo desilo. Na pitanje: “Da li tako mora biti?”, olako klimaju glavom. Međutim, ima i onih drugih, kojima bi se priklonila. O čemu se radi? Oni prvi, govore da taj rast i jačanje franka ne utiče pozitivno ni po Švajcarku i njen monetarni sistem. Ali, to se moralo desiti. Očekivala se, kažu, promjena u monetarnoj politici Evropske centralne banke, do koje je i došlo, pa bi franak izgubio vrijednost u odnosu na dolar, zajedno sa evrom. To je Švajcarska centralna banka ocijenila kao suviše rizično i nametnula je “ono negativno po naše ljude”. Po njoj bi došlo do velikog priliva franka i evra, te bi ona bila onemogućena da bilo šta učini, jer bi eventualno povećanje franka dovelo do masovne kupovine evra, što bi je dovelo gubicima zbog povlačenja viška franaka. Sve se to odražava i po izvoz, silom prilika. Navodno, mora tako…
Rekoh, ipak stojim na strani onih drugih. Dakle, oni smatraju da skuplji franak ne utiče negativno na izvoz. Riječ o Švajcarskoj, ljudi moji! Ne može tako jaka zemlja da sebi dozvoli urušavanje monetarnog sistema, tek tako! Ona je izvoznica kapitala. Revalviranje franka je demotivisala priliv stranog novca, a podstakla ulaganja u inostranstvo. Kako je, uz to, zaustavljen rast rezervi, povećana ulaganja u inostranstvo ne bi trebalo da utiču negativno na izvoz, već upravo obrnuto. Tako da je dodatno precijenjeni franak zapravo podsticaj da švajcarska roba i usluge traže strane kupce.
Takva je situacija “švajcarca” iz mog ugla. Žalosno je što ti ljudi moraju dodatno da razmišljaju o nekim povezanim dešavanjima. REVALVACIJA FRANKA, DEVALVACIJA EVRA I ZAHTIJEVI POBJEDNIČKE KOLACIJE SIRIZE U GRČKOJ ZA OTPISOM TREĆINE DUGA! Kako sve u isto vrijeme?
Da kažem da vrše pritisak na institucije, mislim da rade to već dovoljno. Moraju! Nekima ostaje da čekaju mogući pad franka, kako bi rata bila niža, koliko – toliko. Drugi će možda pokušati da reindeksiraju kredit u evro. Mislim da je ovo prvo ipak sigurnije, jer ovo poslednje pomenuto izaziva dodatne finansijske troškove.
“Život je nalik na Olimpijske igre: jedni trguju, drugi gledaju, treći se bore.” Pitagora
Oni se zaista bore.
*za konkurs