Kada pogledate budžet Republike Srpske za 2019tu godinu ono što upada u oči je da je već unaprijed predviđeno zaduženje od oko 360 miliona KM. Dugoročno za period do 2019-2021 zaduženja trebaju da iznose milijardu i dvjesto miliona KM. Međutim stručnjaci kažu da je RS zadužena „samo“ oko 45% svog BDPa što u suštini i jeste tačno, dok su evropske države na 80+%. Ali isti ti stučnjaci ne kažu da je trend u zadnjih 10 godina smanjenja duga u Evropi dok je kod nas tendencija povećanja, niti u to uračunavaju unutrašnji dug. Ipak to samo po sebi ne objašnjava nikakve eventualne probleme s kojim bi se mogli ili se već suočavamo. Šta su posljdeice ovakve politike?
Prije svega moram pojasniti strukturu naših kreditnih zaduženja i njihovu namjenu, tj. gdje taj novac ide. Dok su se evropske države zaduživale i ulagale u insfratsrukturne projekte koji će im kasnije vratiti novac kroz prihode i od čega će isplaćivati dugove (ekonomsko pravilo kaže da kredit treba da se uloži po principu da će profit biti veći od kamante stope, inače je kredit loš i neisplativ). RS se zadužuje za potrebe tekuće potrošnje. Pa imate primjer da se radnicima željeznice zaostale plate isplaćuju iz kredita, isti slučaj i sa radnicima biljenjinskog Žitoprometa. Takođe je tu i novi trend da iz novih kredita vraćamo stare kredite (što je najgori mogući slučaj). Zbog neracionalnog trošenja budžetskih sredstava došli smo u pozciiju i da škole, dvorane, bolnice pravimo iz kredita a ništa od navedenog ne donosi novu vrijednost . Ovo povlači i naravno određene posljedice po državu koje narod osjeti direktno ili indirektno. Navešću dvije najskorije:
–Prije godinu dana smo uveli akcize na gorivo što je dovelo do poskupljenja goriva za 20feninga i imalo efekat od poskupljenja 1,5% svih ostalih namjernica i roba koje su ovisne od transporta. Treba pojasniti i šta su akcize (akzice su vrsta javnih prihoda koja ima svoju jasnu namjenu, tj novac prikupljen ovim nametom smije da ide samo u tu svrhu) ovo kod nas nije slučaj iako je rečeno da akcize idu za izgradnju auto puteva , mi akcize preusmjeravamo za vraćanje kredita.
-Prije pola godine smo izašli na Bečku berzu sa emisjom obveznica. Zbog nesigurnosti investitora u nas te cjelokupnu lošu situaciju morali smo obveznice nuditi uz kamatu od 4,75%. Ova kamatna stopa vam ne znači previše zato ću uporediti sa nekim drugim državama, konkretno Grčkom koja važi za najslabiju i najnesigurniju evropsku državu (banrkotirala, još se nisu oproavili, zadužena 180% BDP-a). Grčka se prije par sedmica zadužila emisijom obveznica uz stopu od 3,75%. Dok Njemačka i Danska imaju negativnu stopu od -0,5% (povjerioci plaćaju državama da imaju njihove obveznice). Za dugoročnu posljedicu ovo donosi kreditnu nesposobnost. Kada nam novac stvarno bude potreban niko neće htjeti da nam ga „posudi“ što može izazvati ozbiljne posljedice.
Takođe je sve učestalije zaduživanje lokalnih zajendica i javnih preduzeća. Lokalne zajednice jer je povrata sredstava sa entinetskog nivoa toliki da tek mogu nekako preživjeti i podijeliti neku stipendiju i socijalnu pomoć. A javnih preduzeća jer su stavljena u službu izvlačenja novca, iako skoro sva imaju monopol na tržištu i trebaju da budu ekstra profitabilna. Tako je elektrodistribucija da bi povećala prihode, ove godine povećala cijenu struje za privredu za 4,9% ali i za domaćinstva kroz akzicu „za obnovljivu energiju“.
Sve je ovo posljedica loše ekonomske politike.