Bolest lude babe je progresivna bolest koja se uglavnom javlja kod populacije srednje i starije životne dobi, oba spola. Uzroci se obično prepoznaju u neliječenom sindromu kulturne amebe koji se pogoršao i doveo do bolesti lude babe. Dio simptoma je istovjetan simptomima malajskog ludila a iskazuje se u naglim promjenama raspoloženja, iznenadnom bijesu, neprijateljstvu prema svemu što ima puls i što nije iz iste ulice, kao i prema neživim stvarima poput ulaznih vrata, tuđih automobila i slično. Ponekad simptomi uključuju i pretjeranu ljubav ka kućnom ljubimcu ili određenoj životinjskoj vrsti poput, primjerice, mačaka. Bolest se javlja vrlo rijetko u mlađe populacije. Kako je bolest od davnine poznata, u puku je nazivaju i “nadrkanost” i “nedojebanost”. Dok se kod mlađih osoba može relativno lako liječiti, za starije bolesnike obično nema lijeka, te je osoba bolesna sve do smrti. Srodni poremećaj bolesti lude babe je i tzv. Bogomoljska psihoza (Adoratus psychosis) gdje oboljela osoba, obično uz simptome bolesti lude babe, pokazuje i iznimnu pobožnost, lokalpatriotizam i bijes ka osobama koje su rođene na drugoj adresi ili nisu pobožne.
Papir trpi svašta, a internet još više. Svaki dan nas masiraju kako njihovog Sarajeva nema više. Kako je današnja muzika grozna. Kako su došlje sve pokvarile. Kako bi Jugoslavija danas bila trostruki svjetski prvak u makar 9 sportova. Kako radnika danas niko ne cijeni i njegove potrebe da skokne malo s posla i poplaća privatne račune, te usput svrati i na kafu. Kako ovo, kako ono. Vrijeme radnje svih tih klimakteričnih nostalgičarskih patetisanja je prošlost. Do sadašnjosti još nisu dobacili, a u budućnost se i ne usuđuju zaviriti. Kako im mentalna higijena i nije na zavidnom nivou, sasvim je izvjesno da ni fizička nije u boljem stadiju.
Ipak, klimakterična generacija zaboravlja jednu važnu stvar. Halloumi. Gumeni sir, nepravedno zapostavljen kroz mnoge generacije. I dok fina gradska raja kukumače kako njihovog Sarajeva više nema, halloumi je u napad poslao svoje najbolje primjerke. I to ni manje ni više, nego na hamburgere. Ti mesožderski simboli ukrašeni najljepšim šarama slanine, pokleknuli su pred brojnijem i nadmoćnijem neprijatelju.
Par svježih vekni/zemički
Dva pakovanja halloumi sira
Povrće po izboru
Roštilj
Halloumi je za roštilj praktičan iz mnogo razloga. Prije svega, ne treba mu puno vremena. Okrenete ga jednoć, po minutu sa svake strane na vreloj roštiljskoj rešetki i voila. Zbog i radi toga, pripremite povrće na roštilju prvo. Crvena paprika, patlidžan i malo luka čuda čine. Dodajte tome malo svježe zelene salate, i sasvim izvjesno da ćete probati najbolji hamburger ikada. Minus bacon 🙂
Recimo ne klimakteriju!