Kaže se – državu čini njen narod i kakav narod takva vlast.
Zadnjih godina mi u BiH smo se naslušali lijepih izjava usmjerenih od političkog vrha Republike Hrvatske usmjerene ka Bosni i Hercegovini. Sam predsjenik Repbulike Hrvatske Ivo Josipović je rekao kako smo mu mi “dragi prijatelji i susjedi”. Čovjek bi rekao ljubav cvijeta i da smo nereazdvojni, kako je vrijeme Tuđmana zaista iza nas i kako će Balkan velikim koracima krenuti ka EU u miru, međusobnom poštivanju i slozi. Ma nema šta pričat, sve med i mlijeko. Divota od ljubavi Republike Hrvatske prema Bosni i Hercegovini.
Ovih dana svjedoci smo da su ljudi Bosne i Hercegovine konačno rekli istorijsko, ili povjesno ako netko želi, “NE” ružnoj i npravednoj prošlosti, te na jedan ozbiljan način svima dali do znanja da žele jednu svijetliju, pravedniju i perspektivniju budćnost. Bosanci i Hercegovci, ma ko god da su, prvi miran i demokratski protest ugušen je ratom. Potom smo u miru protestovali mirno skoro 20 godina, ovaj period od prestanka rata pa na ovamo, nekoliko puta demokratski na izborima mjenjali vlast, molimo i kumimo da živimo bolje i ništa se ne dešava. Zato što svaki put nam bolje sutra oduzmu politčari. Oni imaju oružje koje mi ljudi nemamo. Dejtonski ustav koji im pomaže da nerade ništa, da se bogate na račun nas i da ne odgovaraju nikome, a pogotovo ne odgovaraju nama. Oni ga imaju i njime mašu svakim danom, a vi iz susjedstva, šireg i pogotovo užeg, nedate ga mijenjati ni po koju cijenu. Pitam se zašto li je to tako važno?
Ako je Dejtonski ustav tako dobar što ga Hrvatska ne prepiše i ne usvoji kao svoj ustav? Pa da bude Republika Hrvatska koja od tada mijenja službeno ime u Hrvatska, te bude sastavljena od dva entiteta Republike Istre i Federacije Hrvatske. Da Talijani i Srbi imaju konstituvnost i pravo da blokiraju efikasno funkcionisanje države. Da se sve to šuti i trpi. Talijani traže otcjepljenje, a Srbi traže treći entitet. Što Hrvatska ne dadne svakoj županiji da ima zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast, te ustav i zakone? Što Hrvatska nema preko 200 ministara i jedno petnaestak policijskih agenicja? Zašto Hrvatska inzistira da BiH ima tako nepravedan ustavni sistem a ona neće ni da čuje za tako nešto? Ona neda ploče na ćirilici a po zakonu je obavezna da to uradi. Što ona ne napravi politički sistem u kojem će nekih 200 presuda Ustavnog suda moći biti ignorisano? Sve što sam gore opisao je od prilike stanje u BiH koje je zaista jako teško. Priča se stalno o nekim investicijama. Niko nije lud ni mrvu da uloži u takav sistem. Pričati o investicijama u takvom sistemu je kao da kažemo BiH će sljedeće godine izgraditi bazu na Marsu.
Zoran Milanović “iznenadnom i neformalnim”, ma šta god to značilo u diplomatiji, posjetom Mostaru poslao poruku Bosni i Hercegovini i njenim ljudima: “Nemojte tražiti sreću i nemojte tražiti bolji život. Ostanite u torovima, šutite i trpite jer ovo nije Hrvatskoj u interesu i ja stojim iza mojih Hrvata u Herceg-Bosni”. Ja sebi uzimam za pravo da to tako tumačim, jer mi je posjet premijera Milanovića Mostaru to dopustio. Zoran Milanović se sada vadi, može on da priča što želi, ali vadi se i opravdava se time da je to nekakav neformalni posjet BiH, te da ga niko nije od presjedništva BiH zvao u Sarajevo ali da ga je pozvao predsjedavajući vijeća ministara Vjekoslav Bevanda. Te da je baš on zaustavio strasti u Mostaru jer je malo falilo da ne dođe do ubijanja. VELIKA MU HVALA NA TOME! Jer je ostavio nevjerovatno mnogo prostora za špekulisanje što to zapravo znači? Ispada da su ljudi u Mostaru još uvjek naoružani i da su pod njegovom kontrolom i komandom? Ja stvarno ne znam, ali to tako zvuči. Još više mu hvala na tome što je opravdani socijalni bunt obespravljenog naroda u BiH usmjerio u krivom smjeru jer sada ispada da ako budemo tražili svoja prava da može doći do ubijanja. Lijepa poruka nema šta.
Sreća u nesreći za Zorana Milanovića je ta što BiH, nažalost, još uvjek nije pravna, demokratska i funkcionalna zemlja. On je sada de facto priznao da ima pod kontrolom i komandom nekoga u susjednoj zemlji ko može da ubija. Sa druge strane zadnji put kada sam pročitao dejtonski Ustav vanjsku politku BiH vodi i određuje predsjedništvo BiH a ne predsjedavajući vijeća ministara BiH. Stvari u ovom slučaju stoje kao diplomatski skandal, ali smrde na to da vrijeme Franje Tuđmana ipak još nije prošlo. Svaka normalna država bi mu oštro odgovorila diplomatskom prosvjednom notom, međutim, kao što sam rekao BiH ni to nemože jer svaki konstitivni narod može takvu diplomatsku protesnu notu da ospori kao ugrožavanje vitalnog nacionalnog interesa. Najlakše se iživljavati na nekome ko nije u stanju da se brani i soliti drugima pamet zar ne? Ipak nama u BiH je to još jedan razlog da još oštrije i još u većem broju tražimo promjene. Jer kako vidimo pale su mnoge vlade, znači može se isposlovati sve kad se hoće.
Bilo kako bilo ako je tačno sve ovo što ja pišem. Možda je tačno, a možda i nije, nemoguće je znati, ali sigurno ostavio je prostora za ovakva tumačenja. Sve je mogao da uradi na jedan malo, diplomatiji, primjereniji način. Ali nije samo možda ukopao proteste u BiH, već možda je ukopao i samu Hrvatsku jer bi posljedice po Republiku Hrvatsku mogle da budu nesagledive. Ako je ukopao proteste onda je pomogao političarima na vlasti u Bih da opet gurnu probleme pod tepih. Taj problem će se gomilati još neko vrijeme i opet će da bukne.
U slučaju da opet bukne treba imati na umu da u BiH postoji veliki problem sa nefunkcionalnošću države koja je užasno nepravedna jer nije pravna. Koja nemože da bude pravna jer svako u njoj može da blokira normalno funkcionsanje države. Čiji su političari tako bahati i ne vidi ljudkso biće, već vide samo glasačko stado i topovsko meso za međusobne obračune. Usput se bjesomučno bogate, čak ni porez neplaćaju. Sve to znači da BiH nije demokratska država i koja je neslobodna. Da je slobodna ja bih odavno pisao pod punim imenom i prezimenom, a ne pod pseudonimom. Prije ili poslje stvari bi mogle zaista, nažalost, buknuti kao još veće nasilje. Bojim se te pomisli, ali moram i to spomenuti. Stvari bi mogle da odu u pravcu nekog novog rata, koje mi se nekako ovih dana čini da HRT pokušava da prizove. Prečesto se upotrijebljava fraza “mirna noć”. Zašto ne bi bila mirna noć? Pa protestuje se samo danju a ne noću. Jer demonstranti spavaju noću. Stoga ako dođe do takve eskalacije sukoba u BiH zbog svega što se dešava Milanović bi mogao da ima milion do dva, ako možda ne i tri miliona izbjeglica iz BiH u Hrvatskoj. Tada će biti kasno kriviti Evropsku Uniju. Jer u BiH u slučaju nekog novog rata ostale bi samo napaljene budale da ratuju i oni koji nebudu mogli da pobjegnu, ali većina bi nagulila. U EU. Po nekom nepisanom pravilu u BiH kada ratujete znači da ratujete da bi ste bili poslje rata bili obespravljeni decenijama i da bi se profiteri bogatili. U slučaju rata treba odmah pobjeći iz BiH u EU, tj. u Hrvatsku i tamo tražiti azil. Uostalom u EU se živi mnogo bolje nego u BiH. Kada već nemožemo da se borimo za evropske vrijednosti u BiH onda eto nas po te vrijednosti kod vas u EU, tj. u Hrvatsku.
Pod drugo ovom posjetom Mostaru je sebi možda iskopao politički grob jer je ostavio mnogo prostora da se posjet tumači ne samo kao miješanje u unutrašnje stvari druge države već i da se tumači da Republika Hrvatska još uvijek ima teritorijalne pretenzije prema BiH i da je spremna na svašta nešto. On i cijeli Hrvatski vrh to može negirati, ali zaista nije im više za vjerovati. To se zasigurno neće pozitivno odraziti niti na šest bh. Hrvata kojima se u Hagu još sudi i koji sada čekaju pravomoćnu presudu između ostalog baš zbog toga što su bili spremni na svašta nešto i što su mnogi životi zbog toga ugašeni. U jednom takvom ishodu Tomislav Karamrko će se pred sljedeće izbore u RH okomoti na Milanovića i njegovu politiku pričom kako nije bio oprezan i slično. Ako presuda bh. Hrvatima bude osuđujuća Karamrko neće trepnuti a optužit će Milanovića da je on tome doprinjeo. Stoga on gubi izbore. Međutim, šta ćemo sve je to samo politka (što na ovim prostorima ne znači – umjeće mogućeg, već znači – iživljavanje nad slabijim kada nemože da se sam brani i gdje se svima drugima soli pamet samo ne sebi) zar ne?
Bilo kako bilo ja ću sebi uzeti pravo sada da kažem da se ponašanje političkog vrha Republike Hrvatske može okarakterisati da je Republika Hrvatska jedno obično razmaženo derište Evropske Unije. Koje je prerano primljeno u Evopsku Uniju, jer nije riješilo svoje probleme i otvorena pitanja sa susjedima nego ih je uvuklo u tu Evropsku Uniju. Pa sada krivi sve druge (čitaj EU) ali ne samu sebe.
Sve mi se čini da zbog sastanka Vučić sa Dodikom i Bosićem u Beogradu te posjet Davutoglua Sarajevi znači da da Republika Srbija i Republika Turska žele da postanu razmažena derišta Evropske Unije po uzoru Hrvatske. Stoga Evropska Unija će morati u narodenom periodu dobro obratiti pažanju na te dvije potencijalne članice prije nego što ih eventualno primi u članstvo.
Pravo pitanje sada da li se većina naroda Republike Hrvatske slaže sa ovakvim postupanjem njenog vrha prema Bosni i Hercegovini ili ne? Jer kao što sam na početku rekao državu čini njen narod i kakav narod takva vlast. Ako je tako, a tako je, i ako se narod u Hrvatskoj opravdava ovaj potez njenog vrha nema nam druge nego se pripremiti da će balkanci pravit jedan korak naprijed i dva unazad još dugo godina. Jer po ovome ispada da je malo sranja bilo ovih zadnjih 100 godina i ljudi očigleno žele još sranja. Ipak, nešo se nadam da ipak nije tako i da naša djeca neće ovo čitati i zbog ovoga se prepirati i ko zna šta sve ne i u 2114. godini.