Više nego unosnim razvodom, nekoliko briga sam skinula s leđa! Ostavši bez stana, prestala brate razmišjati o višegodišnjem dugu za centralno, vodi koja te košta jednako ko struja, o komšiji iznad koji te plavi I o onom ispod, kog ti plaviš! E sad, samo da riješim kud sa svim tim stvarima, koje su veoma sretno pripale meni!
Nakon iscrpljujućeg traganja, djeca I ja, jednoglasno izaberemo prizemlje jedne kuće na ušću dvaju rijeka, dovoljno prostrano da prihvati nove stanare, sa svim njinim brižljivo skupljanim uspomenama I suvenirima, bibliotekom teškom kao ćumur (par hiljada maraka),DVD-om, nešto muzičke opreme, lap top, mašina za suđe (dakle svim onim glupostima, koje se, u slučajevima elementarnih nepogoda (puj,puj,puj…gluvo bilo!), ne uobziruju pri utvrđivanju materijalne štete), ali I svim onim stvarima, koje se u takvim slučajevima uobziruju (kauči, regali, ormari, komode, kuhinjski elementi, bijela tehnika…)
MAJ 2014.
Metar I po vode u kući, dovoljno brate da sjebe sve, od uspomena, preko knjiga, sve do regala! Ma ko ga jebe! Kad sami nismo znali, ni mogli da se odreknemo nekih bespotrebnih gluposti, ima neko ko s tim nema, ama baš ni najmanje problema!
Dakle, organizuj se!
Korak prvi: SABERI SE!
Korak drugi: BACI SVE! (Možda ipak, ne baš sve? Nešto bi valjalo makar pokušati oprati, možda ustreba dok se država organizuje. Ali gdje I kako? Pa naravno hemijska čistiona! Par kaputa, zimskih jakni, kostim-dva, nešto pantalona, košulja, možda dvije deke I dva prekrivača, te nešto posteljine…pristojnih PET STOTINA KM, naravno sa popustom za poplavljene. Nisam više imala nikakvih problema sa bacanjem ostatka stvari.)
Korak treci: UNAJMI KOMBI I SVU BIJELU I CRNU TEHNIKU POĆERAJ NA SERVIS I ONDA SE BOGU MOLI! (Sve osposobljeno za pišjivih TRI STOTINE I PEDESET KM!)
Korak četvrti: NAĐI STAN! NARAVNO NAMJEŠTEN!(TRI STOTINE KM plus režije. EKSTRA POVOLJNO! PLAĆANJE UNAPRIJED!)
Korak peti: E SAD SE LIJEPO UVALI U DUG, JER NEMAŠ NI ZA HLJEB! (Saldo na kartic, MINUS MAKSIMALNO!)
KRAJ SEPTEMBRA 2014.
Dobila sam vaučer! Čak će ga I aktivirati za četiri,pet radnih dana. DVIJE HILJADE I PET STOTINA KONVERTIBILNIH MARAKA! Bogatstvo! (Raspitujem se koliko košta kvadrat stambenog prostora.)
Kad taj silni entuzijazam, malo popusti, ja se zapitah: ”Pazi bogati, šta to meni stvarno treba?” Spavamo na tuđim krevetima I baš su udobni! Bijelu I crnu tehniku sam skromno osposobila, pa sad nek traje dok traje! Zalihe hrane su nakon maja “buđav lebac”, ali hrana nije na spisku roba, koje se mogu vaučerom platiti!
Istina svi smo bosi (sa po parom ljetne obuće, a kiša ove godine neumoljiva), ali ni to nije predviđeno za vaučer kupovinu!
Betonski blokovi, cement, stolarija, keramika…, e to može, al šta ja s tim da radim, kad plac nemam da temelj udarim? Pada mi na pamet, da dežuram na odjelu keramike I da startam nekog kupca da mi dozvoli da platim vaučerom tu kupovinu, u zamjenu za keš.(?) Avaj! Dodo reko NE! Kazniće I sankcionisati svakog onog, koji “trguje” vaučerom!
Ništa! Platiću unaprijed režijske troškove do iznosa 1000 KM, kupiti računar, a možda čak I mikser upane.)
Nazovem Elektrodistribuciju, da tačno doznam, kako se vrši plaćanje vaučerom. Osoba X sa druge strane me ljubazno informiše da se vaučerom može platiti isključivo! elektricna energija, utrošena na poplavljenoj! adresi.
“Ja nisam više! na poplavljenoj adresi, ali sam još uvijek! poplavom, materijalno uništeno lice, a eto nisam oslobođena ni tog jebenog instinkta za preživljavanje!”
Rječito: “Žao mi je”, jedini komentar.
“Čekaj! (Ma kome se persiranjem preseravati!?) Ako dobro shvatam, ti hoćeš da kažeš, da u situaciji, u kojoj je klizište odnijelo kuću, znači NEMA JE!, a vlasnik nesretnik, preživio I negdje, u nekom brlogu liže rane!, pri tom ne može platiti utrošenu struju tu gdje rane liže, već isključivo onu neutrošenu!, evidentiranu na bujicom odnesenom brojilu!?
“Žao mi je!”
“E vidiš, meni nije! Ma nek samo udara I steže! Nek steže dok I poslednje mlado uvo ne napusti ovu vukojebinu! Nek steže sve dotle dok ova jebena država postane gerijatrija, u kojoj će nostalgični starci, čežnjivo gledati slike djece, kako ne bi zaboravili šta je to dijete! Ovakva država ne zaslužuje život I mladost! Državnom rezervatu za budale, samo izumiranje je spas!”
Nude nam promjene! Ma “viđi vraga!” Jedan te isti točak vrti jedna te ista imena: Dodik, Čavić, Ivanić, Tadić….klap, klap, klap…oligarhija, anarhija, monarhija…klap,klap,klap… melje li melje! E pa hvala vam na demokratiji! Hvala na pravima, obavezama I dužnostima građanskim!
Ma aneksija! Austriji primjera radi! Ne možeš brate ne diviti se gradonačelniku koji vozi bicikl I ne przreti Dodika sa svom njegovom motornom ergelom! A pravo da kažem I milije mi uzde tuđinsko, nego mila riječ Dodina! Manje brate guši stranjska čizma uglađena, od opanka domaćeg nedorađenog!
“Dajte narodu hljeba I igara!” Možda rimljanima, al ovom rezervatu za budale, samo dobar jaram treba! Kako ovaj više steže, narod inatno više dura!
A ja braćo korisna inata, ovce skapavaju, čobanin se deblja!