Činjenica koje su svijesni pripadnici srpskog konstutivnog naroda u FBiH je da ravnopravnost nije za njih ostvariva. Zadnja potvrda tome je došla kroz odbijanje apelacije 30 narodnih poslanika NSRS od strane Ustavnog suda BiH, da usprkos ne popunjenosti Doma naroda FBiH, Ustavom predviđenim brojem pripadnika Srba 17, (13 popunjeno). nije povređen Ustav i zakonitost, poslije izbora 2014 godine.
Naime, ipak tom Presudom je ukazano na nedostatak u Izbornom zakonu BiH po kojem bi se sistemu ipak trebalo osigurati punu zastupljenost srpskih predstavnika, i na čemu se treba insistirati u prestojećem periodu izmjena Izbornog zakona BiH. Takođe je primjetno i odsusto želje već izabranih predstavnika u navedeni organ vlasti, da se pokretanjem postupka o zaštiti vitalnog nacionalnog interesa već pokrenulo rješavanje ovo pitanje, dok se to isto pitanje pokretalo u smjeni vlade USK-a u mandatu g-dina Hamdije Lipovače od strane kluba zastupnika Srba u Skupštini USK-a, koji su mahom i u Domu naroda, a izabrani kroz SDP BiH, jasan je dokaz da je slab izborni legitimitet naroda koga predstavljaju.
Presudom Ustavnog suda BiH, da se mora osigurati izborni legitimitet za predstavnike Hrvatskog naroda tj. Hrvati da biraju Hrvate, bez mogućnosti korištenja Joker karte Komšić, treba maksimalno upotrijebiti i u ovom slučaju da se osigura legitimitet predstavnika Srba kroz kantonalne skupštine, a sa krajnjim ciljem predstavljanja i u predstavničkim organima Federacije.
Takođe, vrijedi napomenuti da je navedenu apelaciju trebalo podnijeti iz kluba Srba FBiH, a ne se oslanjati u svim situacijama na zaštitu iz Republike Srpske, u čemu trebaju se ugledati na Koaliciju Domovina u NSRS, čija je aktivnost uveliko prisutnija, a ne samo na političku trgovinu čime se dovodi i ovaj mali broj Srba u FBiH na margine političkih dešavanja.
Kontinuitet ove politike, na silu će mjenjati čitave strukture stanovništva, koji će u zaštiti i potrazi za svojim pravima kao što je osnovno na slobodno pravo korištenja svoga jezika seliti će se u drugi entitet koji im osigurava prava kao većinskog naroda, dok će vjekovna domaćinstva opustjeti i dobiti nove vlasnike. Budućnost BiH kao multietnične države treba se ogledati u uzajamnom poštovanju i uvažavanju prava, s toga je potrebno što prije krenuti u pravcu obezbjeđivanja istih, sa prvim koracima koji su navedeni u tekstu.