Politika je ku..a, to stalno ponavljam, ali ako je to tako, šta su onda političari?
Znate i da vam ne kažem.
Recimo danas sam dugo pričala sa jednim profesorom filozofije iz Prijedora.
Ne, nije u pitanju filozofska rasprava o politici, zapravo riječ je bila o rakiji.
Tačnije kruškovači.
Čovjek je naime odlučio da zasadi plantažu krušaka i da ih prodaje.
I prodaje, ali samo 20 % od ostaloga pravi rakiju.
Nije on ni neki ljubitelj rakije, niti je uživa praviti.
Jednostavno, čovjek nema kome prodati ono što uzgoji svojim radom, ne može izvesti, jer administracija je prespora.
Pokušaj da se napravi zadruga i da se izvodi je zapeo u nečijoj ladici, jer nikoga nije briga, niko se ne zamara tamo nekim ljudima koji svojim radom nešto stvore.
Žalosno je to, jer ovaj filozof nije jedini kojeg država koči, a on radi.
I šta onda reći za političare osim ponoviti rečenicu sa početka, jer bolje nisu zaslužili.
Kako neko sa imalo savjesti može sjediti u državnoj insituciji i potkopavati istu državu čiji je građanin i za koju bi trebao raditi?
Lako, taj koji je na mjestu sa kojeg može nešto popraviti i nekome pomoći gleda samo svoju korist.
Možda se boji ako napravi nešto kako treba da će dobiti otkaz, jer to bi definitivno bilo kršenje politike rada u državnim institucijama.
A to oni nikako ne žele, a i zašto bi kad žive k”o bubreg u loju, a mi ostali se parimo.