D.K. nije voljela ići u crkvu.
Preozbiljno.
I dugo traje.
Ali je morala.
Kod mame nije bilo vrdanja.
Ponekad bi se i otac pridružio.
Kad bi ga zapala neradna nedelja.
***
Nije mnogo pastve dolazilo.
Ne računajući djecu.
Jedva tridesetak odraslih.
Toliko otprilike ima iskrenih vjernika u jednom omanjem gradu.
Mnogi će kasnije reći da se nije smjelo.
Vrag će ga znat’ oko toga.
(On je ipak kompetentniji da kaže koju na tu temu).
***
Bila je odlična učenica.
Sve petice.
Obožavala je društvene nauke.
Imala je i omiljenu nastavnicu.
Uvjerena da je i ona njena ljubimica.
“Teacher’s Pet” - što bi rekli Amerikanci.
Do jednom.
Pred kraj časa, nastavnica ju je pozvala pred tablu i pred cijelim razredom rekla:
- Ti si tako pametna i fina djevojčica, ne priliči takvoj osobi da ide u crkvu i da se moli Bogu. To je tako glupo i pogrešno!
***
Šikaniranje je počelo, a da čestito nije ni odzvonilo za kraj školskog sata.
Nastavničin smiješak je prešutno davao podstrek ostalima.
Malo ko je ostao izvan horde koja je upirala prste u nju i vrištala iz sveg glasa:
GLU-PA-ČO ! GLU-PA-ČO !
( Vikaše najglasnije oni što im je tablica množenja bila i ostala nepremostiva prepreka).
Djeca znaju biti jako ohola.
Kad dobiju zeleno svijetlo.
D. K. je samo ćutke gledala u pod, postidjena i osramoćena.
Šta je i mogla sa svojih dvanaest godina.
Poslije toga se povukla u sebe.
U svoj mali Svijet.
Lego kockice i flomasteri.
Bez najbolje drugarice.
***
Zarivanje, tako se to nekad zvalo, potrajalo je dugo poslije toga.
Navikne se insan na svašta.
Pa se i ona nekako vremenom, ni kriva- ni dužna, obvikla na te objede i uvrede.
***
A onda su došli višestranački izbori.
Konačan slom komunizma.
Svima laknulo.
Demokratija.
U modu ulazi religija.
Na velika crkvena vrata.
***
D.K. je bila nemalo iznenađena kad je jedne nedelje ugledala bogomolju
ispunjenu do posljednjeg mjesta.
U prva dva reda tiskali su se njeni razredni drugovi.
Oni koji su je, godinama, beskrupulozno vrijedjali.
Vidjela je i svoju nastavnicu kako ugodno čavrlja sa propovjednikom.
On je sijao od sreće.
Bili su tu i nastavničin muž, sin i kćerka.
Tu uz njene skute. Nekad crvene.
***
D.K. se okrenula i napustila crkvu.
Da nikad više ne udje u nju.
Pitala se šta bi Isus rekao na sve to.
Ili je i On odavno digao ruke od svega ?
***
Nastavnica je nedavno umrla.
Nije bilo živog stvora koji nije napisao hvalospjev o njoj.
Kako je divna bila.
Pedagog kakvog nije bilo na daleko.
Vjernik.
Uzor za sve.
Majka, žena, kraljica!
***
Njena kćerka je također postala nastavnica.
Iver ne pada daleko od klade.
Jako cijenjena od kolega i roditelja svojih učenika.
Ista svoja mama. Gospodja par excellance!
Jučer je pred tablu izvela jednu bistrooku djevojčicu sa velikim kikama.
Krajnje je vrijeme je da se problem adresira.
Bila je to kćerka od D.K.
Razred se nakon izvjesnog vremena umirio pa nastupi grobna tišina.
A onda je nastavnica izustila:
- Ti si tako pametna i fina djevojčica, ne priliči takvoj osobi da ne ide u crkvu i da se ne moli našem milom Bogu. To je tako glupo i pogrešno!
***
S tom rečenicom se zatvorio puni krug.
Čekao se samo kraj časa.
(posvećeno mojoj boljoj polovini)
-------------------------------------------------------------------
Ostali tekstovi OVDJE
