Neke poslijeratne godine , zbunjeni novonastalim promjenama u društvu, pokušavajući prepoznati društveno uređenje u kom smo se našli, tragajući za definicijama tih promjena, moja prijateljica mi jednog dana reče da je taj dan shvatila Marxizam i socijalističko upravljanje i to od 1-4 razreda srednje jer ga je vidjela u praksi.
Rekla je da mi nismo ni u istočnom ni u zapadnom,a naročito ne u sjevernom socijalizmu,a ni u zapadnom kapitalizmu već da smo na samim počecima industrijskog kapitalizma ,a koji se svrstava u prvobitnu akumulaciju kapitala.Njegove osnovne karakteristike su bezakonje i formiranje nove klase-skorojevića.
Povukla je paralelu između centra našeg grada kojeg je u to vrijeme „krasila“ ogromna pilana s kubicima i kubicima balvana bespravno posječenih i kupljenih na crnom i jedinom tržištu pod okriljem novih vladajućih struktura i filma „Prohujalo s vihorom“.
Kad Skarlet O´Hara shvati da narod mora graditi kuće spaljene u građanskom ratu, jednostavno zaposjedne šumu i otvori pilanu onako…bilo gdje.
Unosan biznis: siječe ono što je Bog dao, ne plaća, malo plati radnu snagu,a sve ostalo u padže.
A obnavljanje šuma?Daće Bog pa će izniknuti nova stabla.
Shvatih i ja te odmahposlijeratne godine da nismo odmakli puno u razvoju te da se slobodno možemo poistovijetiti sa tim vremenom,ali ne i sa Skarlet O´Hara već sa njenim uposlenicima, bivšim robovima koji imaju samo prodati svoju kožu.
Skarlet O´Hara je bio prijeratni lokalni đilkoš,besposličar,sitni kriminalac kojem su prije rata zbog njegove ljubavi prema balvanima za tehničku obradu zabranjivani ulazi u tadašnje drvnoprerađivačke tvornice.
Dugogodišnji kriminalni trud mu se isplatio i ostvario te je uz pomoć par ljudi koji su imali šićar od tog new biznisa otvorio pilanu,uništavao šumu i pravio trećerazrednu stolariju za pogorjele jadnike, ali sada pod okriljem nove vlasti i novih zakona koji su nekom čarolijom uspjeli od kriminalca načiniti čovjeka od reda i zakona.
Ovim skorojevićima rat nije bio samo brat već i otac i majka.
Prošle su godine i godine od tada.Firma i „new biznisman“ su doživljavali uspjeh za uspjehom, a onda se desilo što i treba da se desi: sredinom prvog desetljeća ovog 21 stoljeća u vrijeme kad se najbolje osjećala, država se namrgodila na te skorojeviće i uskoro je otišao u zaborav i on i firma.
Sve su se manje viđali balvani na cesti i pored ceste, a šumarstva iz oba entiteta otkrivala da su u gabuli kao rezultat višegodišnjih pljački.
Sve do ljeta 2012 godine.
A sada ovog ljeta 2012 godine, šesnaest godina nakon rata, i nakon stravičnih požara po Hercegovini u rejonima šuma, ponovo od Ivan-planine tj. Ivan-sedla do Sarajeva uz cestu M-17 gomilaju se kubici i kubici neobilježenih balvana.I nepismen vidi da je tehničko drvo i kakva mu je namjena.
Teško je povjerovati da požari po Hercegovini i balvani uz magistralni put M-17 nemaju veze.
Normalnom, običnom i poštenom čovjeku teško je povjerovati da bi neko, taj „neko“ pa ma ko on bio namjerno potpalio šumu dovodeći u opasnost ljude i životinje.
Ipak, treba razgovarati sa lokalnim stanovništvom pa vidjeti gdje su se požari pojavili pa da shvatite da je to sigurno piromanija iz najnižih pobuda.
Da, jest mnogo lokacija obuhvaćenih vatrom, tako da su svi dobronamjerni zauzeti spašavanjem onog što se spasti može, a kriminalci za to vrijeme dovlače kamione i kamione u Sarajevski kanton i plasiraju na tržište.
A policija o tome pojma nema
Ponovo nakon koju godinu zatišja vratili smo se u vrijeme prvobitne akumulacije kapitala, pljačke, crnog tržišta u državi u kojoj možeš raditi šta hoćeš, u kojoj važi pravilo „ako hoćeš budi pošten i to je tvoja stvar, ako nećeš nemoraš jer ni za nepoštenje niko ti neće ništa“.
I sada ovim novim skorojevićima Hercegovačka ekološka katastrofa nije samo brat već i otac i majka. ,baš kao što je rat bio onim poslijeratnim.
Eto u takvoj državi neke nove Skarlet O´Hare uništavaju ono što je Bog dao i ono malo što je ostalo iz Titine države, a da nije uništeno.