Požurio sam, prije vakta. Zato me i smjestiše u prozirnu kutiju, da malo ojačam. Kažu mami, ima malo kila, slabašan je..čujem kako doktor objašnjava. Kako god, galamio sam i ja, baš kao i moji cimeri iz susjednih kutija…želio sam vani, a ne opet u zatvor. 1976…zanimljiva godina. Uvedoše i taj JMBG, valjda mene čekali, tako da mi, ubrzo, prilijepiše tu etiketu sa trinaest brojki, koja će me pratiti dok sam živ. Čak će, gotovo četiri decenije poslije, zbog mufljuza na vlasti i bebe umirati, jer će im, ti isti mufljuzi, onemogućiti taj JMBG. Godina je krenula turbulentno. Do mog dolaska, svašta se već izdešavalo. Kmerska republika preimenovana u Demokratsku Kampućiju..Umire kineski premijer…Hrišćanska milicija pravi masakr u Libanu…Čuveni Konkord u zraku, obavljen prvi komercijalni let…Zimska Olimpijada u Innsbrucku, za vrijeme koje hrvatski nacionalisti ubijaju jugoslavenskog konzula u Frankfurtu, Edvina Zdovca… Sve ovo pratim iz majčine utrobe. Znam šta me čeka, ali opet sam nestrpljiv, želim van. Kao da ću biti bitan za tu Kampućiju, kao da neće moći bez mene…Kao da ću spasiti kineskog premijera…spriječiti krvoproliće u Libanu…Kao da neću moći bez aviona, pa makar se i Konkordima zvali..Čak se, neposredno pred moj dolazak, britanski premijer, Harold Wilson, odvažio i podnio ostavku..Šta sam mislio? Da neće Imperija moći bez mene? Ne..čini mi se da sam požurio iz drugog razloga. Želio sam biti tu kada Čeh Panenka osramoti slavnog Sepp Maiera, u Beogradu, u finalu Evropskog prvenstva i donese Česima titulu prvaka. Poslije su mnogi tako zabijali sa kreča, ali je ostao naziv”panenka” za takav udarac. Da, želio sam, prije svega, da Džajić, Katalinski i ostali obraduju Yugu, no nisu uspjeli. Želio sam biti tu da ispratim proslavu titule na Anfieldu i da svoje maleno srce, još tada, podarim tom klubu.Naravno, jedno je Koševo..jedno je Sarajevo…no, odmah iza su Liverpool i Barca…tako je moralo biti. Te godine Bavarci osvajaju naslov u Evropi, a Partizan u Yugi. Te godine se održaše i Ljetne olimpijske igre u Montrealu. Te godine i Ramonesi stupaju na scenu i objavljuju prvi, istoimeni, album. U Zagrebu gostuju veliki Rollingstonesi..Dugme objavljuje svoj drugi album” Eto!Baš hoću!”…Sve ja to doživjeh, sve ja to osjetih..pa i tugu kada nas velika Silvana napusti, nakon saobraćajne nesreće…i tugu kada ode i Mao Tse-tung..plakalo se u Yugi za oboma..Za Silvanom iskreno, a za kineskim liderom, po zadatku..vjerovatno. Te jeseni i Jimmy Carter dobi izbore i postade predsjednik… Šta kazati? Kakvu poruku poslati? Sretan što se rodih i to u zelenoj košuljici, sretan zbog Liverpoola, Stonesa i Ramonesa..sretan što upamtih starog sa, bar malo, kose..sretan što dođoh prije burazera, pa sam bio veći i jači i mogao sam ga tlačiti…Sretan zbog mnogih stvari, ali i nesretan..Zato se i dernjah tog martovskog jutra u onoj kutiji…Ne znajući još da život je takav, tri grama sreće, gram tuge i gram boli…