<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Prilika za bolje sutra

10. novembar 2012, 12:00

Manchester City... I Roberto Mancini... Engleski prvak je posljednjih godinu-dvije u BiH jedna od najomiljenijih nogometnih ekipa, najviše iz razloga jer u njemu igra naš dijamant - Edin Džeko. Pardon, ne znam smijem li reći "igra", jer zbog ranije spomenutog Italijana, naš dijamant, veliki nogometaš i najbolji strijelac te ekipe, sjedi na klupi. A od njega City ima samo povremenu korist. Šteta. Naravno, nije ovo mjesto za raspravu o nogometu, a to mi u ovom slučaju nije ni želja. Pričat ću, pak, o jednom drugom Edinu Džeki i jednom drugom Robertu Manciniju - o akademski obrazovanim stručnjacima u BiH i prilikama koje im se pružaju u vlastitoj domovini.

Nije strana priča da se naši ljudi brzo snađu izvan svoje domovine i postanu uspješni u poslu kojeg obavljaju. Nije to zato jer je to u BiH nemoguće, nego jer su prilike koje se ovdje pružaju minimalne i samo najsnažniji opstaju. Zašto je situacija takva kakva jeste? Je li zato što se svi važni poslovi daju stranim firmama? Je li razlog u lošem obrazovnom sistemu, korupciji, mitu? Ili u nama samima? More problema tuče ovu zemlju bez imalo pardona, a jedini koji mogu riješiti sve te probleme smo, dragi moji, mi sami.

Odlazak obrazovanog stručnog kadra iz naše države nikako ne može riješiti problem. Zar nemamo želju da stvorimo ljepšu, bolju domovinu za bolje sutra? Ili želimo da nam dijete odrasta u tuđini, pričajući nekim drugim jezikom, nepoznavajući svoju prošlost i trčeći samo za materijalnim dobrima? Gdje je tu ona bosanska duša i ono nešto što nas čini posebnim narodom? Borba jeste teška, ali zar je moguće doći do rezultata bez neprospavanih noći i mora prolivenog znoja?

Prolazi vrijeme nacionalnih interesa u BiH. I politici koja se njime hrani, vrijeme je da nestane. A kada nestane, gdje će biti svi oni koji su sposobni da vode našu domovinu u novo doba ekonomskog i privrednog razvoja? Iskreno se nadam, u Bosni i Hercegovini. Potrudimo se, ostanimo i znanjem popravimo ovu domovinu. Zvuči previše patriotski i idealistički, ali zar u biti i nije tako? Sve su države nekada bile livade i planine... Volimo svoje, a tuđe poštujmo. Ipak, gdje god da odemo, uvijek smo ono što jesmo, i svi će nas prema našem ogledalu, našoj domovini, procjenjivati.

Nadam se da se barem jedan mali dio onih koji pročitaju ovaj tekst slaže sa mnom.

Hvala na izdvojenom vremenu.