Pravo je nekad bilo nešto sasvim drugo od onoga što je danas
Sinoć sam gledala dnevnike, prebacivala s kanala na kanal. U tom prebacivanju kanala zaustavi me glas Zore Dubljević kako pjeva riječi: “Ne ašikuj srce moje, ne veži sevdaha”. Naravno, zaustavim se na kanalu. Volim pjesmu i volim kako je ona pjeva. Emisija je iz arhiva BHRT-a, voditelj je poznati Opančić i nakon pjesme on i Zora razgovaraju. On joj kaže da je Pravni fakultet u Sarajevu ranih šezdesetih bio poznat po profesoru XY (žao mi je, ne sjećam se kako se zove, sjetiće se ovi stariji od mene) i po njoj. Po profesoru XY jer su njegova predavanja bila tako zanimljiva da su na njih dolazili studenti drugih fakulteta, a po njoj jer je dugo, dugo studirala pravo. “Navraćala sam”, kaže, jer u to doba je gradila karijeru, “zasjala”. Voditelj je onda pita o Safetu Isoviću: “Vi ste ista generacija na pravu”, a Zora odgovara da su se sretali na fakultetu i da su nekoliko puta i zapjavali zajedno u holu. E čuj Zora Dubljević i Safet Isović studirali pravo. Zamišljam ih, otvaraju se na pravu ona “teška vrata” kad pravo unutra, na stepenicima, Zora i Safet pjevaju za raju s fakulteta. Godina je 58.-a. Pravo je teško k'o ona “teška vrata”. Zora reče da je na kraju ipak završila Pravni fakultet u Sarajevu, ali da nikad nije radila kao pravnica. Sumnjam da je bila na birou.
Nikakve više veze od tada nemaju pravo i sevdah. Godina je 2015-a. Pravo sve manje veze ima i samo sa sobom. Jedno je ono o kojem smo učili na fakultetu, a drugo je ono koje imamo u praksi, to znaju i oni koji pišu zakone (politika), oni koji ih provode (pravosuđe, uprava, policija) i oni na koje se odnosi (građani, studenti, doktori, roditelji, poljoprivrednici, ministri, poslanici, kriminalci….). To znamo svi mi koji smo se ikad bavili pravom. Pravo danas u Bosni i Hercegovini najviše veze ima sa politikom. Pravo politika kreira, političari kroz zakone provode svoje politike. Tako je to teorijski u svakoj (pravnoj) državi, pa tako i u ovoj. Ali, kako to kod nas ide u praksi.
Zakon ne radi do daljnjeg
Sjetimo se seta anti-korupcijskih zakona koji su najavljivani dugo godina i konačno u ljeto 2014. godine usvojeni u oba doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine. Dva zakona u tom setu su najavljena kao ultimativna za borbu protiv korupcije i organiziranog kriminala: Zakon o oduzimanju nezakonito stečene imovine i Zakon o suzbijanju korupcije i organiziranog kriminala. Prvi predviđa formiranje agencije za brigu o oduzetoj nezakonito pribavljenoj imovini, a drugi formiranje posebnih odjela pri Vrhovnom sudu Federacije i pri Tužilaštvu Federacije koja će procesuirati, između ostalih, i krivična djela korupcije i organiziranog kriminala.
Zakon o suzbijanju korupcije i organiziranog kriminala je stupio na snagu. Od 1. februara 2015. prestala je nadležnost kantonalnih tužilaštava i sudova za procesuiranje korupcije i organiziranog kriminala. Nadležnost imaju odjeli Vrhovnog suda i Tužilaštva, odjeli koji nisu formirani.
Hamdija Lipovača, premijer USK, po nalogu Tužilaštva USK uhapšen je u Bihaću 17. decembra 2014. Tereti se za korupciju, tačnije zloupotrebu položaja i ovlasti dok je obavljao funkciju načelnika općine Bihać. Rješenjem Kantonalnog suda u Bihaću pušten je iz pritvora nakon 30 dana. Tužilaštvo USK se na takvu odluku žalilo Vrhovnom sudu Federacije. Vrhovni sud je ukinuo rješenje o puštanju Lipovače iz pritvora i vratio predmet Kantonalnom sudu na ponovno odlučivanje. U međuvremenu, 1. februara 2015., stupio je na snagu novi zakon i 6. februara 2015., Kantonalni sud u Bihaću donosi rješenje kojim se oglašava nenadležnim za slučaj Lipovača (nadležan je odjel Vrhovnog suda, odjel ne postoji).
Živko Budimir, predsjednik Federacije BiH, po nalogu Tužilaštva BiH uhapšen je u Sarajevu 26. aprila 2014. Teretio se za organizirani kriminal i korupciju (afera pomilovanja). U pritvoru je boravio mjesec dana i izašao je nakon što je prihvaćena njegova apelacija Ustavnom sudu BiH. Sud BiH se u decembru 2013. oglasio nenadležnim i predmet je proslijeđen. Kantonalno tužilaštvo u Sarajevu 15. januara 2015. podiglo je optužnicu. “Budimir i drugi” terete se za korupciju, tačnije zloupotrebu položaja i ovlasti, protuzakonito posredovanje, primanje i davanje dara i drugih oblika koristi. U međuvremenu, stupa na snagu novi zakon i tek! 11. februara Općinski sud u Sarajevu oglašava se nenadležnim za slučaj Budimir i drugi ( nadležan je odjel Vrhovnog suda, odjel ne postoji).
Optužnicu za kriminal u Diti podiglo je 17. januara 2015. Kantonalno Tužilaštvo u Tuzli. Tri osobe se terete za korupciju, tačnije zloupotrebu položaja i ovlasti. Kantonalni sud u Tuzli tek! 11. februara oglasio se nenadležnim za procesuiranje kriminala u Diti (nadležan je odjel Vrhovnog suda, odjel ne postoji).
U martu 2015., treba stupiti na snagu i drugi zakon iz seta anti-korupcijskih zakona, onaj o oduzimanju kriminalom stečene imovine. Agencija za oduzimanje još nije formirana, a kad će biti ne zna se.
Čeka se stav Vrhovnog suda Federacije o tome koje opcije su na raspolaganju pravosuđu kada je u pitanju procesuiranje organiziranog kriminala i korupcije u Federaciji BiH.
Vlada Federacije usaglasila se da se odgodi primjena zakona za godinu dana. Izmjenu zakona treba usvojiti Parlament Federacije. Političke stranke imaju različito mišljenje o toj odgodi, jedne misle da će za formiranje odjela, finansijske i kadrovske aspekte biti dovoljno pola godine, drugi misle drugačije, treći misle da zakoni nisu nikako ni trebali. Pravosuđe se ponaša kao da ih niko ništa u postupku kreiranja i donošenja zakona nije ni pitao. I ako ih je politika pitala, to je bilo samo reda radi. Svakako ih ona i postavlja, uz časne izuzetke. Jer, tako to ide kod nas u praksi. Jer…pravo politika kreira, političari kroz zakone provode svoje politike.
Pravo, politika i korupcija u svakodnevnom životu
U svakoj pravnoj državi ovakva situacija bila bi prvorazredni skandal. Kao što bi sva ona situacija oko hapšenja Budimira bila prvorazredni pravosudni skandal. Prvorazredni pravosudni skandal bilo bi i to da radnicima 18 godina nije uvezan radni staž, pravosudni, i politički, i društveni skandal, ako ćemo pravo. Nije normalno da se ovakve stvari dešavaju i da za njih niko nije odgovoran. Ili ipak jeste, u našem svakodnevnom životu.
Za konkurs.