Uvalih,dupe svoje dragocjeno,u helikopter, sa Sinom Oca,bradatim filozofom.Velika prilika za ekskluzivan tekst,vezano za elementarnu nepogodu,ali i za detaljniju analizu cjelokupne situacije…Sin Oca,depresivan i utučen,međutim,samo nas provrti jedan krug do Vranduka,te nas vratiše u bazu.Par izjava,malo slikanja i pravac na Poljine,čisto da se provjeri vikendica i njen status.
Entitetski velikani,svako na svoj način,iznenađeni,nemoćni,izgubljeni…Šokirani…Dok jedni tumaraju duž rijeke Bosne,ni sami ne znajući šta da rade,drugi odbijaju proglasiti vanredno stanje,jer love,namjenjene za takvu situaciju,jednostavno nema..Ili je,pak,ima,ali je zaštekana za predizborna otvaranja putića,mostića i lažnih kamena temeljaca..Zato i nemamo helikoptera,zato i nemamo čamaca,zato i nemamo ništa…
Kataklizma.Haos.Jad.Bijeda.Rasulo. Sa ovih pet riječi okončah svoj ekskluzivni tekst.Moral i čist obraz mi ne dozvoljavaju zloupotrebu ovakve pošasti u svrhu svoje promocije i afirmacije…Kad sve prođe,biće više od pet riječi…Do tada,muk i molitva.Zebnja i nada.