Zašto predlažete nešto što će da nas vrati dvadest godina unazad, ne usvajajte diskriminaciju po bilo kom osnovu. Ako smo već jednaki i ravnopravni zašto da ne budemo „podjednako“ zastupljeni na izbornim listama? Ravnopravnost kao omiljena tema svih političara prisutna je u svim TV emisijama, predizbornim kampanjama i za svaku sitnicu tu je uvijek spremna da se iskoristi za neke lične ciljeve. Pa zašto je onda nema i u praksi zašto nas uporno gurate na dno liste?
Od momenta kada je usvojen i zakonski okvir o pravu na ostvarivanje jednakih mogućnosti za žene i muškarce , vladine a mnoge i nevladine organizacije počele su raditi na upoznavanju i informisanju građana/ki o njihovim zakonom zagarantovanim pravima. Nije bilo lako ubijediti žene da koriste prava koja su im i zakonom zagarantovana.
Sada kada su postale spremne da stanu rame uz rame sa svojim kolegama muškarcima i da zajedno „stvaraju istoriju“ neko odjednom želi da ih pošalje u istoriju.
U periodu socijalizma žene u konferencijskim salama su uglavnom posmatrane kao ukras, tako da su poput ikebana bile divan dekorativni detalj. Posle izbora za članove Savjeta mjesnih odbora održanih prije dvije godine izabrane kandidatkinje su uglavnom dočekane od strane njihovih kolega rečenicom :
– Ma nema veze može kafu da nam skuva, ili bi joj dodijelili počasno mjesto predsjednice Savjeta sa minimumom radnih zadataka.
Neke od njih se nisu bunile zbog nametnutog ograničavanja predsjedničkih zadataka, zadovoljile su se trenutnom pozicijom ne želeći da je izgube. One druge su nastavile da grade svoju političku karijeru ne ograničavajući je na mjesnu zajednicu. U želji da idu dalje i urade više izgleda da su postale smetnja svojim muškim kolegama.
Nakon toliko napravljenih uspiješnih koraka naprijed neko sada želi da po hitnom postupku „ukine“ žene u politici. Sigurna sam da će mnogi reći da kao osoba nisam kompletna, a vjerovatno ni kompetentna da o ovoj temi pišem. Ipak ako smo bili prva zemlja na Balkanu koja je uvela ove „pozitivne promjene“ u drušvu zašto da budemo i prvi koji ćemo da ih ukinemo? I danas u predizbornoj trci jedna žena mora da se suoči i da „stane na crtu“ desetorici muškaraca. Da li nas to oni sada vide kao moguću prijetnju i ne žele ništa da prepuste slučaju? Koji su razlozi za razmatranje promjena izbornog zakona? Mogućnost smanjenja rodnih kvota stoji kao Demoklov mač iznad glave svake žene koja ima volju da bude politički i društveno aktivna. Ukidanjem kvota žene bi bile na margini političkih zbivanja. Da li je samo patrijarhat kriv za pokušaj stavljanja žena u drugi plan i na kraj kandidatskih listi? Ko ne želi da nas vidi ni u prvih deset na listi? Zašto ukinuti kvote koje su do sada posmatrane kao „korak naprijed u društvu“? Mnogo je pitanja bez konkretnog odgovora.
Internetom kruži „Peticija protiv predloženih izmjena izbornog zakona“ ja je ovim putem potpisujem. Ne želim da se u budućnosti osjetim kao manje sposobno ljudsko biće samo zato što sam žena. I dalje mi nije jasno zašto uvijek iznova dopuštamo nekolicini da nam „kroje kapu“ koja samo njima odgovara. Znam da ova priča neće promijeniti ništa ali sam željela da je napišem. Isto tako znam da moj glas nije bitan (iako neki kažu da jeste makar u toku izbornog procesa). Plašim se da će skoro doći vrijeme kada ni na izborima neče biti moguće bilo šta promijeniti. Da će volja naroda postati samo podrška ambiciji pojedinaca.
Ostalo je samo da se nadamo da izborni zakon neće biti mijenjan , da „rodne kvote“ neće biti ukinute i da žene neće biti samo kvote .