Javljam ti se sunčice moja.
Došla sam.
Mada nigdje otišla nisam.
Na starom sam nepoznatom mjestu.
I dalje tražim te.
Javljam ti se sunčice moja.
Kako si mi ti?
Jesi li me zaboravila?
Prepoznaješ li sjenu,
koja je od mene ostala.
Javljam ti se sunčice moja.
Strah je neki umjesto oblaka nadvio se.
Pa kao da nebo rukama mijesim.
Javljam ti se da ne brineš.
Na istom sam mjestu gdje si me ostavila.
Samo noge su malo otežale.
Tvrdi mulj je puteve orobio.
Skupilo se tijelo bez dodira,
Bez osmijeha,
Bez pogleda,
Bez života.
Javljam ti se sunčice moja.
Kasne vozovi i ne brini.
Sa tobom sam i kada te nema.
I kada me nema.
I sve sam ti bliže.
Javljam ti se sunčice moja.
Jesi li mi to zaspala?
Tanan san usnula.
I ka nebu se protegla.
Nadvila se čudna tama.
Pa ni sunca više nema.
Ostavljena u ovom procijepu,
Bez snova,
Bez želje za neko sutra.
Sa tobom sam sunčice moja.
Neka rosa lice kupa.
I osmijeh mislima luta.
Ne boj se sunčice moja.
Krenula si.
Na put koji si čekala.
A ja još uvijek red čekam.
Odmori se sunčice moja.
Teško breme preuzet ću.
Naše želje ispunit ću.
Konačno smiraj ćeš imati.
Ne boj se sunčice moja.
Naći ćeš ih.
Prepoznati po osmjehu.
Po zagrljaju.
Idi sunčice moja, idi.
Jer ovaj svijet je olovo.
Gorčina beznađa.
Zatrti su putevi od snova.
Ovaj svijet je pakao,
Satkan od boli.
Odmori se sunčice moja.