Poštuj sebe i obraćaj se sebi sa poštovanjem. Ne govori za sebe da si glup, smotan, budala i kreten…poštuj sebe. Poštuj svoje pravo na odmor, na grešku, na previd i promašaj. Svako jutro namjesti krevet, umij se i operi zube, počešljaj kosu, očisti uši i nos, obuci čistu odjeću, očisti cipele – poštuj sebe. Hrani se jednostavno i uredno, ne trpi glad, ne trpi žeđ, ne trpi uske gaće, neudobne cipele – poštuj sebe više od mode i više od opravdanja da nemaš ili da ne možeš, jer možeš. Traži pomoć i prihvati pomoć ako ti je potrebna, poštuj sebe toliko da ne strepiš da će te tuđa pomoć uniziti i obezvrijediti, jer neće.
Nemoj da psuješ, ne prljaj usta, misli i srce uvredama koje su uputili tebi, ne prenosi ih dalje, ne ponižavaj ako si ponižavan već poštuj sebe, vjeruj da je tvoje samo ono što prihvatiš a ne sve sa čime se susretneš. Biraj sebi najbolje. Najbolje misli, najbolje riječi, najbolje društvo, najbolji odmor. Poštuj sebe. Pazi se kao što bi pazio najdragocjeniju stvar koju bi ti drugi povjerio na čuvanje. Ne moraš učiti kako drugima reći "ne", dovoljno je da naučiš sebi reći "da". Umjesto da kažeš "ne želim da ti dam svoje vrijeme", uvijek možeš reći "želim ovo vrijeme da posvetim sebi". Poštuj sebe. Svoju želju da nešto sačuvaš, da nešto ne podijeliš, da nešto zadržiš za sebe, da nešto pokloniš nekom ko možda po mišljenju drugih to ne zaslužuje.
Poštuj svoje izbore, poštuj svoja interesovanja, svoje strasti, svoju ljubav. Poštuj svoje pravo da podigneš glas, da izađeš na izbore, da budeš slobodan. Poštuj svoju potrebu da se zalažeš za stvari koje smatraš važnim, da zaštitiš ugrožene, obespravljene, bespomoćne. Poštuj sebe i svoje okruženje, poštuj prirodu jer ti je potrebna, poštuj svoje društvo jer je odraz tebe, poštuj istoriju jer je istina, poštuj sadašnjost jer je jedina, poštuj budućnost jer je opomena.
Poštuj svoje pravo da živiš do kraja, da živiš punim, da živiš život koji te inspiriše. Poštuj svoje promašaje, jer su tvoji, poštuj svoje uspjehe, jer su isto tako tvoji, poštuj smireno, poštuj dubinski, poštuj u sebi, bez izgovorene riječi, jer ljudi osjete sve, kao životinje nanjuše šta u sebi nosiš, zato ne viči, ne dokazuj, ne nameći, ne insistiraj, samo ćutke poštuj.
Poštuj svoju djecu, poštuj svoje roditelje, poštuj i neprijatelje. Poštuj ih zato što su ti potrebni, da te poduče, da te osnaže, da te podignu, i da te podsjete da i njima, baš kao i tebi, često nedostaje upravo to – samopoštovanje.
Poštuj sebe kao da si od suvog zlata. Poštuj sebe kao najskuplji automobil ili najprecizniji sat ili najljepše ulje na platnu. Pokloni se samom sebi, bez rezerve, sumnje, bez zadrške, dođi sebi, budi sav svoj, da sve oko tebe bude odraz onoga što je u tebi. Kad si van sebe, kad zanemariš sebe, postaješ odraz onoga što te okružuje, žrtva slučaja, napuštena kuća prepuštena skitnicama, bubama, korovu i prašini.
Odbaci samosažaljenje, odbaci samoprezir, odbaci sumnju u sebe, jer nije tvoj posao da se upoređuješ sa drugima, i da kroz to upoređivanje lupaš sebi packe kako što plastični hirurg flomasterom markira na ženskom tijelu šta sve treba odrezati, isisati, zategnuti i popraviti. Poštuj sebe, svoje bore, svoje ožiljke, svoje male grudi, svoje tanke noge, svoje mlohave ruke, poštuj sebe jer je to ta ljubav koju treba imati u sebi da bi se mogla dati drugom.
Kažu da nam na drugima smeta ono što nesvjesno zamjeramo sebi. Poštuj sebe i gledaj kako ti se život mijenja, bez potrošene pare, bez ispaljenog metka, bez izrečene uvrede. Gledaj kako pada sistem onima koji se hrane tvojom mukom, bolom, frustracijom i osjećajem nemoći. Sva moć je u tebi. Moć da promijeniš svoj život, život svojih bližnjih, život potpunih stranaca…moć da promijeniš svijet. Jer čovjek samo na sebe može da utiče. I kad se sve sruši i ostaneš bez svega, ne ostaj bez sebe. Ne napuštaj sebe, ne idi van sebe, već ostani u sebi, priseban, o sebi – pri sebi.
Sve što imaš si ti, i sva moć je u tebi.
Zar to nije vrijedno poštovanja.