Nedavno su mediji prenijeli da će prvi rezultati popisa stanovništva provedenog u oktobru 2013. godine biti objavljeni polovinom ove godine. I kako će se polovinom godine ponovo otvoriti sva ona pitanja, koja su bila aktuelna za vrijeme pripremanja i provođenja popisa, trebalo bi iskoristiti ovaj relativno mirni period za razmatranje o društvenoj svrsishodnosti rezultata popisa, prije nego što ponovo otpočne medijsko bombardovanje masama nacionalnih emocija.
Podsjećanja radi, veći dio 2013. godine obilježen je medijskim ”pumpanjem” javnosti. Čitav proces bio je ispolitiziran kroz isticanje nacionalne pripadnosti kao osnovne društvene vrijednosti. Istovremeno je, stavljanjem u drugi plan, obezvrijeđen značaj ostalih statističkih podataka, prevashodno onih značajnih za razvoj ekonomije.
Režirani medijski spektakl bio je uzrok nizu nepravilnosti načinjenih tokom samog popisa, a vodeći politički subjekti na kraju su mogli biti zadovoljni , jer su čitav proces izvukli iz statističke sfere i iskoristili ga za uznemirenje međunacionalnih odnosa, što je uvijek bilo sredstvo njihovog održavanja poluga društvenih moći.
Emocionalna ranjivost na koju ciljaju mediji, tj. njihovi politički nalogodavci, objektivna je posljedica traumatičnih ratnih iskustava i teške socijalne situacije u BiH od rata naovamo. Imajući takvu ljudsku materiju pred sobom, vlastodršci znaju da je sijanje straha najefektivniji postupak za manipulaciju, jer nesigurnost uzrokuje potrebu za zavisnošću. Ljudi preplašeni od gubitka posla, od nacionalne različitosti, zabrinuti za vlastitu i sigurnost svoje djece počinju razvijati strah od neizvjesnosti, strah od istine, strah od sopstvenog mišljenja, strah od odvajanja od mase.
Popis bi trebao biti, kao što to pokazuju evropski standardi, nešto s čim će se baviti prije svega državni aparat, a u svrhu određivaja tačke kojoj teži bh. društvo. Na osnovu onog što nam popis kaže o ekonomsko-obrazovnoj, recimo, situaciji ovo društvo može razumno planirati svoje ekonomsko-obrazovne politike, umjesto da se kocka naslijepo.
Smatram da državni aparat u oktobru 2013. nije ispunio svoju osnovnu zadaću, jer je i sam – pod utjecajem medija i političkih struktura – insistirao na nacionalnoj pripadnosti, tj. diferencijaciji. Jednako tako i bh. intelektualna zajednica mogla je uzeti veće učešće u razbijanju popisnih mitova i senzacija, odbaciti nacionalno fiktivni aspekt popisa, te ukazati na praktično-opipljivi značaj popisa, prije svega u kreiranju ekonomskih, socijalnih i obrazovnih strategija. Sve to treba biti njihova zadaća i polovinom ove godine kad se objave rezultati.
Provjerene evropske mjere i standarde znamo, ostaje nam borba za promjenu konteksta, koji ih relativizira i mijenja im prirodu (npr. kao što se presuda Sejdić-Finci od borbe za evropska načela i ustanu jednakost svih građana pretvorila političko-medijskim spinovima u ‘’hrvatsko pitanje’’).
S tim u vezi, mišljenja sam da nije prerano da se sve one društvene snage, koje ne vide ovu zemlju u svjetlu – ili bolje reći mraku – etničkih podjela pripreme za objavu rezultata, kako nam se ne bi ponovio oktobar 2013. godine, bar ne u onoj mjeri. Počnimo već govoriti o socijalno-ekonomskoj relevantnosti rezultata popisa i o izrađivanju strategija kako bismo spremni dočekali nastupajuću nacionalnu histeriju.
Potrudimo se, ukoliko ne želimo da svo naše učešće u tekućim društveno značajnim procesima bude svedeno na sjetnu dosjetku: “Popisno smo se obrukali.”
#za konkurs
Twitter: @beslijav
Facebook: Vildana Beslija