Stotinama godina unazad, pozicija žene na Balkanu je bila zaista loša. Usvojeni su stereotipi da je žena stvorena da se uda, rodi djecu, udovoljava mužu i njegovoj porodici.
O njihovom obrazovanju roditelji nisu vodili računa jer se smatralo da im nije potrebno. Nisu ih smatrali nasljednicima i zato su smatrali da im obrazovanje nije potrebno. Također su smatrali da će ona udajom dobiti muža koji će se pobrinuti da im obezbjedi sva materijalna sredstva.
90-tih godina prošlog vijeka u Albaniji su se djevojke ispisivale iz škole da bi pomagale u kući i iz straha da ne bi bile prodane. U ustavu Grčke iz 1975 god se kaže da svi Grčki državljani imaju pravo na besplatno školovanje, bez spolne diskriminacije. U praksi diskriminacija je postojala.
Što se tiče zaposlenja žene su također doživljavale diskriminaciju: spolnu i starosnu.U Albaniji su ili bile premlade i prestare(preko 35 god). U Srbiji i Crnoj Gori je izvršena podjela poslova na poslove prikladne muškarcima i poslove prikladne ženama. U Crnoj Gori su žene bile 50 % manje plaćene od muškaraca. U Rumuniji formalno nije postojala diskriminacija ali u praksi su u oglasima za posao se navodila starosna granica i kao uvijet se navode dobar fizički izgled uposlenice.
Što se tiče nasilja u porodici žena je doživljavala pravu golgotu. Nije se smatrao muškarcem onaj koji nije bar jednom mjesečno svoju ženu, onako od dragosti “odalamio” po nosu. Poznate su izreke: “Batina je iz raja izašla” te ” Ruže rastu gdje muškarac udari”. Žena je trpila fizičko, psihičko i seksualno nasilje i to iz tri razloga. Prije svega bila je finansijski ovisna o mužu, zatim zbog sramote i na kraju radi djece. U zakonodavstvu Crne Gore ne postoji termin “nasilje u porodici”. Taj termin također ne postoji ni u zakonodavstvu Turske, u njoj postoji samo termin “zaštita obitelji”.
Kao poseban primjer navela bih slučaj iz Bosne i Hercegovine, gdje je momak silovao djevojku i dobio kaznu od 2 godine zatvora i u koju je uracunato vrijeme provedeno u pritvoru. Tako će on u kratkom vremenskom periodu opet biti na slobodi kao da ništa nije uradio a ona će imati traume koje će je pratiti cijeli život. Postavlja se pitanje gdje je tu pravda?!
Današnja pozicija u društvu je nešto bolja, došlo je do promijene svijesti i kod muškaraca i kod žena. Sada su žene više posvećene svom obrazovanju, finansijski su više neovisne i svjesne su da svojim angažmanom mogu više doprinjeti društvu. Nažalost još uvijek je u određenoj mjeri prisutno fizičko matretiranje žena ali za nadati se da će se i to promijeniti.