Htjeli mi to priznati/vidjeti ili ne, politika je centralni faktor koji utječe na život većine ljudi. Cijelo tzv. „uredjeno“ društvo, kao i sve one alternative, od anarhističke do filozofske i dr., je pod njenom kontrolom. Svi smo mi dio politke i politika je dio nas.
Neki misle da kroz svoj glas u demokratskim procesima mogu da utječu na politku. To su uglavnom oni medju nama, koji redovno i sa nekom nadom izlaze na izbore. Drugi, oni, sa svime zadovoljni ili od svega razočarani, predstavljaju grupu ljudi koji ne izlaze na izbore. Zavisno od vremena i mjesta, i stoga u nešto različitim razmjerama, ove dvije grupe čine oko 99.9% ukupnog stanovništva.
Sa vremena na vrijeme se pojavi i neki revolucionar ili aktivista, neko kome nije dano da prihvati sve tako kako jeste, i kome izbori ne daju ni trunak nade. Oni se propagandno, ideološki, a nekada čak i vojno, ponekad sami, a često uz potporu svojih istomišljenika ili drugih interesdzija okrenu protiv vlasti i uredjenja. U nekim slučajevima se diplomatski kreću uz i kroz sistem. Kroz istoriju je uvijek bilo slučajeve gdje oni uspijevaju da naprave neke promjene u društvu ili da dodju do odredjenog uticaja i moći u jednoj od mnogih političkih sfera, izmedju onih najprostijih, lokalnih i etničkih zajednica, do onih malo složenijih, nad-regionalnih i državnih struktura vlasti.
Njihov odnos prema nadredjenim nivoima vlasti ili, danas, u vremenima globalizacije, prema globalnom političkom trendu i stvarnosti će ih definisati kao aktiviste, demokrate, diktatore, pobunjenike, sektaše, borce za slobodu i ljudska prava, teroriste itd., a njihova korist onim moćnijim će im obezbjediti pomoć ili donijeti im sankcije.
Globalna politička stvarnost je jedan alat u rukama nekoliko njih, koji uz pomoć kapitala i raznih spletki izmedju tog istog, sa politikom, naukom i čak sa religijom kreiraju svijetonazor, iniciraju nove trendove, postavljaju svoje zakone i tako drže svijet pod kontrolom za svoje lične interese, onemogućujući bilo koji rasplet situacije u pozitivnom smjeru i ka opštem dobru.
Društvo i pojedinci u njemu su postali totalno dezorijentisani. To nije ništa novo, ali su stepen i teškoća posljedica te dezorijentacije (=duhovnog neznanja) iz dana u dan sve gori i gori za nas.
Analizirajuci društvo, državu i njeno uredjenje, Platon je dobro primjetio i predskazao:
Ako, ili filozofi ne postanu u državama kraljevi, ili ako sadašnji kraljevi i vladari ne postanu filozofi istinski i potpuno, i ako se to oboje ne složi u jedno, naime državna vlast i filozofija, te ako od onih koji sada odjelito slijede bilo jedno bilo drugo, svi ne budu prisilno udaljeni od vlasti, onda neće, mili Glaukone, prestati zlo u državama a, mislim, ni u rodu ljudskome. (Platon – citat iz djela: „Politeia“)
Samo znanje i istina nas mogu izvesti iz ove situacije. Samo iskreni filozofi nam mogu ukazati na put. Pitanje je samo gdje naći to znanje, kako prepoznati istinu i ko su ti iskreni filozofi?
Možemo nastaviti sa nadom u političke opcije i izborna obećanja. Možemo slijepo nastaviti sa ubjedjivanjem da nam nije loše. Možemo nastaviti sa žaljenjem, kukanjem, rezignacijom, narkotizacijom i sl., a isto tako možemo početi sa spoznajom, da je naša (tvoja i moja) budućnost u našim rukama, a da je (duhovno znanje) znanje o dubljim uzrocima i okolnostima života jedino oružje u u borbi za mir i sreću pojedinca i društva.