I bješe duel na Alternativnoj televiziji. U duelu dva kandidata za gradonačelnika Prijedora.
Jedan DNS-ov, Dragutin Rodić, smiren, staložen, sa jasnom predstavom onoga o čemu govori,
realnim i odmjerenim ocjenama, siguran u ono što kaže. Drugi kandidat SNSD-ov, Dalibor
Pavlović. Djelovao je poprilično uplašeno i preplašeno, kao da se bojao argumenata sagovornika
u duelu. U želji da što više toga kaže, djelovao je i poprilično dezorijentisano pa se mogao steći
utisak da brzinu kojom je izgovarao riječi, misli nikako nisu mogle da prate. Na kraju emisije, na
Pavlovićevom vidno uspaničenom licu, vidjelo se svojevrsno olakšanje, a ono što se nije vidjelo
ostalo je skriveno u njemu, a to je dječačka zahvalnost što ga sagovornik i politički protivnik nije
još više tukao argumentima.
Da je Pavlović u politici još uvijek na nivou dječaka poletarca pokazalo se i u pomenutom TV
duelu. Među brojnim „biserima“, izdvajamo njegovo slavodobitno saopštavanje građanima da su
on i SNSD razgovarali sa brojnim privrednicima i investitorima i da oni samo čekaju da se u
Prijedoru promijeni vlast, to jest da on dođe na tu vlast, i eto njih sa brdom para. Po načinu kojim
je o tome govorio, gledaoci su stekli utisak da su ti privrednici i investitori tu negdje, iza svakog
ćoška, drveta, žbuna u parku, žardinjera pred gradskom upravom…I čim on, Dalibor, zaposjedne
toliko željenu fotelju gradonačelnika, oni jedvadočekavši i nesalomivo ulijeću u gradsku upravu,
potpisuju ugovore, još brže i nesalomivije izlijeću iz gradske uprave i prave fabrike. I kada oni
tako naprave fabrike, od svojih para i investicija, onda će on, Dalibor, gradonačelnik, da odredi
ko će u tim fabrikama biti zaposlen, a to su demobilisani borci i članovi porodica poginulih
boraca. Pokazao je tako Pavlović da ne preza od vrijeđanja inteligencije i zdravog razuma svih
kategorija društva. A možda to i nije namjerno, možda je to jednostavno domet preko kojeg se ne
može prekoračiti.
I kako poslije ovoga i još mnogo toga, čovjek da se ne zapita, da li je moguće da SNSD-ov
kandidat za gradonačelnika Prijedora ne može smisliti ništa bolje, realnije, primjerenije vremenu
u kojem živimo. I za njega i za okolinu u kojoj se politički neartikulisano kreće, bilo bi dobro,
bilo bi mnogo dobro, da konačno nauči, shvati i razumije da za politiku i politički put nije
dovoljno imati samo želju, zalet i ambiciju. Potrebno je i više i dalje od toga. Potrebna je životna
i politička mudrost, zrelost u svakom pogledu, razumijevanje okolnosti, ljudi i događaja,
izdvajanje i odvajanje mogućeg i utemeljenog od nerealnog i neostvarivog, objektivizacija
vremena i prostora, utemeljenost procjena i procjene utemeljenosti.Sve je to sabrano u njegovom
političkom protivniku Dragutinu Rodiću, koji ga je nadvladao u TV duelu. Svjestan je toga i
Pavlović zato i ne bira sredstva da dođe do cilja i zasjedne u dugo maštanu fotelju
gradonačelnika. Koliko željenu najbolje govore i njegove riječi u stilu – kao gradonačelnik, ja ću
uraditi to i to, ne koristeći nikada formulacije – ako budem izabran, što je elementarni nivo
političke pristojnosti i kulture i poštovanja građana i glasača.
Petra Maksimovc