Voljela si me i kada se juni
spotakao na maglovite stepenice
a ljeto plivalo u proljećnom plićaku
dok je ljubav spremala popravni
iz poštovanja prema zakletvi na vječnost
ispod pogleda na zastavu
sa grbom časnih obećanja
za dva srca i cetiri oka
Voljela si kada pričam gluposti
koje su te golicale po rebrima
dok ti kapljice smijeha vlaže oči.
Voljela si isprekidane poruke
sa mnogo gramatičkih grešaka,
desetak puta ponovljeno Laku Noc
na različite načine…
Kada te vratim za još jedan poljubac
i kada te jako volim.
Ti si me voljela i kada te lažem
i kada me uhvatiš
da to jos pokušavam sakriti.
Kada ti kažem da ću se brzo vratiti
Pisala si mi neka pisma kratkih uzdaha
kojih sam se plašio kao noćnih zemljotresa
mada su imala latice divljih makova
sa pogledom novorođenčeta
na majčine dojke.
Meni je lijek bio samo tvoj zagrljaj
plave boje:
Razbribriga poslije pismenog iz matematike
vlažna spužva preko zelene table
iza leđa starog profesora.
Povjetarac pored otvorenog prozora
preko rosnog čela
i let leptira iznad ljubičastog čička…
Meni je lijek bio dodir tvojih prstiju
za sve bolestii nedostajanja.
Mirisala si
Na pupoljke mladih vrba
Na jutarnji vjetar sa Veleža
Na leđa pastrmke tik iznad površine
zelene rijeke
Na sanjive oči,na šapate meke
Na poljupce…na noći
I.. voljela si sitne poklone
desert sa kokosom i poljubac u obrvu
par malih carapića sa rupicom za palac
kada sam ti rekao da sam ih nasao na putu
plave šljive koje se vozaju autobusima ,
ptića ispalog iz gnijezda
da mu pokloniš novi pokušaj leta
i pastrmku koju si iz mreže pustila u Neretvu…
A najviše si voljela moje obećanje
da ce napokon svanuti pravo ljeto
i sunce rastjerati sve oblake,
da ljubavi ne pokisne perje
kako bi letjela raširenih krila .