San ili java? Da li u ovom zivotu smo mi zapravo MI, ili smo netko tko zeli da postane netko drugi? Mrzimo jedni druge ne znajuci da samo sazdani od istog materijala kojeg ima u raznim bojama. Ubijamo, otimamo, lazemo, gomilamo svoje bogatstvo, hvalimo se, licemjerni smo, a na istoj grani sjedimo i istu hranu jedemo. U podsvijesti ocekujemo da ce netko da presjece tu granu i da svi padnemo u ambis. To ce da nam bude jedini uspjeh koji smo ostvarili na ovom jadnom svijetu kojeg unistavamo iz dana u dan. Tad ce svijet da zatvori knjigu sa imenom “Covjek”. Ta knjiga nije dovrsena, jer pisac, ili vise nije htio, iz nama nekog nepoznatog razloga da je pise, ili se posramio svojih rijeci pa odustao od pisanja i konacno nam dopustio da dozivimo nas jedini i najveci uspjeh: “propast”. Svakog dana, svakog sata pa i minute, mi smo blize ambisu, toj praznini koja nas ocarava svojom misterioznoscu. Mjesto vjecne tame, gdje vlada tisina i mir, i dva svijetla oka koja jedva cekaju da se polahko spustimo. Igrajuci se boga mislimo da posjedujemo ovaj svijet i sve sto je na njemu, a to je samo korak blize ivici iznad ambisa. Dva Svijetla Oka cekaju.