Slušam Gozbu,
i iskreno,
ne znam kako ti,
no ja ne uživam jako,
Tvoja Gozba me ostavi i žednog
i gladnog
i praznog
i umornog
i jadnog.
Gozba nije gozba,
to je više podgrijano jelo,
istekloga upotrebe roka,
bačeno u youtube lonac polagano krčka.
Johnny ili Džoni,
ako ti je draže,
nije Gozba da se ždere, loče,
sluša, čita, piše,
dere,
već sve to,
i dodajem k tome,
da se njuši, gleda, dodiruje i diše.
Džoni,
u zemlji si ravnoj,
i ravno do dna si,
kažu,
stigao,
Daj ba Johhny reci mi,
reci nam,
šta se desilo?
šta na dnu si vidio?
Odavno ti daha ne ćutim,
Krivnju slutim?
Jesam li kriv ja bijednik neuki?
muze?
pjesma sirena te odvukla?
živ li si?
Reci nešto!
Čemu se danas čudiš?
Želim čuti od tebe obične stvari,
Želim čuti kako se primjerice ljutiš,
gaziš li pločnike filigranske
ili zapišane?
Gdje je nest’o Kipo,
U tim Amsterdamima,
nizozemskim,
nigdjezemskin holandijama?
Gdje i kako je umro bijes?
tuga, mržnja,
ljubav,
zašto kriješ tu ljepljivu smjesu?
Možda sam previše slobodan
ako se u slobodi može pretjerati.
No, šutnjom oholom se ne možeš braniti,
poslije svega što je među nama bilo,
Dužan si mi,
javi se kad’ te pitam za te
hoću li dodati i brate?
Halo.
Halo!?
Ima li koga na drugoj strani linije?
Čuješ li me?
prijatelju,
jarane,
care!
Ma kome ja pričam?
Idi ti u tri pičke materine!
ili
razveži gubicu i pusti bijesne džukele na nas,
neka nas krvoloci istinom rastrgaju,
pa da nam kosti umorne razvuku,
po internetskom bespuću.
Johnny,
ne odgovaraj rječju,
muzikom, pismom
Pjevaj bolan pjesmu,
djeluj,
djelom,
vrisni,
smij se,
kao majmun skači,
uradi nešto,
jebemliti miša holandskog,
Ne gutaj knedle za večeru,
i ne glumataj da je sve u redu,
Diži dupe i bori se,
grizi,
glođi,
žvači!
Putujemo izlokanom cestom,
magla nas je u sebe umotala,
klanci su urušeni,
došli smo do kraja puta,
a da nismo nigdje stigli,
posvuda razbacani leže naši vrhovi zgaženi.
Zašto?
Javi se,
ponekad,
i k’o nekad,
srećom me obuci
…
drugom stranom Jablane kreni.