Mila kćeri moja,
ne žali što još rođena nisi. Ne žali. Ne žalim ni ja iako te već godinama sanjam. Sanjam kako ljubim, kako milujem tvoje nježno lice. Kroz san čujem tvoj plač, tvoje gugutanje, tvoj smijeh i tvoje prve riječi: “Ta-ta”, i ne žalim što tvoje prve riječi nisu “Ma-ma”.
“Ne, doista ne žalim. Znaš, ja tvog tatu volim mnogo i on mene voli mnogo. Ti si plod naše ljubavi, plod svega onog što smo zajedno postigli. Ti si naša, i mamina i tatina. Kćeri, sunce moje, odrastaš u divnom svijetu. Odrastaš u svijetu u kakvom ja nisam odrastala. Budi zahvalna, ne budi gorda, ne budi ljubomorna i slušaj svete knjige: vjeruj u Boga, jednog Boga (i vjeruj i u sebe); Božje ime ne izgovaraj zalud (ne kleti se lažno, Mila moja); svetkuj dan Gospodnji (a dan Gospodnji je svaki dan, kćeri moja); poštuj (i voli) majku i oca (sve smo dali za tebe, Mudrice moja); ne ubij ( ni dušmanina, ni nevjernika, ni lažljivca, ni ubicu jer veliki opraštaju-budi Velika); ne učini blud (‘Jer nijedan bestidnik nema baštine u Kraljevstvu Božjem’); ne ukradi (neko je to krvavo platio); ne svjedoči lažno (makar i ja, tvoja majka, to od tebe tražila); muškarce sa žudnjom ne gledaj (nastradat ćeš); ne poželi tuđe (pa makar to bila samo igla obična). Kćeri moja nerođena, sve bih ja to, da sam Neko, cijelom Svijetu naredila. Da sam ja Neko,svečan doček bih ti priredila, i tebi i svoj Djeci Svijeta. Samo da sam ja Neko…”
Tako završi svaki moj san o tebi. Da sam ja Neko sve što bih tebi rekla, rekla bih Svijetu cijelom, Mila nerođena moja. Pozvala bih cijeli Svijet na Deset Božjih (a i ljudskih) zapovijedi. Bez obzira u kojoj vjeri se ti rodiš (ako se ikad rodiš), Mudrice moja, ‘štuj ono što ti u snu pričam, ‘štuj i primjenjuj. Jednog dana, ti ćeš biti Neko i gradit ćeš Bolji Svijet za svoju nerođenu djecu, nerođena moja.
S ljubavlju, tvoja buduća majka.
ZA KONKURS “DA SAM JA NEKO”