Razmišljam kako započeti… Gospodo? Ne ide. Drugovi? Još teže. Komšije? Teško. Komšije su ljudi na koje se oslanjaš… Naprednjaci? Bivši radikali…
Napredni radikali, Aleksandre i Tomislave,
Možda nisam najpozvaniji da Vam se obratim obzirom da ljudi kao ja u Bosni i Hercegovini spadaju u onu kategoriju ‘ostalih’, tj. ljudi koji nisu dovoljno dobri ni Srbi, ni Hrvati, a ni Bošnjaci… Ljudi koji u proteklom ratu nemaju ‘svojih’ žrtava jer su u njemu ginuli samo konstitutivni narodi. Ljudi koji su ‘pravim’ Srbima: Bošnjaci, Muslimani, Turci, ‘pravim’ Bošnjacima: islamofobi i mješanci, dok nas ‘pravi’ Hrvati posmatraju tek kao relikt komunističke prošlosti ili velikobošnjački projekat. Ukratko, ničiji ljudi koji žive u ničijoj zemlji. Zašto ovo uopšte naglašavam? Zbog toga što je u današnjem sistemu vrijednosti bosanskohercegovačkog društva upitno da li s ove pozicije uopšte imam pravo govoriti o žrtvama proteklog rata.
Ipak, želim vam čestitati na veličanstvenoj pobjedi u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija. Sigurno ste ponosni na činjenicu da UN nije usvojio rezoluciju u kojoj se spominje genocid. Još jedna velika pobjeda Vaše reformske vlade naprednih radikala! Gladni i nezaposleni građani Srbije su vam sigurno zahvalni.
Drago mi je i da je cirkus u kojem ste, pored svojih kolega iz BiH i svijeta, učestvovali posljednjih dana jasno ukazao na veliku istorijsku laž i nepravdu s kojom se i Vi morate nositi. Naime, svi znaju koji je najstariji zanat na svijetu, ali niko ne spominje Vašu ulogu u tome. Ulogu Vas i Vaših kolega koji svakodnevno pružate slične usluge milionima ljudi širom svijeta. Pravo u mozak…
Nema Rezolucije, nema odgovornosti. Jednostavna teza koju tako vješto provlačite u svojim javnim istupima kada prodajete Rezoluciju pod pobjedu svojim biračima, ali Vas molim da prestanete. Ne zaglupljujte narod! Dosta im je ispiranja mozga istorijskim bitkama i pobjedama. Pričama o malim, hrabrim, narodima koji se bore protiv svjetskih sila. Zavjerama i spletkama…
Ukoliko zaista želite dobro svom narodu i Srbiji skupite hrabrosti i prihvatite činjenicu da je u Srebrenici ubijeno hiljade ljudi samo zbog toga što su bili Bošnjaci. Nemojte tražiti opravdanja, jer opravdanja za takav zločin nema. Nemojte se kriti iza naroda pričom o ‘nametanju kolektivne krivice ‘, jer kolektivna krivica nije moguća. Nemojte se kriti ni iza pravne kvalifikacije, jer Vaše (ne)prihvatanje riječi genocid neće umanjiti činjenicu da je neko planski i sistematski uništavao jedan narod. U ime Vašeg naroda i države.
Bilo je žrtava na svim stranama, ali to ne umanjuje činjenicu o genocidu u Srebrenici, kao što strahote Jasenovca i genocid počinjen nad Srbima u NDH nikada neće umanjiti činjenica o zločinima koje su prije i kasnije činili pripadnici srpskog naroda nad Hrvatima. Zločin je zločin i nikada ih ne možemo stavljati na vagu. Priznanje jednog nikada neće značiti negiranje ili umanjivanje drugog.
Prihvatite činjenicu da je Srebrenica simbol stradanja svih Bošnjaka, kao što je Jasenovac simbol stradanja Srba u Drugom svjetskom ratu. Bilo je i drugih stratišta, bilo je i drugih zločina, ali oni, kao mjesta najvećeg stradanja su postali simboli patnje cijelog naroda.
Kada prihvatite ovu činjenicu shvatite da su zločini na našim prostorima oduvijek činjeni u ime naroda i vjere zbog čega velika odgovornost leži na političkim i vjerskim liderima država bez obzira na njihovu ulogu u prošlosti. Odgovornost leži na Vama i Vašim kolegama u regiji. Nažalost, zbog naše komplikovane prošlosti i ‘prgavog’ mentaliteta uvijek je pitanje ko će napraviti taj prvi korak…
Da sam u Vašoj fotelji, ili foteljama Vaših kolega iz regije, napravio bih taj korak bez obzira na cijenu koju bih lično morao platiti. Nažalost, zbog priče iz uvoda ni teoretski nikada neću biti u toj prilici, ali se mogu nadati državniku koji će prihvatiti nošenje istorijskog tereta svog naroda i kleknuti pred žrtve svojih komšija bez čuvenog ‘ali’.
Ukoliko ikada budete spremni na takav iskorak dođite u Srebrenicu. Do tada Vas molim da ne dolazite. Ne govorite! Ne izvinjavajte se, ma koliko bošnjačke kolege i strani zvaničnici vršili pritisak na Vas! Bolje zid šutnje, nego lažno i deklarativno izvinjenje. Nemojte zbog Srba koji ne zaslužuju takve lidere. Ukoliko nemate snage, pustite… Bavite se životnim pitanjima svojih građana, a velike državničke geste i moralno ozdravljenje društva ostavite drugima. Ne mogu svi biti Willy Brandt…
S poštovanjem,
Aldi Halilović