Ekspanzija kladionica me naprosto fascinira.
Da budemo jasni,ne kladim se,ne igram bingo,ništa od toga što se nudi.
Zašto onda pišem o tome?
Pa,čak i neko potpuno nezainteresiran za taj vid zabave,poput mene ne može a da ne primjeti sve veći broj poslovnih objekata u kojima se bavi klađenjem.
U krugu jednog maloga grada i prigradskih naselja ima 30-ak takvih objekata,koji su se nekad bavili sportskim klađenjem, a sada su minijaturna kasina,gdje se igra popularni bingo,i kladi se na “ĆUKE” (pse) i to u omalenim zadimljenim prostorima.
Mogu slobodno reći da je to moderna inačina nekadašnjih kafana,samo što u ove moderne odrasli ljudi dovode svoju maloljetnu djecu,ta ista djeca slušaju psovke,udišu dim cigareta,a njihovi vlastiti roditelji su previše zaokupljeni brojevima koji izlaze,ili se deru na psa koji kasni,a kladili su se na njega.
Bilo bi smješno da nije žalosno.
Žalostan je kvocijent inteligencije tih ljudi,jer mašina se pobijediti ne može.
Pitam se znaju li uopšte da su to samo nasnimane utrke koje se vrte nekim kladionici znanim redosljedom,da bingo izacuje brojeve,ali nikad sve dobitne na početku kada zaista imaju šanse da nešto osvoje?
Znaju li da je i to što nudi ta ista kladionica većinom nelegalno,posumnjaju li kada se inspekcije počnu vozati gradom radnice u tim kladionicama gase sve te velike plazme, i naravno uplaćuju samo sportsku prognozu?
Znaju,sve im je jasno, ali većinu tih bingaša,kako ih zovu, nije briga.
Oni su tu došli po svoj veliki dobitak.Nije bitno što im djete sjedi u dimu umjesto da je u školi,ponose se time što se vulgarno izražavaju,što im djeca odrastaju u takvom okruženju.
Ti ljudi predstavljaju dno dna našeg društva,i odgajaju svoje potomke da budu isti ili gori od njih.
Nepismeni,vulgarni,zapušteni ljudi koji više vjeruju u sreću velikog dobitka, nego u pošteno zarađenu platu.
Zašto se ne poduzima ništa po tom pitanju?
Nikome nije u interesu,ili neko ima koristi od toga.
Kako jedna radnica u kladionici zna kada treba da ugasi takvu vrstu igre?
Javi joj šef?
Kako šef zna kada dolazi inspekcija?
Javi mu neko ko zna,neko iz istog tog organa koji bi ih trebao nadgledati?
Zašto?
Pa,eto možda je milostiv,pa mu žao kladionice,ne bih da oni jadni plaćaju visoku kaznu za takvo kršenje zakona.
Čista dobrota.
Nije mene briga ni kladionica,ni inspekcija,ja to gledam sa stanovišta prosječnog građanina koji u tome vidi još jedan kamen privezan za nogu ovog društva,još jedan koji ga vuče ka dnu.
Kladionice te vrste prave generaciju idiota koji su nespsobni razmišljati svojim vlastitim mozgom,kojem taj broj ili brzina nekog psa znače više od vlastitoga djeteta.
Neko na to žmuri,ne želi da se to prekine,pitanje je samo zašto i do kad?
Možda kad svi postanemo nacija kockara,dovoljno zatupljena da bi to bilo kome smetalo.
U nas očito važi ona koliko para toliko muzike,s tim da kladionice imaju pare.
A parama se sve kupuje,pa i država,i inspekcije i policija,sve na sebi ima cijenu.
Samo krajnja cijena je tupa nacija,bez osnovne kulture i obrazovanja,zato ne čudite se ako sretnete desetogodišnjaka koji ne zna čitati i pisati,ali zna koji “ĆUKO” (pas) će pobijediti na snimci neke utrke stare deset godina.
Samo on nije ni svjestan njene starosti,njemu je to sad.
To je ono bitno,a njegov otac sija od ponosa,jer mali zna,ali ako slučajno pgriješi,a to je gotovo uvijek slijedi dobro uvježbana recitacija psovki,od najbanalnijih do onih koje nebi nikad niko trebao čuti.
Ko koga plaća,ko kome daje provjerene dojave,pa to je javna tajna.
Ko to sve plaća?
Onaj nepismeni i nekulturni sa početka, i da je on samo jedan nebi se niko trudio,ali stvarnost je takva da ih ima na stotine hiljada.
Šta reći,osim da bi svi trebali pošteno da rade svoj posao,onda bi se stalo na kraj i tome.
Utopijska zamisao u balkanskoj Bosni, može se barem sanjati, zar ne?
I zaista…
Perspektiva,perspektiva
stvarnost nam je crno-bela
a budućnost siva
(ZA KONKURS)