Bio bi ponosan na mene da me možeš vidjeti ljubavi. Ponos je bio tvoja glavna riječ. Pride. Ponosan si na svoj život i na svoju seksualnu orijentaciju cijeli svoj život. Ti si bio najzgodniji gej na zabavi gdje smo se upoznali prije pet godina. Najzgodniji i najšarmantniji momak u cijelom stanu te noći gdje se slavilo useljenje kod naše zajedničke prijateljice. Sjećam se svoje nervoze kad smo se upoznali i to ti se svidjelo. Svidjela ti se moja nesigurnost jer je tvoja sigurnost i samouvjerenost tek pored mene dođla do punog izražaja. Svidjelo ti se što ja nisam ponosan na svoju seksualnu orijentaciju pa je tvoj ponos zaista došao do punog izražaja pored mene u godinama koje su slijedile za nas nakon te noći. Godine i godine prepune tvoje priče o seksu, načinu života, dijeti, pravilnoj ishrani, modi, prijateljima, poslu i odmorima na koje smo zajedno išli i slikali se kao i svi normalni parovi uz samo jednu malenu, malenu razliku-Mi smo bili pederi. Ja i ti smo glumili savršenu vezu za čitav svijet jer čovjek poput tebe je mogao biti ponosan samo na savršenu vezu a ja sam bio materijal za savršenstvo. U tvom životu je samo nedostajao netko poput mene da upotpuni sliku tebe samoga kao jednog modernog, otvorenog i ponosnog geja u sredini koja je toliko primitivna i zatucana gdje jedino ti možeš biti moderan, slobodouman i širokih shvaćanja a za to je bio potreban dečko od kojeg ćeš napraviti svoju savršenu sliku i jednu prekrasnu priču o sebi samome na kraju. Sjećam se te noći tako živo i jasno kao što sada vidim svoju petu limenku pive koju salijevam niz grlo i čekam da podrignem od pice koju sam pojeo i da mi stomak slegne treću čokoladu večeras. Jedem mnogo ljubavi jer ne želim da me itko više ikada pogleda na cesti a debele momke nitko ne gleda to si mi sam jednom rekao i to danas zaista znam jer me nitko više ne primjećuje i ne gleda. Nitko mi više ne dobacuje, nitko me ne komentira i čak vidim kako me ljudi žale a to je divna stvar. Volim kad me ljudi žale jer tada misle da su moćniji i bolji od mene a onda me puste na miru, sklone se i nastave ne znajući da ja upravo to hoću od njih pa na kraju žalim ja njih i njihove prazne živote u kojima često vidim nas dvoje i kakvi smo bili nekada. Ljudi me danas ne primjećuju i neće sigurno dok ne umrem a to sam toliko tražio, čekao i molio da se konačno ostvarilo i ti bi bio ponosan zbog toga. Moje napuhano i okruglo lice sa zapuštenom kožom, podočnjaci i bore oko usta uz veliki podbradak i pivski stomak idu savršeno uz moji novi život bez tebe ljubavi. Prekrasan je ovo život gdje više nema ponosa ali ima predrasuda i zbog tih predrasuda ja konačno živim slobodno. Sjećam se naše veze i koliko su nas ljudi gledali na ulici i kako mi je nervoza od toga postajala toliko velika da sam znao da povraćam ali tebi to nije smetalo jer si smatrao da je sve sasvim OK. Uvijek si govorio da će trebati vremena da se naviknem na to da nas ljudi gledaju ali vrijeme mi nije pomoglo, nisi ni ti i nisu ljudi koji su nas gledali. Svi su samo čekali da konačno nestanem i to sam im radosno ispunio a ti si i dalje negdje u rijeci momaka i djevojaka koji paradiraju ovih dana svi sretni, zagrljeni i radosni u paradi za sve ostale ljude koji žive dosadno, ograničeno, glupo i jadno. Parade ponosa su bile tvoj najveći fetiš u godini. Na paradama si blistao i volio si to a potom si poveo i mene nkon dvije godine veze na paradu i tamo se naša veza počela raspadati a prije toga smo imali prekrasne trenutke, divan odnos i savršenu priču uz samo jednu jedinu nesavršenu manu a to si bio upravo ti.
Prije pet godina mi smo se upoznali na zabavi koja je bila predivna poput tebe. Zabava ispunjena alkoholom, ritmom i skupim jelima od kojih se nitko nije najeo ali svi su ih slikali i servirali drugima prije nego je ta hrana servirana njima. Čitav jedan lažni svijet koji je za mene tada djelovao tako stvarno i zato je moja nervoza bila ogromna a tvoja sigurnost još veća. Naučio sam s vremenom da glumim sve svoje slabosti kako bi se tvoja hrabrost mogla istaći pored mene a ti si vjerovao da je to zaista tako i koristio svaku priliku da mi objasniš kako svijet funkcionira a posebno LGBT svijet gdje su svi ponosni, sretni i zadovoljni-Sve je bila laž.
Marko i Ervin na zabavi prije pet godina su bil likovi koje je oblikovala sredina i njihova uvjerenja a potom se u stvarnosti desila jedna priča između likova i stvarnost je kao i uvijek pobijedila. Pobijedila je svaku priču s tobom Ervine iako su tvoje priče bile tako pametne i moćne za sredinu u kojoj smo živjeli i kojoj smo nametnuli sami sebe. Na zabavi je odjekivala glasna muzika a stan bio prepun likova koji su bili poput statista za neku cool seriju u kojoj na prvi pogled vidiš tko kojoj priči pripada. Sjećam se prigušenih svjetala i djevojaka sa ljubičastom kosom koje ispijaju šarene koktele, momaka koji ne izlaze iz teretane i alternativnih likova u crnom sa jakom šminkom oko očiju. Sjećam se i njenog ogromnog stana u centru Zagreba s kojim se hvalila i zato je pozvala sve te ljude na zabavu da vide i da se dive. Ljudi iz LGBT života vole divljenje a to mi je bila prva lekcija te noći. Ja se dotada nisam isticao u društvu ali ti to svakako znaš-Ti si mi pomogao da se istaknem i tek sada vidim koliko je to bilo loše. U mom životu do 25-e godine vladao je mir, prosječnost i normalan svakodnevan raspored koji su činila predavanja na Filozofskom Fakultetu a potom miran i stabilan posao koji sam nastavio raditi odmah nakon faksa u krugu sasvim običnih ljudi koji su mi istinski odgovarali a potom si ti sve to upropastio. Te noći si bio u centru pažnje samim tim što si izdvojeno stajao u prostoriji kao da ti biraš s kim ćeš se družiti, koga ćeš pozvati u svoje društvo i koga ćeš počastiti svojim prisustvom. Počastio si nažalost mene. Moj poklon je bila jedna umjetnička slika sa školjkama koju je vlasnica stana i domaćica odmah okačila na sredini prostorije i privukla komentare i komplimente a potom si ti rekao kako je stvarno super i svi drugi komplimenti koji su bili daleko pametniji, prikladniji i bolji uz tebe pali su u moj zaborav.
Te noći je tebi trebao netko cool. To sad vidim kad sagledam sve svoje greške jer nisi ti kriv za sve. Moja krivnja je bila u mom dopuštenju da tvoje ispiranje mozga traje tako dugo. Uz tebe sam ispirao i redovno debelo crijevo sjećam se toga jasno i koliko je bilo naporno održavati liniju uz savršenog momka iz LGBT zajednice. Vrhunskog, zgodnog i modernog lika koji nosi bradu od tri dana, može da prođe i kod djevojaka i kod momaka koji vole druge momke. Pitao si me te noći volim li muškarce a moj odgovor koji je bio nejasan i maglovit samo te nasmijao i tu si krenuo sa svojom pričom o tome kako je tebi normalno da drugi muškarci vole muškarce i ispiranje mozga je započelo bez povratka. Sjedili smo ispred slike sa školjkama dok si mi punio glavu sa svojim idealima a moj mozak je postajao baš poput jedne od niza naslikanih školjki prazan i pust a onda potopljen pričom kao valovima i ispran do krajnjih granica. Isprao si mi mozak jer si sladak. Toliko je jednostavna ljubav i toliko je opasna. Bio si i sladak dok si pričao o LGBT zajednici, ljudskim pravima, seksu sa muškarcima, feministicama i šarenoj zajednici drugačijih ljudi i tvoja slatka priča je zaista mogla proći jer svi ostali sugovornici su se samo lijepo i uredno slagali sa tvojim stavovima na toj zabavi. Kad smo otišli na paradu ponosa nitko se nije slagao s nama ali to je slijedilo tek kasnije s tobom kad je tvoje ludilo upropastilo moj zdrav razum. Na paradi ponosa su žestoki momci psovali Boga i Mariju meni u lice na dva metra dok su specijalci okruživali čitavu grupu ljudi sa transprarentima duginih boja i lijepih naslova o ljubavi, toleranciji, pravima i ponosu. Na toj paradi me pljunuo jedan od zaštitara a drugi pitao hoću li pendrek u dupe dok smo prolazili centrom Zagreba. Tebi ništa od toga nije smetalo jer si se slikao za instagram sav moderan i krasan sa mnom uz rame kao savršenim dodatkom tvoje LGBT priče u životu na koju si zaista ponosan. Bio si ponosan na mene pa si me poveo na paradu ponosa da me svi vide i da se dive momku koji prima kurac od drugoga momka u guzu i usta. To je bio krajnji cilj tvoje parade sa mnom kroz centar Zagreba i to vidim kristalno jasno dok promatram prošlost koja je sad zauvijek mrtva jer danas me ne bi poveo ni do lokalne prodavnice. Izgledam kao čudovište.
Na zabavi mi je bilo jasno da trebam biti cool. Na zabavi mi je postalo jasno da je jedini način da budem cool ako se složim sa momkom koji je najviše cool a to si za sve te ljude bio upravo ti.Moji stavovi o tome da privatni život treba biti samo moj nisu se svidjeli našminkanim muškarcima i ženama ljubičaste kose na toj zabavi pa sam brzo promijenio mišljenje i s divljenjem preuzeo tvoje. Uskoro smo bili u vezi nas dvoje. Dolazio si neopterećeno u moj stan, jeo moju hranu i gledao televiziju do kasno uz poneki poljubac i bezvezno pričanje o svakodnevnom životu i bilo je lijepo na početku a onda si postao previše ozbiljan u svojim pričama i tu je priči došao kraj. Vrijeme koje prolazi ono i pokazuje a meni je pokazalo previše svega u premalo vremena. Prva stvar koja se jasno pokazala kod tebe je tvoja netolerancija. Pripadao si LGBT krugu ljudi koji zagovaraju toleranciju, međuljudske odnose i jednaka prava ali ti sam nisi tolerirao ništa na meni. Nisi tolerirao moju dlakavu guzicu. Moja guzica i leđa su bili dlakavi i predložio si mi depilaciju a ja sam te poslušao jer ti si bio moj momak i zbog tebe to nije bilo strašno. Bilo je strašno. Svaki put je bilo strašno i svaki put je boljelo kao da me čupaju s vatrenim oblozima po tijelu ostavljajući užarenu kožu koja se crvenila poput jabuke na umjetnom svjetlu kozmetičkog salona. Vreli vosak je nanošen na moja leđa i na moju guzicu a potom je snažna kozmetičarka povlačila brze poteze čupajući svaku dlaku iz korijena kako bi ti mogao naveče da uživaš u mom glatkom tijelu i lijepoj okrugloj guzi spremljenoj posebno za tebe. Nisi bio tolerantan prema mojim dlakama ali jesi prema cijelom svijetu. Bio si licemjer kao i svi tvoji prijatelji koji su postali moji uz tebe i baš kao i ti oni više nisu u mom životu. U našoj vezi ti si zagovarao prirodnu ishranu koja je savršena za tijelo i potpuno organska bez mesa. Znao si mi reći kad jedem šunku kako je to prljavo i odvratno meso grešnika koje je Bog davno pretvorio u svinje i da sam ja poput svinje kad jedem šunku. Nije bilo prirodno i normalno pa si me znao napasti na sred večere u restoranu pred konobarima ispadajući simpatičan i cool ako vidiš da naručujem meso i vino a ne salatu i mineralnu vodu. Nije prirodno jesti meso to si mi uporno govorio ali jeste prirodno jebati moje depilirano i glatko meso u mjesta koja nisu predviđena za jebanje. To je sasvim prirodno u tvojoj logici i zbog te logike moj mozak više nije radio kako treba i prestao sam jesti meso. LGBT zajednica prihvaća sve ljude to je bila moja lekcija od tebe koju si ponavljao često i jasno u svakoj prilici kao i jedne noći kad je debeli mladi dječak prošao pored nas dok smo šetali parkom a potom sjeli na jednu klupu. Ljudi su prolazili na zalazećem suncu beskrajnog parka i drvoreda s kojih je opadalo žuto i crveno lišće. Sjedili smo dok sam jeo štrudlu od višnje i potom je naš pogled privukao jedan debeli dječak koji se gegao i nosio velike dioptrijske naočale jedući picetu iz obližnje pekare koja je mirisala sve do nas dok je pirio jesenji vjetar mješajući miris sočne pice sa mirisom pečenih kestena i tvog jakog parfema. Mali dječak je prošao ispred nas a ti si se nasmijao, nasmijao si se tom djetetu u lice i pitao ga ”Hoće li ta piceta debeli?” Tog trenutka je tvoja glupost došla do stvarnog izražaja ispred mene jer si jednom djetetu uradio nešto ružno a to nisam očekivao od momka koji prihvaća drugačije od sebe. Udario sam te laktom dok je zbunjeni dječak prošao sa spuštenom glavom i postiđeno bacio svoju picetu pored kante i brzo se odgegao niz ulicu svojim nespretnim korakom a lišće koje je padalo preko njegovih leđa djelovalo je kao konačni udarac njegovom cijelom biću-Udarac koji mu je nanio jedan ušminkani, savršeni i moderni peder. Bilo je odvratno sjediti pored tebe u tom trenutku ali ti si samo stavio ruku na moj stomak i rekao dai ja pripazim inače ću i ja postati kao dečko s picom. Taj dan smo otišli na kavu u jedan LGBT frendli kafić koji je skupljao samo moderne, urbane i dotjerane gejeve i slobodoumne, zapuštene i muževne lezbejke. Kad smo naručili svoja šarena pića ja sam otišao do toaleta i potom povraćao sve dok zadnji crveni komadić štrudle od višnje nije otišao niz cijevi LGBT frendli kafića koji nije frendli prema debelim i masnim ljudima. Danas jedem velike količine hrane i pijem mnogo pive i zbog toga imam 20 kila viška, napuhane obraze, masnu kosu i velike podočnjake. Danas me ne bi gledali lijepo kao nekad as tobom u LGBT frendli kafićima. Djelujem previše obično za takva mjesta i pitali bi se svi ti otvoreni i moderni ljudi šta ja tu radim i šta ja to glumim?
Povraćanje je bilo redovno, depiliranje isto, mijenjanje mišljenja momentalno po potrebi stvaranja tvog mišljenja o svemu i svima u svakoj prilici. Kad si zatražio da odemo do mojih roditelja pomislio sam da neću preći tu granicu i da moj stari otac nije dužan da zna šta ja radim u svom krevetu ali ti me nisi htio popustiti. Bilo je jače od tebe. Morao si se pohvaliti našem društvu da si toliko otvoren i moderan da čak imaš i punca. Pretjerao si taj dan a ja sam ti to dopustio. Moj otac se ubio zbog tebe i to si nikad neću oprostiti.
Nagovorio si me da odemo do mojih roditelja na selo i sve da ispričam o sebi. Nagovorio si me da sjednem sa svojom majkom i ocem koji je bio već bolestan od srca i imao povišen šećer i raspravljam o tome šta volim u krevetu i s kim se jebem. Nagovorio si me da te pustim u dom svojih roditelja kao da sam ja djevojka a ti moj momak i da te gledam kako ”stvaraš odnos” s mojim rođenim ocem u ime naše veze. To ludilo koje smo napravili u kući mojih roditelja je dovelo do toga da moj otac od stida i očaja uzme pušku te noći i puca sebi u srce. Nije mogao da podnese sina pedera u svojoj kući i ubio se- Majka se ubrzo razbolila i preselila kod svoje sestre koja ne želi da čuje za mene. Uništio si odnose u mojoj kući i zajednici u ime LGBT zajednice i bio si tako ponosan što smo rekli istinu. Tvoj ponos je bio jači od očaja mog oca koji je plakao i majke koja je samo šutjela i čekala da izađemo iz kuće. Ponos je glavna stvar ponavljao si jer moramo biti ponosni na to što jesmo! Moj otac nije bio ponosan nažalost na mene.
Taj događaj je bio samo uvod u našu posljednju godinu kad si me htio izvući iz depresija i vratiti me u život među normalne ljude. Naša veza se počela urušavati jer je moj izgled počeo nestajati dok si ti bio sve bolji i bolji pored mene na meni se vidjela tuga, očaj i beznađe potopljeno sa veselim bojama duge i ponosa. Ponos je najvažniji. Ponos na sve ono što jesi. Moj ponos je odavno nestao jer sam bio zauzet pušenjem tvog. Volio si da ti pušim ponos. Tako si to nazivao kao u onoj pjesmi gdje momak predlaže djevojci da mu popuši ponos i to pederi najbolje rade rekao si mi. Ti si bio muškarac a ja peder. LGBT zajednica također ima ”prave muškarce”. Ti muškarci su poput tebe Ervine i na njima se ne vidi da su pederi. Tvoja vrsta muškaraca je najtraženija u LGBT zajednici dok oni pičkasti, feminizirani i nježni poput mene mogu proći samo ispod takvih muškaraca poput tebe. Mi smo vaše žene-Primačice kurca. Naš njeni i feminizirani glas bude najbolje ušutkan sa kurcem pravih muškaraca poput vas. Moćni, strejt-look, teretana, brada, macho izgled i svi ostali fazoni koje provode i hetero muškarci uz tu jednu malu razliku da vi jebete druge muškarce u usta, guzicu i najviše u mozak. Ja sam bio ta vrsta pasivnih likova koji inače samo šute, smješkaju se i izgledaju jebeno dobro pored svog alfa mužjaka i nas zovu kujama. Naši prijatelji i prijateljice iz LGBT zajednice zvali su me tvojom kujom i to je bilo tako slatko, moderno i prihvaćeno kao sasvim normalno jer su mi društvo pravile i ostale pederuše, kuje i pasivuše. Imate milion naziva za momke koji primaju kurac i ti si mi objasnio svaki od njih. Drago mi je da izgledam kao čudovište danas. Nema više slatke frizurice koju si volio izbrijana glava sa strane sa napuhanom i valovitom kosom na vrhu, košuljice po mjeri uz dodatak nekog modernog i blještavog sata, njegovano lice koje je uvijek matirano i bez masnog sjaja, pripijene hlače da guza dođe do izražaja, velike tenisice raspetljanih pertli i naočale koje kriju moje savršeno počupane obrve i leće u plavoj boji. Bilo je tako zahtjevno izgledati pored tebe i biti u tvom prisustvu ali u ime ljubavi čovjek radi najveće gluposti. Posljednju godinu si me nagovorio da odemo na paradu ponosa i tu je mom životu bio kraj.
Taj dan je moja nervoza bila jača od straha da te ne izgubim zauvijek. Moj stid i preispitivanje onoga što radim je nadjačalo tvoju priču kako trebamo biti ponosni na to što jesmo i htio sam te pitati u dnevnom boravku-Šta sam ja zapravo Ervine? Šta sam ja tebi? Šta sam ja sebi? Na šta biti ponosan? Ja sam ništa u ovoj paradi osim momka koji se jebe sa drugim momkom. Nema dalje od toga i tu se sve završava. Nismo spasitelji, izumitelji, dobročinitelji pa nismo ni talentirani za nešto posebno, ne stvaramo ništa, ne radimo nešto posebno, nismo obogatili ovaj svijet ni sa čim osim sa našom pričom o jebanju u moje dupe i sada to dupe izvodiš da cijeli grad vidi i da se ponosiš. Ja sam bio savršena guzica na koju si mogao biti ponosan taj dan. Moj osjećaj je bio tako drugačiji od ponosa Ervine jer mi se sralo od klistiranja i grčevi su me prolamali od čajeva za mršanje. Moj ponos je nestao davno kad sam pristao na onoj zabavi da postanem netko koga ćeš ti voljeti. Postao sam netko na koga ćeš moći biti ponosan. Slušajući tebe na onoj zabavi ja sam učio o tome šta ti tražiš i kakvu osobu trebaš za sebe. Na mom fakultetu iz predavanja o psihologiji naučili su me da slušam i zbog toga je bilo lako postati netko koga ćeš ti odabrati uz jednu malu grešku-Ja sam odabrao tebe.
Trebao mi je dečko. Ti si bio savršen i školski primjer muškarca kojeg sam zamišljao za sebe. Bio si moderan, prihvaćen, šarmantan i lijep i nije trebalo dugo da mi tvoje lijepo lice ispere mozak ispred slike sa školjkama. Sve što si govorio bilo je predivno jer sam pio vino i zamišljao nas dvoje u budućnosti u predivnoj vezi ispunjenoj idiličnim i prekrasnim danima. Ti si bio najbolji mogući primjerak mužjaka iz LGBT zajednice a ja sam upravo došao u veliki grad i nakon završenog fakulteta i posla koji sam imao trebao mi je dečko da moj život postane kao jedan dobar film. Veza s tobom je trebala biti tako jednostavna, prosta i normalna ali ti si bio previše ponosan za običnu ljubavnu priču između nas dvoje i podijelio si me sa svim tim ljudima iz zajednice, mojim roditeljima i na kraju sa cijelim svijetom paradirajući sa mnom kroz centar Zagreba držeći me za ruku i mašući ljudima sa balkona i terasa dok je meni propadalo tlo pod nogama. Sjećam se prvog trenutka u parku sa onim debelim dječakom kad sam zaista uvidio kako si običan, frustrirani i iskompleksirani peder kao i većina svih tih ljudi koji se kriju iza naslova tolerancije, mira i ljubavi. Taj dan sam se prepao da te ne izgubim kad si uvrijedio onog debelog dječaka i zbog toga sam pristao da odemo do mojih roditelja. Kad smo sjeli naspram mog starog oca nadao sam se da ćeš uspjeti naći nešto zabavno, opušteno i normalno za razgovor i da će te moji roditelji prihvatiti s vremenom kao prijatelja i možda nekad i nekako kao mog momka ali to se nije desilo. Mi smo sjedili u dnevnom boravku okruženi starinskim namještajem koji je bio toliko različitih od našeg modernog stana dok je moja majka nosila mirisnu kafu u tacni starinske izrade. Kuća je mirisala na dunje s ormara i na ulazu u prostoriju dok je moja majka nosila đezvu, fildžane i rahat lokum ti si samo izgovorio ”Vaš sin je gej i sa mnom je, mi smo u vezi”. Moja majka je stajala kao kameni kip a moj otac ispustio cigaretu iz ruke a potom je glasan tresak velike tacne odjeknuo prostorijom i crna kafa je poprskana naše tenisice, bijeli zid i sve je postalo crno. Moj otac je grebao lice a majka nas samo ispratila tresući se i plačući i zamolila da se nikad ne vraćamo. Navečer je otac ustao i sa ormara na kojem su mirisale ogromne i sočne dinje uzeo pušku i otišao iza kuće ispod starog hrasta u noći punog mjeseca pucao sebi u srce. Sve to se desilo s tobom u ime toga da ostanem s tobom ali nije vrijedlo. Matematika mi nikad nije išla i nisi se isplatio ljubavi. Tvoj svijet i tvoje društvo ponosno samo na sebe nije bilo isplativo u mom životu i nitko od njih mene nikad nije prihvatio do kraja. Nijedna lezbejka s kojom si se družio nije voljela moje društvo a svi muški prijatelji su se htjeli jebati s tobom ili ići na treninge i kuglanje uz mušku priču gdje pasivne kuje ne pripadaju. Postoji diskriminacija u samom srcu LGBT zajednice prema ljudima poput mene i toga sam postao svjestan tek kroz tebe i tebi slične. Nitko od njih me nije nikad prihvatio do kraja ali iskreno nisam ni ja njih ni cijelu tu priču o ljubavi i toleranciji. Nitko od njih nije tolerirao mene nakon što smo raskinuli a ja otišao iz grada jedući i pijući za volanom sve do mora gdje danas radim i živim bez prošlosti i budućnosti. Vodim inventuru jednog kafića na obali i nema sjaja, ponosa i svjetlucave parade. Ako u ovom mjestu bude parada ja više ne pripadam toj paradi jer nemam na šta biti ponosan. Ti bi bio ponosan da vidiš kako izgledam i koliko samo ne pripadam tvom savršenom svijetu jer bi tek sad uz mene tvoja ljepota i pojava došla do izražaja. Mi nikad ne bi mogli biti u vezi danas jer takvi poput tebe se ne druže sa ovakvima poput mene. Vi ste previše dobri za mene. Prva klasa pravih gej muškaraca koja bira svoje društvo. Nisi shvatio do kraja naše veze da sam ja tebe birao i tebi se prilagođavao cijelo ovo vrijeme vjerujući da si zaista takav kakvim si se predstavljao i da će sveza s tobom sve to opravdati jednog dana i da ćeš se istinski meni isplatiti u svakom smislu te riječi ali to se nije desilo. Ti si običan i prosječan peder koji će za par godina izgubiti sav svoj šarm i sjaj i neće ostati mnogo toga na šta ćeš moći biti ponosan. Ne radiš, ne stvaraš, ne znaš ništa, baviš se bezveznim poslom, živiš kod svojih modernih roditelja nakon našeg raskida i na zidu sobe držiš plakate o toleranciji uz postere modernih umjetnika. Tvoj savršeni pederski život čine beskrajne kafe sa uvijek istim temama, ljudima i pretresanjima istih stvari do sljedeće parade na kojoj ćete opet biti ponosni sami na sebe i svoje savršene partnere koje jebete i koji jebu vas. To je sve što ostane na kraju dana u paradi za tebe. Vrijeme će proći kao što je moje prošlo i nitko te više neće primjetiti a to je najgore od svega zar ne? Toga se istinski plašiš kao i većina tebi sličnih. Plašiš se dana kad će ljudi jednostavno proći i biti ravnodušni na to s kim se jebeš, kad budete prolazili bez komentara, bez uvreda i bez osude i to će biti tužan dan jer više neće biti potrebe za ponosom i postat će ono što je oduvijek bilo-Postat će smiješno. Neće biti lijep dan kad se bude moglo šetati slobodno gradom držeći se za ruke i glumeći savršenu vezu jer nikoga neće biti briga a to boli. Boli kad su ljudi ravnodušni i kad nema pažnje. Parade ponosa su stvorene za pažnju a ona će jednog dana prestati. Ja ću biti daleko taj dan i vjerovatno u još gorem stanju od ovoga danas. Pažnja koju sam ja nekad imao je zauvijek nestala. Moja kilaža i zapuštenost će u starosti posebno doći do izražaja a napuhano lice će prekriti svaki trag nekadašnje ljepote stvarane samo za tebe i potrebe prekrasne LGBT zajednice. Nestat ću u masi običnih, prosječnih ljudi koje nitko nikada ne vidi i za kojima se nitko ne okrene i to će biti savršen kraj za mene. Ti ćeš nastaviti paradirati sve dok ne budeš ofucano, iskvarcano i napuhano strašilo koje ponosno nosi šarenu zastavu duginih boja i drži za ruku momka poput mene nekada. Taj momak će zauvijek imati 25 godina i vjerovati tvojim pričama ili svojim vlastitim baš kao ja. Parada će prolaziti na put i odredište prema nikome i ničemu. Sve se slijeva u ogroman čmar na kraju grada i svi nestaju u proljevu šarenila, vrpci, traka, plakata, naslova i zvižduka uz dimne bombe policije, vrijeđanje ljudi u prolazima i bacanje kamenja po izlozima zbog samo jednog razloga a to je seks. Mene nitko neće vidjeti jer ljude poput mene nitko nikada ne vidi i ne jebe u LGBT zajednici. Ne pripadam tvom svijetu. Možda ćemo se sresti na toj paradi i znam da ćeš me pogledati u oči iz samo jednog razloga-Da vidiš iz svoje parade ponosa da li netko gleda iz moje parade predrasuda u tebe. Ja ću samo stidljivo spustiti pogled prema zemlji punoj suza a ti ćeš ponosno nastaviti dalje prema čmaru punom govana.
To i zaslužuješ.
Bio bi ponosan na mene da me možeš vidjeti ljubavi. Ponos je bio tvoja glavna riječ. Pride. Ponosan si na svoj život i na svoju seksualnu orijentaciju cijeli svoj život. Ti si bio najzgodniji gej na zabavi gdje smo se upoznali prije pet godina. Najzgodniji i najšarmantniji momak u cijelom stanu te noći gdje se slavilo useljenje kod naše zajedničke prijateljice. Sjećam se svoje nervoze kad smo se upoznali i to ti se svidjelo. Svidjela ti se moja nesigurnost jer je tvoja sigurnost i samouvjerenost tek pored mene dođla do punog izražaja. Svidjelo ti se što ja nisam ponosan na svoju seksualnu orijentaciju pa je tvoj ponos zaista došao do punog izražaja pored mene u godinama koje su slijedile za nas nakon te noći. Godine i godine prepune tvoje priče o seksu, načinu života, dijeti, pravilnoj ishrani, modi, prijateljima, poslu i odmorima na koje smo zajedno išli i slikali se kao i svi normalni parovi uz samo jednu malenu, malenu razliku-Mi smo bili pederi. Ja i ti smo glumili savršenu vezu za čitav svijet jer čovjek poput tebe je mogao biti ponosan samo na savršenu vezu a ja sam bio materijal za savršenstvo. U tvom životu je samo nedostajao netko poput mene da upotpuni sliku tebe samoga kao jednog modernog, otvorenog i ponosnog geja u sredini koja je toliko primitivna i zatucana gdje jedino ti možeš biti moderan, slobodouman i širokih shvaćanja a za to je bio potreban dečko od kojeg ćeš napraviti svoju savršenu sliku i jednu prekrasnu priču o sebi samome na kraju. Sjećam se te noći tako živo i jasno kao što sada vidim svoju petu limenku pive koju salijevam niz grlo i čekam da podrignem od pice koju sam pojeo i da mi stomak slegne treću čokoladu večeras. Jedem mnogo ljubavi jer ne želim da me itko više ikada pogleda na cesti a debele momke nitko ne gleda to si mi sam jednom rekao i to danas zaista znam jer me nitko više ne primjećuje i ne gleda. Nitko mi više ne dobacuje, nitko me ne komentira i čak vidim kako me ljudi žale a to je divna stvar. Volim kad me ljudi žale jer tada misle da su moćniji i bolji od mene a onda me puste na miru, sklone se i nastave ne znajući da ja upravo to hoću od njih pa na kraju žalim ja njih i njihove prazne živote u kojima često vidim nas dvoje i kakvi smo bili nekada. Ljudi me danas ne primjećuju i neće sigurno dok ne umrem a to sam toliko tražio, čekao i molio da se konačno ostvarilo i ti bi bio ponosan zbog toga. Moje napuhano i okruglo lice sa zapuštenom kožom, podočnjaci i bore oko usta uz veliki podbradak i pivski stomak idu savršeno uz moji novi život bez tebe ljubavi. Prekrasan je ovo život gdje više nema ponosa ali ima predrasuda i zbog tih predrasuda ja konačno živim slobodno. Sjećam se naše veze i koliko su nas ljudi gledali na ulici i kako mi je nervoza od toga postajala toliko velika da sam znao da povraćam ali tebi to nije smetalo jer si smatrao da je sve sasvim OK. Uvijek si govorio da će trebati vremena da se naviknem na to da nas ljudi gledaju ali vrijeme mi nije pomoglo, nisi ni ti i nisu ljudi koji su nas gledali. Svi su samo čekali da konačno nestanem i to sam im radosno ispunio a ti si i dalje negdje u rijeci momaka i djevojaka koji paradiraju ovih dana svi sretni, zagrljeni i radosni u paradi za sve ostale ljude koji žive dosadno, ograničeno, glupo i jadno. Parade ponosa su bile tvoj najveći fetiš u godini. Na paradama si blistao i volio si to a potom si poveo i mene nkon dvije godine veze na paradu i tamo se naša veza počela raspadati a prije toga smo imali prekrasne trenutke, divan odnos i savršenu priču uz samo jednu jedinu nesavršenu manu a to si bio upravo ti.
Prije pet godina mi smo se upoznali na zabavi koja je bila predivna poput tebe. Zabava ispunjena alkoholom, ritmom i skupim jelima od kojih se nitko nije najeo ali svi su ih slikali i servirali drugima prije nego je ta hrana servirana njima. Čitav jedan lažni svijet koji je za mene tada djelovao tako stvarno i zato je moja nervoza bila ogromna a tvoja sigurnost još veća. Naučio sam s vremenom da glumim sve svoje slabosti kako bi se tvoja hrabrost mogla istaći pored mene a ti si vjerovao da je to zaista tako i koristio svaku priliku da mi objasniš kako svijet funkcionira a posebno LGBT svijet gdje su svi ponosni, sretni i zadovoljni-Sve je bila laž.
Marko i Ervin na zabavi prije pet godina su bil likovi koje je oblikovala sredina i njihova uvjerenja a potom se u stvarnosti desila jedna priča između likova i stvarnost je kao i uvijek pobijedila. Pobijedila je svaku priču s tobom Ervine iako su tvoje priče bile tako pametne i moćne za sredinu u kojoj smo živjeli i kojoj smo nametnuli sami sebe. Na zabavi je odjekivala glasna muzika a stan bio prepun likova koji su bili poput statista za neku cool seriju u kojoj na prvi pogled vidiš tko kojoj priči pripada. Sjećam se prigušenih svjetala i djevojaka sa ljubičastom kosom koje ispijaju šarene koktele, momaka koji ne izlaze iz teretane i alternativnih likova u crnom sa jakom šminkom oko očiju. Sjećam se i njenog ogromnog stana u centru Zagreba s kojim se hvalila i zato je pozvala sve te ljude na zabavu da vide i da se dive. Ljudi iz LGBT života vole divljenje a to mi je bila prva lekcija te noći. Ja se dotada nisam isticao u društvu ali ti to svakako znaš-Ti si mi pomogao da se istaknem i tek sada vidim koliko je to bilo loše. U mom životu do 25-e godine vladao je mir, prosječnost i normalan svakodnevan raspored koji su činila predavanja na Filozofskom Fakultetu a potom miran i stabilan posao koji sam nastavio raditi odmah nakon faksa u krugu sasvim običnih ljudi koji su mi istinski odgovarali a potom si ti sve to upropastio. Te noći si bio u centru pažnje samim tim što si izdvojeno stajao u prostoriji kao da ti biraš s kim ćeš se družiti, koga ćeš pozvati u svoje društvo i koga ćeš počastiti svojim prisustvom. Počastio si nažalost mene. Moj poklon je bila jedna umjetnička slika sa školjkama koju je vlasnica stana i domaćica odmah okačila na sredini prostorije i privukla komentare i komplimente a potom si ti rekao kako je stvarno super i svi drugi komplimenti koji su bili daleko pametniji, prikladniji i bolji uz tebe pali su u moj zaborav.
Te noći je tebi trebao netko cool. To sad vidim kad sagledam sve svoje greške jer nisi ti kriv za sve. Moja krivnja je bila u mom dopuštenju da tvoje ispiranje mozga traje tako dugo. Uz tebe sam ispirao i redovno debelo crijevo sjećam se toga jasno i koliko je bilo naporno održavati liniju uz savršenog momka iz LGBT zajednice. Vrhunskog, zgodnog i modernog lika koji nosi bradu od tri dana, može da prođe i kod djevojaka i kod momaka koji vole druge momke. Pitao si me te noći volim li muškarce a moj odgovor koji je bio nejasan i maglovit samo te nasmijao i tu si krenuo sa svojom pričom o tome kako je tebi normalno da drugi muškarci vole muškarce i ispiranje mozga je započelo bez povratka. Sjedili smo ispred slike sa školjkama dok si mi punio glavu sa svojim idealima a moj mozak je postajao baš poput jedne od niza naslikanih školjki prazan i pust a onda potopljen pričom kao valovima i ispran do krajnjih granica. Isprao si mi mozak jer si sladak. Toliko je jednostavna ljubav i toliko je opasna. Bio si i sladak dok si pričao o LGBT zajednici, ljudskim pravima, seksu sa muškarcima, feministicama i šarenoj zajednici drugačijih ljudi i tvoja slatka priča je zaista mogla proći jer svi ostali sugovornici su se samo lijepo i uredno slagali sa tvojim stavovima na toj zabavi. Kad smo otišli na paradu ponosa nitko se nije slagao s nama ali to je slijedilo tek kasnije s tobom kad je tvoje ludilo upropastilo moj zdrav razum. Na paradi ponosa su žestoki momci psovali Boga i Mariju meni u lice na dva metra dok su specijalci okruživali čitavu grupu ljudi sa transprarentima duginih boja i lijepih naslova o ljubavi, toleranciji, pravima i ponosu. Na toj paradi me pljunuo jedan od zaštitara a drugi pitao hoću li pendrek u dupe dok smo prolazili centrom Zagreba. Tebi ništa od toga nije smetalo jer si se slikao za instagram sav moderan i krasan sa mnom uz rame kao savršenim dodatkom tvoje LGBT priče u životu na koju si zaista ponosan. Bio si ponosan na mene pa si me poveo na paradu ponosa da me svi vide i da se dive momku koji prima kurac od drugoga momka u guzu i usta. To je bio krajnji cilj tvoje parade sa mnom kroz centar Zagreba i to vidim kristalno jasno dok promatram prošlost koja je sad zauvijek mrtva jer danas me ne bi poveo ni do lokalne prodavnice. Izgledam kao čudovište.
Na zabavi mi je bilo jasno da trebam biti cool. Na zabavi mi je postalo jasno da je jedini način da budem cool ako se složim sa momkom koji je najviše cool a to si za sve te ljude bio upravo ti.Moji stavovi o tome da privatni život treba biti samo moj nisu se svidjeli našminkanim muškarcima i ženama ljubičaste kose na toj zabavi pa sam brzo promijenio mišljenje i s divljenjem preuzeo tvoje. Uskoro smo bili u vezi nas dvoje. Dolazio si neopterećeno u moj stan, jeo moju hranu i gledao televiziju do kasno uz poneki poljubac i bezvezno pričanje o svakodnevnom životu i bilo je lijepo na početku a onda si postao previše ozbiljan u svojim pričama i tu je priči došao kraj. Vrijeme koje prolazi ono i pokazuje a meni je pokazalo previše svega u premalo vremena. Prva stvar koja se jasno pokazala kod tebe je tvoja netolerancija. Pripadao si LGBT krugu ljudi koji zagovaraju toleranciju, međuljudske odnose i jednaka prava ali ti sam nisi tolerirao ništa na meni. Nisi tolerirao moju dlakavu guzicu. Moja guzica i leđa su bili dlakavi i predložio si mi depilaciju a ja sam te poslušao jer ti si bio moj momak i zbog tebe to nije bilo strašno. Bilo je strašno. Svaki put je bilo strašno i svaki put je boljelo kao da me čupaju s vatrenim oblozima po tijelu ostavljajući užarenu kožu koja se crvenila poput jabuke na umjetnom svjetlu kozmetičkog salona. Vreli vosak je nanošen na moja leđa i na moju guzicu a potom je snažna kozmetičarka povlačila brze poteze čupajući svaku dlaku iz korijena kako bi ti mogao naveče da uživaš u mom glatkom tijelu i lijepoj okrugloj guzi spremljenoj posebno za tebe. Nisi bio tolerantan prema mojim dlakama ali jesi prema cijelom svijetu. Bio si licemjer kao i svi tvoji prijatelji koji su postali moji uz tebe i baš kao i ti oni više nisu u mom životu. U našoj vezi ti si zagovarao prirodnu ishranu koja je savršena za tijelo i potpuno organska bez mesa. Znao si mi reći kad jedem šunku kako je to prljavo i odvratno meso grešnika koje je Bog davno pretvorio u svinje i da sam ja poput svinje kad jedem šunku. Nije bilo prirodno i normalno pa si me znao napasti na sred večere u restoranu pred konobarima ispadajući simpatičan i cool ako vidiš da naručujem meso i vino a ne salatu i mineralnu vodu. Nije prirodno jesti meso to si mi uporno govorio ali jeste prirodno jebati moje depilirano i glatko meso u mjesta koja nisu predviđena za jebanje. To je sasvim prirodno u tvojoj logici i zbog te logike moj mozak više nije radio kako treba i prestao sam jesti meso. LGBT zajednica prihvaća sve ljude to je bila moja lekcija od tebe koju si ponavljao često i jasno u svakoj prilici kao i jedne noći kad je debeli mladi dječak prošao pored nas dok smo šetali parkom a potom sjeli na jednu klupu. Ljudi su prolazili na zalazećem suncu beskrajnog parka i drvoreda s kojih je opadalo žuto i crveno lišće. Sjedili smo dok sam jeo štrudlu od višnje i potom je naš pogled privukao jedan debeli dječak koji se gegao i nosio velike dioptrijske naočale jedući picetu iz obližnje pekare koja je mirisala sve do nas dok je pirio jesenji vjetar mješajući miris sočne pice sa mirisom pečenih kestena i tvog jakog parfema. Mali dječak je prošao ispred nas a ti si se nasmijao, nasmijao si se tom djetetu u lice i pitao ga ”Hoće li ta piceta debeli?” Tog trenutka je tvoja glupost došla do stvarnog izražaja ispred mene jer si jednom djetetu uradio nešto ružno a to nisam očekivao od momka koji prihvaća drugačije od sebe. Udario sam te laktom dok je zbunjeni dječak prošao sa spuštenom glavom i postiđeno bacio svoju picetu pored kante i brzo se odgegao niz ulicu svojim nespretnim korakom a lišće koje je padalo preko njegovih leđa djelovalo je kao konačni udarac njegovom cijelom biću-Udarac koji mu je nanio jedan ušminkani, savršeni i moderni peder. Bilo je odvratno sjediti pored tebe u tom trenutku ali ti si samo stavio ruku na moj stomak i rekao dai ja pripazim inače ću i ja postati kao dečko s picom. Taj dan smo otišli na kavu u jedan LGBT frendli kafić koji je skupljao samo moderne, urbane i dotjerane gejeve i slobodoumne, zapuštene i muževne lezbejke. Kad smo naručili svoja šarena pića ja sam otišao do toaleta i potom povraćao sve dok zadnji crveni komadić štrudle od višnje nije otišao niz cijevi LGBT frendli kafića koji nije frendli prema debelim i masnim ljudima. Danas jedem velike količine hrane i pijem mnogo pive i zbog toga imam 20 kila viška, napuhane obraze, masnu kosu i velike podočnjake. Danas me ne bi gledali lijepo kao nekad as tobom u LGBT frendli kafićima. Djelujem previše obično za takva mjesta i pitali bi se svi ti otvoreni i moderni ljudi šta ja tu radim i šta ja to glumim?
Povraćanje je bilo redovno, depiliranje isto, mijenjanje mišljenja momentalno po potrebi stvaranja tvog mišljenja o svemu i svima u svakoj prilici. Kad si zatražio da odemo do mojih roditelja pomislio sam da neću preći tu granicu i da moj stari otac nije dužan da zna šta ja radim u svom krevetu ali ti me nisi htio popustiti. Bilo je jače od tebe. Morao si se pohvaliti našem društvu da si toliko otvoren i moderan da čak imaš i punca. Pretjerao si taj dan a ja sam ti to dopustio. Moj otac se ubio zbog tebe i to si nikad neću oprostiti.
Nagovorio si me da odemo do mojih roditelja na selo i sve da ispričam o sebi. Nagovorio si me da sjednem sa svojom majkom i ocem koji je bio već bolestan od srca i imao povišen šećer i raspravljam o tome šta volim u krevetu i s kim se jebem. Nagovorio si me da te pustim u dom svojih roditelja kao da sam ja djevojka a ti moj momak i da te gledam kako ”stvaraš odnos” s mojim rođenim ocem u ime naše veze. To ludilo koje smo napravili u kući mojih roditelja je dovelo do toga da moj otac od stida i očaja uzme pušku te noći i puca sebi u srce. Nije mogao da podnese sina pedera u svojoj kući i ubio se- Majka se ubrzo razbolila i preselila kod svoje sestre koja ne želi da čuje za mene. Uništio si odnose u mojoj kući i zajednici u ime LGBT zajednice i bio si tako ponosan što smo rekli istinu. Tvoj ponos je bio jači od očaja mog oca koji je plakao i majke koja je samo šutjela i čekala da izađemo iz kuće. Ponos je glavna stvar ponavljao si jer moramo biti ponosni na to što jesmo! Moj otac nije bio ponosan nažalost na mene.
Taj događaj je bio samo uvod u našu posljednju godinu kad si me htio izvući iz depresija i vratiti me u život među normalne ljude. Naša veza se počela urušavati jer je moj izgled počeo nestajati dok si ti bio sve bolji i bolji pored mene na meni se vidjela tuga, očaj i beznađe potopljeno sa veselim bojama duge i ponosa. Ponos je najvažniji. Ponos na sve ono što jesi. Moj ponos je odavno nestao jer sam bio zauzet pušenjem tvog. Volio si da ti pušim ponos. Tako si to nazivao kao u onoj pjesmi gdje momak predlaže djevojci da mu popuši ponos i to pederi najbolje rade rekao si mi. Ti si bio muškarac a ja peder. LGBT zajednica također ima ”prave muškarce”. Ti muškarci su poput tebe Ervine i na njima se ne vidi da su pederi. Tvoja vrsta muškaraca je najtraženija u LGBT zajednici dok oni pičkasti, feminizirani i nježni poput mene mogu proći samo ispod takvih muškaraca poput tebe. Mi smo vaše žene-Primačice kurca. Naš njeni i feminizirani glas bude najbolje ušutkan sa kurcem pravih muškaraca poput vas. Moćni, strejt-look, teretana, brada, macho izgled i svi ostali fazoni koje provode i hetero muškarci uz tu jednu malu razliku da vi jebete druge muškarce u usta, guzicu i najviše u mozak. Ja sam bio ta vrsta pasivnih likova koji inače samo šute, smješkaju se i izgledaju jebeno dobro pored svog alfa mužjaka i nas zovu kujama. Naši prijatelji i prijateljice iz LGBT zajednice zvali su me tvojom kujom i to je bilo tako slatko, moderno i prihvaćeno kao sasvim normalno jer su mi društvo pravile i ostale pederuše, kuje i pasivuše. Imate milion naziva za momke koji primaju kurac i ti si mi objasnio svaki od njih. Drago mi je da izgledam kao čudovište danas. Nema više slatke frizurice koju si volio izbrijana glava sa strane sa napuhanom i valovitom kosom na vrhu, košuljice po mjeri uz dodatak nekog modernog i blještavog sata, njegovano lice koje je uvijek matirano i bez masnog sjaja, pripijene hlače da guza dođe do izražaja, velike tenisice raspetljanih pertli i naočale koje kriju moje savršeno počupane obrve i leće u plavoj boji. Bilo je tako zahtjevno izgledati pored tebe i biti u tvom prisustvu ali u ime ljubavi čovjek radi najveće gluposti. Posljednju godinu si me nagovorio da odemo na paradu ponosa i tu je mom životu bio kraj.
Taj dan je moja nervoza bila jača od straha da te ne izgubim zauvijek. Moj stid i preispitivanje onoga što radim je nadjačalo tvoju priču kako trebamo biti ponosni na to što jesmo i htio sam te pitati u dnevnom boravku-Šta sam ja zapravo Ervine? Šta sam ja tebi? Šta sam ja sebi? Na šta biti ponosan? Ja sam ništa u ovoj paradi osim momka koji se jebe sa drugim momkom. Nema dalje od toga i tu se sve završava. Nismo spasitelji, izumitelji, dobročinitelji pa nismo ni talentirani za nešto posebno, ne stvaramo ništa, ne radimo nešto posebno, nismo obogatili ovaj svijet ni sa čim osim sa našom pričom o jebanju u moje dupe i sada to dupe izvodiš da cijeli grad vidi i da se ponosiš. Ja sam bio savršena guzica na koju si mogao biti ponosan taj dan. Moj osjećaj je bio tako drugačiji od ponosa Ervine jer mi se sralo od klistiranja i grčevi su me prolamali od čajeva za mršanje. Moj ponos je nestao davno kad sam pristao na onoj zabavi da postanem netko koga ćeš ti voljeti. Postao sam netko na koga ćeš moći biti ponosan. Slušajući tebe na onoj zabavi ja sam učio o tome šta ti tražiš i kakvu osobu trebaš za sebe. Na mom fakultetu iz predavanja o psihologiji naučili su me da slušam i zbog toga je bilo lako postati netko koga ćeš ti odabrati uz jednu malu grešku-Ja sam odabrao tebe.
Trebao mi je dečko. Ti si bio savršen i školski primjer muškarca kojeg sam zamišljao za sebe. Bio si moderan, prihvaćen, šarmantan i lijep i nije trebalo dugo da mi tvoje lijepo lice ispere mozak ispred slike sa školjkama. Sve što si govorio bilo je predivno jer sam pio vino i zamišljao nas dvoje u budućnosti u predivnoj vezi ispunjenoj idiličnim i prekrasnim danima. Ti si bio najbolji mogući primjerak mužjaka iz LGBT zajednice a ja sam upravo došao u veliki grad i nakon završenog fakulteta i posla koji sam imao trebao mi je dečko da moj život postane kao jedan dobar film. Veza s tobom je trebala biti tako jednostavna, prosta i normalna ali ti si bio previše ponosan za običnu ljubavnu priču između nas dvoje i podijelio si me sa svim tim ljudima iz zajednice, mojim roditeljima i na kraju sa cijelim svijetom paradirajući sa mnom kroz centar Zagreba držeći me za ruku i mašući ljudima sa balkona i terasa dok je meni propadalo tlo pod nogama. Sjećam se prvog trenutka u parku sa onim debelim dječakom kad sam zaista uvidio kako si običan, frustrirani i iskompleksirani peder kao i većina svih tih ljudi koji se kriju iza naslova tolerancije, mira i ljubavi. Taj dan sam se prepao da te ne izgubim kad si uvrijedio onog debelog dječaka i zbog toga sam pristao da odemo do mojih roditelja. Kad smo sjeli naspram mog starog oca nadao sam se da ćeš uspjeti naći nešto zabavno, opušteno i normalno za razgovor i da će te moji roditelji prihvatiti s vremenom kao prijatelja i možda nekad i nekako kao mog momka ali to se nije desilo. Mi smo sjedili u dnevnom boravku okruženi starinskim namještajem koji je bio toliko različitih od našeg modernog stana dok je moja majka nosila mirisnu kafu u tacni starinske izrade. Kuća je mirisala na dunje s ormara i na ulazu u prostoriju dok je moja majka nosila đezvu, fildžane i rahat lokum ti si samo izgovorio ”Vaš sin je gej i sa mnom je, mi smo u vezi”. Moja majka je stajala kao kameni kip a moj otac ispustio cigaretu iz ruke a potom je glasan tresak velike tacne odjeknuo prostorijom i crna kafa je poprskana naše tenisice, bijeli zid i sve je postalo crno. Moj otac je grebao lice a majka nas samo ispratila tresući se i plačući i zamolila da se nikad ne vraćamo. Navečer je otac ustao i sa ormara na kojem su mirisale ogromne i sočne dinje uzeo pušku i otišao iza kuće ispod starog hrasta u noći punog mjeseca pucao sebi u srce. Sve to se desilo s tobom u ime toga da ostanem s tobom ali nije vrijedlo. Matematika mi nikad nije išla i nisi se isplatio ljubavi. Tvoj svijet i tvoje društvo ponosno samo na sebe nije bilo isplativo u mom životu i nitko od njih mene nikad nije prihvatio do kraja. Nijedna lezbejka s kojom si se družio nije voljela moje društvo a svi muški prijatelji su se htjeli jebati s tobom ili ići na treninge i kuglanje uz mušku priču gdje pasivne kuje ne pripadaju. Postoji diskriminacija u samom srcu LGBT zajednice prema ljudima poput mene i toga sam postao svjestan tek kroz tebe i tebi slične. Nitko od njih me nije nikad prihvatio do kraja ali iskreno nisam ni ja njih ni cijelu tu priču o ljubavi i toleranciji. Nitko od njih nije tolerirao mene nakon što smo raskinuli a ja otišao iz grada jedući i pijući za volanom sve do mora gdje danas radim i živim bez prošlosti i budućnosti. Vodim inventuru jednog kafića na obali i nema sjaja, ponosa i svjetlucave parade. Ako u ovom mjestu bude parada ja više ne pripadam toj paradi jer nemam na šta biti ponosan. Ti bi bio ponosan da vidiš kako izgledam i koliko samo ne pripadam tvom savršenom svijetu jer bi tek sad uz mene tvoja ljepota i pojava došla do izražaja. Mi nikad ne bi mogli biti u vezi danas jer takvi poput tebe se ne druže sa ovakvima poput mene. Vi ste previše dobri za mene. Prva klasa pravih gej muškaraca koja bira svoje društvo. Nisi shvatio do kraja naše veze da sam ja tebe birao i tebi se prilagođavao cijelo ovo vrijeme vjerujući da si zaista takav kakvim si se predstavljao i da će sveza s tobom sve to opravdati jednog dana i da ćeš se istinski meni isplatiti u svakom smislu te riječi ali to se nije desilo. Ti si običan i prosječan peder koji će za par godina izgubiti sav svoj šarm i sjaj i neće ostati mnogo toga na šta ćeš moći biti ponosan. Ne radiš, ne stvaraš, ne znaš ništa, baviš se bezveznim poslom, živiš kod svojih modernih roditelja nakon našeg raskida i na zidu sobe držiš plakate o toleranciji uz postere modernih umjetnika. Tvoj savršeni pederski život čine beskrajne kafe sa uvijek istim temama, ljudima i pretresanjima istih stvari do sljedeće parade na kojoj ćete opet biti ponosni sami na sebe i svoje savršene partnere koje jebete i koji jebu vas. To je sve što ostane na kraju dana u paradi za tebe. Vrijeme će proći kao što je moje prošlo i nitko te više neće primjetiti a to je najgore od svega zar ne? Toga se istinski plašiš kao i većina tebi sličnih. Plašiš se dana kad će ljudi jednostavno proći i biti ravnodušni na to s kim se jebeš, kad budete prolazili bez komentara, bez uvreda i bez osude i to će biti tužan dan jer više neće biti potrebe za ponosom i postat će ono što je oduvijek bilo-Postat će smiješno. Neće biti lijep dan kad se bude moglo šetati slobodno gradom držeći se za ruke i glumeći savršenu vezu jer nikoga neće biti briga a to boli. Boli kad su ljudi ravnodušni i kad nema pažnje. Parade ponosa su stvorene za pažnju a ona će jednog dana prestati. Ja ću biti daleko taj dan i vjerovatno u još gorem stanju od ovoga danas. Pažnja koju sam ja nekad imao je zauvijek nestala. Moja kilaža i zapuštenost će u starosti posebno doći do izražaja a napuhano lice će prekriti svaki trag nekadašnje ljepote stvarane samo za tebe i potrebe prekrasne LGBT zajednice. Nestat ću u masi običnih, prosječnih ljudi koje nitko nikada ne vidi i za kojima se nitko ne okrene i to će biti savršen kraj za mene. Ti ćeš nastaviti paradirati sve dok ne budeš ofucano, iskvarcano i napuhano strašilo koje ponosno nosi šarenu zastavu duginih boja i drži za ruku momka poput mene nekada. Taj momak će zauvijek imati 25 godina i vjerovati tvojim pričama ili svojim vlastitim baš kao ja. Parada će prolaziti na put i odredište prema nikome i ničemu. Sve se slijeva u ogroman čmar na kraju grada i svi nestaju u proljevu šarenila, vrpci, traka, plakata, naslova i zvižduka uz dimne bombe policije, vrijeđanje ljudi u prolazima i bacanje kamenja po izlozima zbog samo jednog razloga a to je seks. Mene nitko neće vidjeti jer ljude poput mene nitko nikada ne vidi i ne jebe u LGBT zajednici. Ne pripadam tvom svijetu. Možda ćemo se sresti na toj paradi i znam da ćeš me pogledati u oči iz samo jednog razloga-Da vidiš iz svoje parade ponosa da li netko gleda iz moje parade predrasuda u tebe. Ja ću samo stidljivo spustiti pogled prema zemlji punoj suza a ti ćeš ponosno nastaviti dalje prema čmaru punom govana.
To i zaslužuješ.