Kako smo nisko pali došlo je vrijeme da niko nikome ne vjeruje, to se najbolje vidi u toku izbornog procesa. Došli smo dotle da i odbornici moraju slikati i nosiocima liste pokazati i dokazati da su glasali za sebe a vjerovatno i za njih. Pojedini odbornici kao taksi službenici odmah su se stavili u službu građana, naravno naglašavajući i jasno stavljajući do znanja za koga treba da se glasa. Onako „odoka“ gledajući reklo bi se da smo mi entitet sa velikim brojem „invalida“ jer se pojavio i veliki broj osoba kojima je potrebna tuđa pomoć prilikom glasanja, pojedini kandidati za odbornike su i tu htjeli da priteknu u pomoć ali na sreću članovi izborne komisije im to nisu dopustili. Bilo je i onih dvadesetogodišnjih momaka za vojsku spremnih i sposobnih koji su pritekli pojedinim staricama u pomoć prilikom glasanja, a kada je došao red na njih da glasaju tražili su da im neko pomogne. I kao šlag na tortu vrhunac nepovjerenja na kraju se pojavljuju posmatrači posmatrača oba su iz iste političke partije jedan u komisiji a drugu za svaki slučaj da ga drži na oku..I onda prilikom prebrojavanja izađe na vidjelo da ostali odbornici u više političkih stranaka nisu podržali nosioca liste i veliki broj glasova bude tek tamo za neke koji su na 9, 12 ili 29 mjestu na listi.
Vidim ja i jasno je meni da nema nama pomoći. Kažem sebi neću se baviti politikom i neću je komentarisati neka je tu negdje u mojoj atmosferi ko benigni tumor samo ću „da je povremeno napuderisem radi estetike i ličnog utiska“ da mi ne utiče na raspoloženje. Znam da ima puno ljepših stvari o kojima se može pisati sunce, ljubav, sreća, držanje za ruke… a onda dođu izbori i pos*** ti se na cio život.
Tužna je ovo priča i nije za komentarisanje najtužniji je njen epilog. Jutros kad sam krenula u grad prolazeći pored srednje škole čujem djecu u dvorištu kako razgovaraju. Ponosni su na svoje roditelje i hvale se kako im je otac prodao glas za stoju, majka za pedeset maraka i sve tako nekoliko njih komentariše, a meni žao…Šta im to mi ostavljamo u amanet??? Kakvu budućnost ćemo da im kupimo za pedeset ili sto maraka. Pitam se koliko košta sto grama glasova, i da li cijena zavisi od „veličine karaktera“???