Minimalna akciza na kutiju cigareta u BiH od danas iznosi dvije KM, što znači da su najprodavanije cigarete skuplje za najmanje 15 feninga po kutiji.
Maloprodajne cijene cigareta u BiH od danas moraju biti usklađene sa odlukom o utvrđivanju posebne i minimalne akcize na cigarete i iznosom akcize na duvan za pušenje za 2015, saopšteno je iz Uprave za indirektno oporezivanje /UIO/ BiH.
Čitam novine i obuzima me osjećaj, kako sreće tako i tuge. Sreća pokušava da me nadvlada, kada pomislim na to da će mnogima život postati zdraviji jer će (možda) smanjiti upotrebu cigareta. Uporedo s tim, “ono novca” što imaju uložiće u potrebnije stvari: hranu, piće, svakodnevne obaveze. Isto tako, na taj način se približavamo uređenijim zemljama, čiji luksuz košta mnogo. S druge strane, gledam oca, koji prosto uživa u pušenju. Taj bi vam radije bio gladan ali “cigara” mora biti. Sve mi se čini da su takvi gotovo svi. Kada vidim ljude kako uživaju u tom dimu, nebitno bili mladi ili stari, zapitam se: “Zar je taj otrov toliko sjajan, taj opijum, droga?”.
Sreća pa sam uspjela da se ne “uvalim” u taj klub aktivnih korisnika. Drago mi je, zaista, što ne moram da se borim sa tom zavisnošću. Prateći one koji se grčevito bore, znam da neću i dalje ulaziti u isti. Prosto, ne sviđa mi se ono što on nudi. Znate, ono, kao kada izlazite pa vam se se ne sviđa ni muzika, ni usluga ma ništa…A klub je navodno ČUVEN I LAKO OČARA… Ma pusti priče, ne sviđa mi se ta početna privlačnost i kranje razočarenje kojim ubiluje. U početku su svi “u fazonu” a onda uhvaćeni u koštac, ne mogu da se iščupaju iz “dimnog vrtloga”.
Ma znam, to vam dođe kao sedativ. Boli vas glava, zub, bilo šta, nervozni ste, popušite jednu i super vam je. Tako se mogu onda opravdati i oni koji su prešli na gornji sprat kluba (gore gdje je sve “zeznutije”, intenzivnije, korisnici narkotika su ujedno i posluga – sve im je sa naznakom: DROGA). Po meni, bi bilo bolje ići malo trčati, prošetati, izbaciti iz sebe negativnu energiju i “ćerati” dalje.
Podržavam itekako ovu odluku Uprave za indirektno oporezivanje BiH, bez obzira što sam malo i tužna gledajući oca kako se nervira. Podržavam dakle, baš zbog svega gore navedenog.
Prestajem pisati, moram da tati kupim nešto. Čik pogodite ŠTA!
Hrana nije, piće nije, otrov jeste, bez kojeg ne može…
Želja za tim je ovladala njime.
Žurim…
*za konkurs