E, jebiga!
Ne znam je l’ i ista stvar bila s vama, ali mene su uglavnom učili da se sve nešto prenemažem, glumim nešto što nisam, neku finoću, krotkost…
Ja to nisam, jebiga! Iskrena sam i često volim da psujem! I mrzim biti fina!
„Et’ najbolje neka zlatna sredina“ – riječi moje majke! Voljela ih je koristiti često, često u raznim situacijama.
Danas mi se kosa diže na glavi od te konstrukcije i mrzim zlatnu sredinu, mediokritete, neiskrenost, glumu…
Postala sam sigurno baš sve suprotno od toga što me učila: neskromna, iskrena prema svima od 7 – 77, nikad zadovoljna malim stvarima, pohlepna, pohlepna… Hoću sve!
Uvijek je voljela isticati kako ona nikad nije u svađi ni sa kim, kako ni sa kim ne dolazi u konflikte – zašto je to zaboga toliko pozitivno?! Biti bez mišljenja, stava i prepuštati se da te nose snažniji, jači, hrabriji, pohlepniji…
Žao mi je mama zbog ovih riječi, napisala bih i neke možda puno gore, ali pretjeraću.
Volim te, ali nisi me trebala učiti da budem ovca.