Uvažena Svetlana… Kako se samo čudno osjećam pišući Vam ovim povodom, te Vas oslovljavajući u skladu sa formom ovog pisma imenom, a ne Vašim nadimkom – Ceca, kako Vas u narodu oslovljavaju i kliču, ne samo moji Banjalučani, nego i naši ljudi širom svijeta, zbog Vaše muzike i pjesama bez kojih ne može da prođe ni jedno veselje.
Danima po gradskim kuloarima slušam, kako upravo Vi po drugi put u Banjaluku dolazite da biste podržali Milorada Dodika na njegovom posljednjem skupu uoči izborne tišine pred predstojeće oktobarske izbore.
Ukoliko je to istina, vođena pretpostavkom da ste upoznati samo sa partijskim protokolom vezanim za taj dan, želim da Vas upoznam sa još nekolicinom činjenica.
Ne bih pretjerano zazirala u ekonomsko stanovište kada je u pitanju Republika Srpska, svakodnevni odliv ne samo mladih, već većine radno sposobnih građana, koji sa sobom povlače cijele porodice. Ni o tom da Republiku Srpsku godišnje napusti preko 10 000 gradjana. Ne bih ni o penzionerima, evo recimo mojoj baki koja prima penziju od tričavih 180KM mjesečno (oko 90e). Ne bih ni o grupaciji ratnih vojnih invalida, koji mjesecima besprekidno štrajkuju po banjalučkim parkovima, tražeći osnovna prava, svoju koru hljeba, dok smo istovremeno svjedoci da evo recimo jedan pojedinac, Dragan Lukač – aktuelni ministar unutrašnjih poslova (MUP RS), prije samo par mjeseci dobija 40.000 KM (oko 20.000e) odštete od RS za pretrpljen strah (!?) u minulom ratu? Čovjek koji zdrav i prav “obavlja” ministarsku funkciju i mjesečno inkasira basnoslovnu platu za “to što radi”.
Zašto sam vršenje njegove dužnosti stavila pod upitnik, pojasniću u nastavku ovog pisma.
Iako je cenzura medija u Republici Srpskoj nezapamćena u bližoj istoriji, jer nacionalni radiotelevizijski servis (RTRS), pa i nova igračka ( Alternativna televizija) u rukama Miloradovog sina, Igora, na čijoj ste svadbi pjevali, pokušavaju da amortizuju sve nesreće koje su zadesile ovaj narod, nažalost ne samo oni, već i mnogi potkupljeni portali, sigurna sam da se jedna vijest vješto iskrala iz silnih omči, te da ste i Vi kao građanin Srbije imali priliku da čujete za slučaj ubistva mog sugrađanina Davida Dragičevića.
Mučko ubistvo dvadesetjednogodišnjeg dječaka, u martu ove godine, MUP RS, na čelu sa gore pomenutim ministrom Lukačem, okarakterisao je kao “zadesnu” smrt i samo 2 dana od nalaska izmasakriranog leša na sramnoj konferenciji za štampu pokušao da isti slučaj i zatvori.
https://www.youtube.com/watch?v=g-YZWonWKdQ&t=2s
Ko god je pogledao ovo obraćanje vrha policije javnosti, shvatio je da ovi ljudi ne govore istinu. Njihovi govori tijela više nego jasno na to ukazuju. Na pitanje novinara vrhu policije da li su sigurni da se radi o zadesnoj/slučanoj smrti, patolog Željko Karan šapuće “ne, nikako!” (20:25 min videa).
Istog dana proširio se proglas fejzbuk grupe “PRAVDA ZA DAVIDA”, kako otac stradalog Davida vapi da ga se podrži i sasluša. Kada sam došla na gradski trg i pogledala u oči tog hrabrog čovjeka, Davora Dragičevića, znala sam da taj čovjek nije mogao odgojiti “lopova i narkomana samoubicu”, kako je policija okarakterisala pokojnog mladića.
Od marta mjeseca, ne samo mi, narod RS, nego i cijela Bosna i Hercegovina, dijaspora, ljudi diljem svijeta stežemo omču oko onih koji trebaju nas da štite i da nam ulijevaju povjerenje i sigurnost, a to je policija Republike Srpske, da nam kažu koga su to štitili posljednjih 6 mjeseci i ko je ubio vještog poznavaoca informacionih tehnologija Davida Dragičevića, i kome iz državnog vrha su njegove vještine pomrsile račune, da su morali da ga prebijaju, siluju i muče 5 dana prije no su mu zadali posljednji udarac – ubili ga i položili ga u kanalizaciju, kao opomenu za sve one koji se usude da se konfrontiraju ovoj privatnoj državi.
I od tada, već 183 dana besprekidno, sa stotinama građana svaki dan u 18 časova prkosno stojim uz porodicu Dragičević i vapim za istinom i pravdom. Pored svakodnevnih okupljanja, do sada je grupa PRAVDA ZA DAVIDA, koja na fejzbuku broji preko 330.000 članova organizovala i 2 masovnija skupa, na kojima je prisustvovalo preko 40.000 ljudi.
Treći masovni skup zakazan je 5. oktobra u 18 časova na Trgu Krajine, dan kada navodno Vi treba da zapjevate pristalicama Milorada Dodika na tom istom mjestu. Važno je nepomenuti kako je Milorad Dodik nakon što je grupa PRAVDA ZA DAVIDA zakazala skup, odabrao baš Trg Krajine kao mjesto predizbornog okupljanja, stavljajući tako svoje pristalice nasuprot nas koji ćemo doći da podržimo porodicu Dragičević, podijelivši opet po ko zna koji put srpski narod na one njemu podobne i nas nepodobne.
Budući da ste majka dvoje djece, te da ste se do sada oglašavali i dali podršku u mnogim kampanjama protiv nasilja, željela sam da znate da se ogromno nasilje, teror i nepravda nad građanstvom dešava već 6 mjeseci, u Banjaluci, glavnom gradu Republike Srpske.
Zato želim da znate da će u masi ispred Vas dok budete pjevali, stajati i jedan čovjek, kome je srce isčupano, koji je izgubio sina pod palicom, ponavljam ove privatne države, jer je odlučio da svoju bitku vodi 24 sata dnevno i da ne ide nikuda sa glavnog banjalučkog trga dok se ne kazne svi ogdovorni za stradavanje njegovog sina prvenca.
Ne znam kako ćete reagovati na ovo moje pismo, ali znam da ste pobožna žena i da ste sigurno čuli za ove mudre riječi patrijarha Pavla:
“Nevolja je bilo i bivaće, ljudi i neljudi je bilo i bivaće, okolnosti ne zavise uvek od nas, ali da li ćemo biti ljudi ili neljudi, to od nas zavisi.”
Banjalučanka