Međunarodnoj zajednici, OHR-u ,ambasadorima PIK-a, NATO-u i svim onim koje se ovo tiče.Ako ih se tiče.
Poštovani;
Obraćam vam se ovim otvorenim pismom zato što smatram da dalje ovako ne ide.
Dosegli smo onu tačku iza koje povratka bojim se nema.
Sve ove krize koje su potresale ovo naše postdejtonsko društvo samo su simptomi nefunkcionisanja jednog društava.
Naša domovina se nalazi u nazavidnom položaju.Počevši od globalne svjetske krize 2008. godine konstanto se bilježe krize.Kao što znamo postoje krize rasta i krize opadanja.Po svemu sudeći ovo su krize opadanja.Dvadeset i dvije godine nakon završetka sukoba politike koje su vodili lideri u Bosni i Hercegovini bile su više orijentisane kopanju i soljenju ratnih rana nego njihovom zacijeljenju.
Evidentno je da politika centalizma koju zagovaraju politički Bošnjaci ne odgovara i neće nikad odgovarati većini političkih Srba i Hrvata čije su težnje na žalost uglavnom politike separacijie i otuđenja.Zajedničko svim ovim politikama kao i onim takozvanim multietničkim, socijaldemokratskim je da se iste uglavnom bave same sobom i da provođenje reformi i organizovanja države Bosne i Hercegovine kao normalne, funkcionalne države je zadnja rupa na svirali.
Politički sistem koji je stvoren u Dejtonu pokazuje niz slabosti i disfunkcionalizama počevši od otvorene diskriminacije pasivnog biračkog prava svih koji nisu pripadnici jednog od tri konstitutivna naroda, preko toga da su prava data etnijama a ne građanima kao u svim normalnim zemljama.Mogao bih nabrajati ovako danima ali vjerujem da vi to znate kao i ja.
Kažu da istoriju pišu pobjednici, međutim u ovom našem sukobu nije bilo pobjednika.Rat je završen ali još uvijek nisu riješeni uzroci sukoba.I dan danas optuženi za ratne zločine jedne od zaraćenih strana na toj strani se često doživljavaju kao heroji.Dekadencija nauke, kulture i umjetnosti je bojim se dosegla svoje dno.Narodi koji bi i živjeli normalno jedni sa drugim nalaze se u loncu koji se non stop zagrijava dok se u njega dolijevaju mitovi, poluistine i laži koje u saradnji sa katastofalnom ekonomskom slikom rezultiraju da smo gotovo u svemu na samom dnu svih mogućih ljestvica.
Počevši od referenduma i devetojanuarskog pitanja Bosni i Hrecegovini nikad bliži nije bio ni potencijalni oružani sukob kao ni veće nepoštivanje odluka sudova i tužilaštava.
Ljudi se tješe kako neće više jedni na druge i kako su „jednom bili budale a neće opet“.Lijepo je to sve ali ja smatram kada po tebe dođu u noći i daju ti pušku te pošalju te u rov da ti nećeš imati puno izbora, jer ako odbiješ da pucaš ići ćeš na vojni sud a kada se zapuca na tebe pucat ćeš iz samog straha.
Upravo je taj strah generator ovog disfunkcionalizma gdje provokacija postaje osnovni oblik komunikacije.
Prvih godina nakon rata visoki predstavnici u Bosni i Hercegovini su aktivno učestvovali u kreiranju politike i pokretanju novog sistema.Svidjele se nama odluke ili ne one su bile aktivne i pokazivale su zainteresovanost međunarodne zajednice za stanje kod nas.
Svjedočimo da posljednji visoki predstavni gospodin Valentin Incko ne poduzima nikakve potrebne mjere za održavanje dejtonskog sporazuma niti radi išta drugo osim što brine i vezano za posljednju u nizu od kriza govori kako će se sutra neko sjetiti da proslavi 10. April/travanj –dan osnivanja NDHa.Ne reci dva put da neka budale neće početi i to slaviti.
Jedino u čemu će se izgleda složiti svi građani Bosne i Hercegovine je da nam takav visoki predstavnik i ne treba.
Poznato je još od davnina da ako sistem nema adekvatnih sankcija i nagrada taj isti sistem ne može funkcionisati.
Sva ova zapaljiva retorika pokušavana je i ranije ali političari koji su se njome bavili bivali su smjenjivani od strane visokih predstavnika.Ovako vide da mogu kako hoće, šta hoće i koliko hoće i niko im ne može zabraniti.Htjeli mi to priznati ili ne disfunkcionalizam rađa anarhiju koja je ovje rođena pod vašim patronatom
Evidentno je da sami ne možemo izaći iz ovog začaranog kruga kriza.Jednostavno mi nije drago priznati nemoć vlastite domovine ali stanje je takvo i svako ublažavanje dijagnoze disfunkcionalizma i nazadovanja predstavlja medvjeđu uslugu ovom društvu i ovim ljudima.Jedan fašizam ne može gasiti drugi niti jedna nazadnost može reformirati drugu.Floskula kako građani Bosne i Hercegovine sami imaju Bonske ovlasti i kako oni sami mogu promijeniti stanje definitivno ima malo smisla.Mi smo narodi koji nemaju tradiciju demokratije i kao takvi smo podložni manipulaciji i zloupotrebama.
Htjeli mi to priznati ili ne kao što već ranije rekoh svijest i kultura većine ovog stanovišta, u kombinaciji sa strahom, disfunkcionalno kreiranim sistemom i konstantnim vrćenjem u krug jednih te istih aktera koji su nosioci političke moći ne dozvoljava nam da idemo naprijed.
S toga vas molim u svoje ime i u ime hiljada građana da poduzmete odgovarajuće mjere i da opravdate svoje prisustvo u ovom regionu i omogućite Bosni i Hercegovini da postane normalna građanska država i pristupi euroatlanskim integracijama.
Dozvolite nam da živimo bez konstantnih tenzija i strahova.Omogućite nam da i naša djeca kao sva ostala evropska žive u blagostanju, fokusirajući se na svoje lične probleme i razvoj a ne na probleme ratova, istorije i nacija.
S poštovanjem.
Pravnik i pisac Trogrančić Dragan