Nakon već objavljenih otvorenih pisama Miloradu Dodiku, kao i njegovom kecu iz rukava koji u predizbornoj noći zbog manjka pristalica na svom skupu u Banjaluci – Svetlani Raznatović, nije „ispucao“, došlo je vrijeme da se kroz svoje pero i s tobom razračunam, proslavljeni režiseru.
Ja sam banjalučki student, nisam se još uvijek okitila titulama niti zvanjima, ali umiješ ti i to dobro i sa nižim sojem (ovi što ih podržavaš, što su lafo znalci intelektualci), pa si dadoh za pravo da te ne persiram, već da se upitamo, onako po naški.
Godinama pratim politiku. Godinama gledam kako mi članovi porodice, prijatelji odlaze daleko odavde. Godinama gledam bijedu i sirotinju. Godinama gledam tebe, kako u superlativima daješ odu ovoj bezkurpuloznoj vlasti, čim otkuca izbornih 5 do 12.
Pričali su za Crnu Goru kako je mala, kako broji jedva 600.000 stanovnika. A znaš li Emire, da u ovoj odveć privatnoj Miloradovoj prćiji – Republici Srpskoj više nema niti 900.000 žitelja? Sem u vrijeme glasanja, tad i mrtvi progovore. Dođi Emire u „nekadašnju selendru Banjaluku“, da vidiš Emire mladost na pragovima ambasada, kako „čuče čame čekajući“ papir za nepovrat.
Lako je Emire iz uljuljkanosti svoga života i topline doma palamuditi narodu kako je u suštini svima dobro, kako su naši vlastodršci plodonosci. Spominješ sramni auto put za koji su izmuzli novca da se pored toga mogao asvaltirati i svaki pedalj seoskih avlija, spominješ bolnicu čiju rekonstrukciju čekamo od kraja rata. Sve to spominješ onako šeretski, kao da je Milorad to donirao iz sopstvenog džepa? Mada, kad bolje razmislim i jeste. Budžet RS odveć je javno dobro koje po potrebi čerupaju ne samo on, već i svaka šuša ovog sramnog režima, te njihove uže i šire porodice.
Prateći godinama unazad i kulturna zbivanja, jasno mi je odakle ti i potreba da se dodvoravas „velikom njemu“. Kome god je Milorad malo finansijski „posolio“ za tobož kojekakve projekte, taj je morao debelo da uzvrati. Znaš kako kažu, daš jedan groš da uđeš u kolo, a dva da izađeš. Mada nekako mislim da se tebi ta igra u međuvremenu i osladila. Vi visoki slojevi društva od vajkada ste navikli da se potpomažete, da ne date jedan na drugoga. A i trebaće Vlada RS još koji put da ti finansira neku novu umjetničku viziju.
Znaš, imam i jedan prijedlog za tebe. Prije pola godine, u „selendri Banjaluci“ od koje je „Milorad napravio grad“, ubijen je mladić od samo 21. godinu – David Dragičević. Pogledaš li hronološki kontraverznosti MUP-a Republike Srpske u tom slučaju, sve pod palicom Dodikovog ustoličenika – ministra Dragana Lukača, imaćeš kao režiser materijala da sastaviš jedan pravi horor.
A zamoliću te da se komentarisanja politike maneš, jer ti ne znaš kako je živjeti sa penzijom od 180 KM i prosječnom platom u RS. Ti ne znaš šta znači biti gladan i obespravljen. Stoga, uživaj u toplini svoga doma i radi ono što najbolje znaš. I mani se ćorava posla.