Za ime onog Gore, odakle sada snijeg u februaru? A, otkud snijeg po zimi?
Početak godine, zima metaplazirala u proljeće. Ponešto je već probeharalo. Divota. Početak života. Nove boje. Nove nade. Sredina zime. Svi sretni i zadovoljni jer su sunčanim zrakama obasjani.
A, šta je ovo? Došao februar. Zima, a snijeg? Lica u čudu. Ne vjeruju svojim očima da se dešava ono što je prikladno za to razdoblje. A, takva su vremena. Ono što je prikladno za neko vrijeme ili situaciju, danas izaziva čuđenje. Jer, gdje ste vi vidjeli snijeg u zimi? Ma hajte, molim vas. Danas se ne viđa ni čovjek u masi ljudi.
Takva su vremena došla. Andrić je sam rekao kakva su. Antonimi zamijenili radnje. Godišnja doba zamijenila padaline. Spolovi zamjenili stil oblačenja. Djeca zamijenila igru s tehnologijom. Instagram story zamijenio knjigu. Bicikla su zamijenjana autima. Staroga više nema.
A, šta je s ljudima? Zapravo, što je s čovjekom? Što je postao čovjek, što su postale njegove emocije, snovi i nade? Teško je danas dati točnu definiciju čovjeka. Treba paziti na njegovu nacionalnost, rodnu ideologiju, rasu, seksualnu opredjeljenost, idole u muzici i filmu, stil oblačenja… Granica bezbroj. Promašiš jednu odrednicu- promašio si čovjeka. Teško, zaista teško.
No, idemo odrediti čovjeka po zimi u februaru. Voljen i spreman voljeti. Nesebičan i darežljiv. Milostiv kao onaj u koga vjeruje. Oprašta. Pomaže vođen naukom i onim što vjeruje. Ne osuđuje. Traži pomoć. Uživa u muzici i filmu bez gađenja. Raduje se životu. Kupuje sitnice, a ne ljubav. Poklanja radost, dijelii tugu. Trči, hoda i posmatra druge oganizme. Raduje se prirodi. Cijeni okoliš i čisti ga.
Voli sebe, život i sugrađanina, u punom smislu značenja riječi ,,voljeti nekoga”. To je samo jedna pahulja čovjeka.
No,Ima li više snijega u ljudskoj populaciji? Možda, uskoro bude mećava čovjeka…