Već par dana me pojedinci pitaju, otkud ja u politici, kad sam godinama bila potpuno apolitična?!
Pa da svima odgovorim!
Kao i većina Zeničanki, ja sam samo majka, žena, kolegica, prijateljica, radnica i osoba kojoj puno toga fali u gradu u kojem živi:
-dosta mi je svakodnevnih situacija u kojoj mi pružaju ruku i traže „koju paru“ za bolesno dijete, dok drugi razmišljaju o kupovini skupog auta;
-dosta mi je plaćanja kojekakvih VISOKIH naknada državi od koje nemam, apsolutno NIŠTA;
-dosta mi je radnika koji „rade na crno“ i kojima poslodavac ne daje pravo ni na pauzu za ručak a kamo li godišnji odmor ili bolovanje;
-dosta mi je maloljetničke delikvencije jer omladina nema posla ni mjesta gdje kvalitetno provoditi svoje vrijeme (Dom mladih i sl.);
-dosta mi je da talentovani sportisti ne nastupaju na međunarodnim takmičenjima, jer NEMA PARA;
-dosta mi je smeća po ulicama i koritima rijeka, neuređenih gradskih parkova, razvaljenih dječijih igrališta;
-dosta mi je da ne znam gdje se troše moje pare koje se slijevaju u razne budžete;
-dosta mi je da djeca provode izlete po gradu, umjesto da su na svježem zraku na Smetovima, Bistričaku i sl. što košta puno manje;
-dosta mi je što nemamo biciklištičku stazu;
-dosta mi je opšte nekulture, jer djeca nikada nisu čula za BONTON o kojem se ne govori ni u školama;
-dosta mi je gradske Arene koja je definitivno neiskorištena;
-dosta mi je pasa lutalica zbog kojih strahujem otići na posao i poslati djecu u školu;
-dosta mi je „štela“ preko kojih se dolazi do posla……. treba li još?!
Bez obzira što sam žena, mogu i HOĆU dosta toga promijeniti jer MORAM!
Vrijeme je da se probudimo i mijenjamo stvari zbog sebe i generacija poslije nas.