Most preko Miljacke koji najčešće prelazim je onaj ‘drveni’ – Ars Aevi koji je djelo arhitekte Renza Piana. Arhitekta iz Đenove je ovaj most donirao Sarajevu što je bio predivan, ali, ujedno, i skup poklon.
Prije 14 godina (septembar 2002. godine) otvoren je ovaj pješački betonski viseći most koji je obložen drvetom. Most je zamišljen kao polazna tačka budućeg Muzeja savremene umjetnosti u Sarajevu. On spaja Vilsonovo šetalište i naselje Grbavicu.
Na početku mosta po danu viđamo prosjake, uglavnom su to žene. Za jednu, onu što je dugo vremena sjedila sa djetetom u krilu, kažu da je dolazila iz Dobrinje. Ova druga je nešto starija, i ima maramu na glavi. One tu sjede i čekaju marku, pola marke, 20 feninga…
Na lijevoj ili istočnoj strani mosta bude prodavač sezonskog voća. Pretpostavljam da se tu fino može i zaraditi, jer je prometno. Prolaze studenti, učenici, poslovni ljudi, ali i svi oni koji vole provesti slobodno vrijeme na Vilsonovom.
Proteklog vikenda ‘stalnom prodavaču’ pridružio se kolega. Malo se pomakao u stranu, bliže mostu, ali smeta. Uzima mu mušterije. Jedan priča, drugi šuti. Ljudi u nekim ozbiljnim godinama snalaze se da zarade. Bore se za opstanak!
Juče (utorak) prelazim preko mosta, uobičajeno. Primjetim onog novog prodavača na desnoj strani, a obratila sam pažnju na njega više zbog mirisa šumskih jagoda koje je prodavao. Upravo je neko kupio jagode.
Most Ars Aevi je skratio udaljenost između mostova Suade i Olge i mosta u ulici Hamdije Čemerlića (nekadašnji most Bratstva i jedinstva), a po zamisli Renza Piana povezao je staru gradsku jezgru s novijim dijelom Sarajeva, koji ima samo stambene zgrade.
Mostovi zbližavaju ljude, skraćuju udaljenosti, mostovi razdvajaju, na mostovima se neki i okupljaju.
Most Ars Aevi je nekome šansa da sa novim danom prehrani porodicu.
Gradsko vijeće Grada Sarajeva 2008. godine proglasilo je arhitektu i ambasadora dobre volje UNICEF-a Renza Piana počasnim građaninom Sarajeva.
Foto: Sarajevotravel.ba