<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Online nastava - naša budućnost? Efikasan ili ne sistem učenja?

Za više informacija o nama: https://www.facebook.com/blogisaportal/

07. juli 2020, 12:00

Pandemija virusa korona niko ne može osporiti da je ubrzala dugo očekivanu digitalizaciju u mnogim školama, zdravstvu, ali i u drugim institucijama. Mnogi stručnjaci smatraju da je ta dugo očekivana promjena bila nezamisliva prije samo nekoliko godina, naprosto da je bila ravna naučnoj fantastici. No, sada iz toga iziskuje i pitanje da li možda to predstavlja prijetnju našoj sigurnosti na mreži?

 

Ovaj slučaj je između ostalog bilo buđenje za one stručnjake, ljude koji se suprostavljaju potpunom, a neki to mogu i nazvati ofanzivnom digitalnom društvu. Dok, postoje i oni koji se suprostavljaju ovakvim stavovima te smatraju da su sektorima, kao što je obrazovanje i zdravstvo odavno bili potrebni vidovi buđenja na takav način.
Naprosto, virus korona je čitave sektore koji su trošili ranije mnogo vremena razgovora, o takvim prijedlozima odjednom natjerao da usvoje takav način obavljanja posla. Sve se dogodilo u samo nekoliko nedjelja. No, sada dolazimo do čuvene i jako poznate rečenice u IT sektoru, koja glasi: “Što više radimo na mreži, samim tim i više podataka stvaramo. Više podataka – više rizika, ali i potencijalne koristi”.
Ako se uz to primjenjuje ekspertno mišljenje, vještina ili iskustvo, govori se o znanju. Na kraju je mudrost koja „zna“ kada i kako upotrijebiti znanje za određenu svrhu. A jako bitno je istaći da se podaci i informacije smatraju važnim resursom i to se odnosi na sve vrste podataka.

Međutim, taj sistem digitalizacije je u svjetskim razvijenim zemljama, kao što je riječ o SR Njemačkoj proglašen u školama kao niz neefikasnosti. Stručnjaci za digitalno obrazovanje smatraju da je razlog tog uspjeha to što se obrazovni sektor zaglavio u analognom/tradicionalnom obrazovanju. Osim toga, stručnjaci za taj neuspjeh takođe krive i državu, kao i nastavni kadar koji nije dovoljno edukovan za zaštitu podataka, kao i tehničku primjenu. Te kritike su usvojene od strane vlasti, koja je te kritike dugo ignorisala, te su donijeli hitnu odluku da se to pitanje što prije riješi I da svi zaposleni u ovom sektoru moraju proću obuku.

Na primjer, ono što nedostaje nastavnom kadru za kvalitetno obavljanje nastave na daljinu jeste namjenski program za razmjenu nastavnog materijala. Još jedan veliki nedostatak jeste to što nastavnici često koriste svoje privatne računare, kao i privatnu adresu e-pošte, bez standarda za ažuriranje ili sigurnost podataka. Takođe, jedva da postoji sigurnosna kopija (backup). Naprosto, od početka pandemije, sve je bilo prepušteno nastavnicima i profesorima koji su obavili sjajan posao upravljajući teškom situacijom.

Kao rezultat, koristile su se digitalne platforme otvorenog koda “Google Classroom”, “Moodle”, “Zoom”, “Skype”, I dr. Dok neki, očajnički su pokušavali da preko e-pošte obavljaju taj posao. Određeni zaposleni u obrazovnom sektoru nisu se snašli u svemu ovome, zarad dovoljno nestručnosti kada je u pitanju poznavanje IT tehnologije, zatim istraživanja su takođe pokazala da određeni profesori nisu pravovremeno prosleđivali potrebne materijale za nastavu, te nisu pravovremeno davali odgovore na pitanja studenata, itd.
Kako se izolacija sve više produžavala, sve više obrazovnih institucija se svodilo za rad na popularnim platformama za video konferencije “Google Classroom”, “Zoom”, kao i mnoge druge, te su uglavnom postajali redovni dio nastavnog plana. Samim tim, to je pokrenulo razna pitanja o zaštiti podataka na ovim popularnim platformama.
Međutim, SR Njemačka je jedna od prvih zemalja koja se odlučila suprostaviti i ovom problemu, te je Državni organ za zaštitu podataka bio “glasniji” od ostalih i upozorio na neke rizike – prouzrokovane takozvanom “greškom korisnika”, ali i na greške pomenutih aplikacija koje se mogu iskoristiti u svrhu manipulacije podacima. Samim tim, predložili su dvije alternative, odnosno šifriranu aplikaciju za razmjenu poruka “Threema” i platformu otvorenog koda “BigBlueButton”, koja se koristi za video konferencije, a izuzetno sigurnije od svih drugih programa. Sa druge strane, pitanje tehnološke sigurnosti na digitalnim platformama je teško u potpunosti osigurati.

Doktor informatičkih nauka Helmih sa Univerziteta u Rostoku mišljenja je da korisnik može da radi nešto namjerno ili nenamjerno što prouzrokuje da bude on opasnost ili pak neki drugi korisnik. Zatim, postoji opšte nedostajanje razumijevanje tehnologije, smatra Helmih i ističe da: “Ako bi škole obezbijedile nastavnom kadru računare koji su zadovoljili pravilima zaštite podataka, veliki broj oblika zloupotrebe jednostavno ne bi bili mogući”. Takođe je mišljenja da nikada nećemo postići 100% sigurnost podataka na mreži. Ali prepuštanje nastavnicima da obavljaju preko sopstvenih uređaja je poprilično neprihvatljivo, kaže on. Te za kraj je dodao da mnogo je onih ljudi u obrazovnoj politici koji ne osjećaju povezanost sa digitalnim svijetom.

No, ako je to zaista tačno, mišljenja sam to može dovesti do nedostatak inovacija u obrazovnim institucijama. Međutim, ironija u svemu ovome je to što su neki ovo shvatili kao nešto apsurdno i željeli su istaći kako kod njih sve funkcioniše u najboljem redu.

Naime, britanski premijer Džonson sa svojim istomišljenicima na popularnoj društvenoj mreži Twitter podijelio sliku početka prvog digitalnog sastanka u Velikoj Britaniji koji je održan preko aplikacije „Zoom“. Međutim, taj tvit nije naišao na pozitivnije reakcije od strane javnosti, te je dobio veliki broj kritika. Naime, tvit je bio prepun IP brojeva učesnika sastanka, samim tim kritikovan je zarad potencijalnog kršenja sigurnosti, među kojima su i bila djeca. Link:

Tokom seminara o digitalnoj obrazovnoj politici, čiji je domaćin bilo „Njemačko društvo za informatiku”, odnosno udruženje profesora, citirano je sljedeće: “Ljudi koriste tehnologiju mnogo više nego što je stvarno zaista razumiju”. Jer, ukoliko bi haker poželio da iskoristi podatke u informativne svrhe, reklame, dovoljno bi mu bilo samo da upadne u sistem ove vrste komunikacije preko popularnih platformi, to bi mu bilo najlakša tačka prikupljanja informacija.

Međutim, i Evropska unija je itekako bila svjesna ovog problema, te su istakli na obilježavanju godišnjice zakonodavstva Evropske unije o zaštiti podataka, poznato kao “GDPR” istakli da se pravila zaštite podataka ne sprovode dovoljno. Dodaju tome nedostatak dovoljne obuke među nastavnica. Ako nastavnici ne mogu da procjene rizike, kako mogu pomoći svojim učenicima da se zaštite? Te je dodano da nastavnom kadru treba bolja i stalna digitalna obuka koja će im pružiti alate i znanje da bi procijenili rizike i koristi tehnologije.

Koronavirus nam je možda pružio priliku da se promijeni obrazovni sistem uz korištenje modernijih načina, ali isti načini ne smiju da se zagube kada se ponovo bude realizovao tradicionalniji vid nastave. Za neka buduća vremena izuzetno je potrebno da obrazovni sistem bude u korak sa modernom tehnologijom. Međutim, ovim tekstom nije samo da dam skrenem na pažnju samo određene posljedice koje nosi sa sobom ovakav vid nastave, naprotiv, želimo takođe istaći i veliku ulogu koju je nastavni kadar imao borbi sa virusom korona, te su jasno pokazali spremnost da odgovore svakom izazovu. Hvala u ime svih vaših učenika i studenata.

Аutor teksta: Ognjen Nedić, dipl. sociolog 
Za više informacija: Blogiša.com