U državi kakva je Švicarska, recimo, zastupnik u parlamentu mjesečno zaradi 0.56% BDP-a po glavi stanovnika. Dakle, u državi kakva je Švicarska, gdje prosječan stanovnik godišnje zaradi toliko da bi prosječan stanovnik Bosne i Hercegovine (kako Federacije, tako i Republike Srpske) za te pare morao da radi četrnaest godina, parlamentarac godišnje zaradi onoliko koliko zaradi šest prosječnih stanovnika.
Eto, vidite. Ne kradu samo naši lopovi.
Ali, čisto usporedbe radi, kakva je to država Švicarska? To je, recimo, država u kojoj je BDP po glavi stanovnika četvrti najviši u svijetu; država koja je po indeksu demokratije osma u svijetu, a osma u svijetu je i po indeksu percepcije korupcije. Po indeksu ljudskog razvoja je, strašno li je, tek trinaesta.
Usporedbe radi, Bosna i Hercegovina (kako Republika Srpska, tako i Federacija) je, ako se gleda po BDP-u po glavi stanovnika, stotinu i sedma, devedeset osma ili sedamdeset treća zemlja na svijetu. Slikovitije rečeno – tu smo negdje s Turkmenistanom, Gvatemalom, El Salvadorom, Belizeom, Azerbajdžanom, Iranom, Tunisom i Belizeom. Što znači da smo švorc, da nemamo para, da smo kokuzi i da jedva imamo hljeba.
Ali barem imamo demokratsku državu, rekoše kokuzi koji su nekad imali para, pa zamijenili pare za demokratsku državu. E tu se varate, dragi moji siromasi.
Po indeksu demokratije, Bosna i Hercegovina (sa svim kantonima, opštinama i entitetima) je na vrlo visokom devedeset i četvrtom mjestu, devedeset i tri mjesta iza Norveške, a sedamdeset i tri ispred Sjeverne Koreje. Da, bliže smo Kim Jong Ilu nego Skandinaviji. Braća po demokratiji su nam Palestinci, Senegalci i Čavezovi Venecuelanci. Lošiji smo od Zambije i Malavija, ali bolji od Ugande i Kambodže.
Po indeksu percepcije korupcije smo devedeset i prvi. Od vrha i Danske udaljeni devedeset mjesta, a od dna i anarho-gusarske Somalije osamdeset i sedam. Malo, dakle, bliže tome da nam po državi gusari puškama otimaju šta im je volja, i da svoju kožu kupujemo plaćanjem mita, nego kraju korupcije. Rođaci po mitu su nam Džibuti, Jamajka, Liberija i Svazilend.
To znači da kad idemo doktoru, damo simbolični poklon da nas pripazi; kad nas zaustavi drot, damo simboličnu cvaju da nam ne piše kaznu; kad upisujemo dijete na fakultet, nazovemo ženu od komšijinog rođaka, amidžinog druga iz srednje škole ili ujakovu svastiku, a kasnije kupimo flašu vina, bombonjeru ili bar kafe i šećera, da se zahvalimo, jer to tako treba. To znači da stalno futrujemo nečije džepove, dok naši zjape prazni.
To znači da smo, uglavnom, u svjetskim razmjerima, u devedesetima. Izuzev indeksa ljudskog razvoja – tu zauzimamo visoko šezdeset i osmo mjesto. Razvijeni smo, dakle, kao Kazahstan. Dobro, malo manje. Kao Azerbejdžan. Mrvicu manje. Razvijeniji smo od Ukrajine, i Mauricijusa. Samo devet mjesta kaskamo za Trinidadom i Tobagom. Srpska za Trinidadom, Federacija za Tobagom. Ili obrnuto. Sve opštine imaju životni standard čak za sedam pozicija bolji od onih jada u Čavezovoj Venecueli. Sedam mjesta ispred nas – velesila Bjeloruska. Od prvoplasirane (opet) Norveške smo udaljeni koliko i od Kenije, Bangladeša, Gane i Burme.
I da se vratim na početak – koliko mi plaćamo svoju vlast? Ako ste zaboravili, mi ih plaćamo. Uzme se vama i meni doprinos na doprinos, postotak postotka, porez na porezov porez, i damo demokratski izabranima. Onima koji zastupaju naše interese. Onima koji se brinu za nas, onima koji su nam obezbijedili da dobro zarađujemo, da živimo u demokratskoj državi, da nas ne potkradaju i da ne plaćamo mito na svakom ćošku, i onima koji su nam obezbijedili visok životni standard na nivou Kazahstana, Džibutija, Palestine, Turkmenistana, Venecuele i El Salvadora.
Mi njih mjesečno plaćamo 0.67% našeg BDP-a po glavi stanovnika. Što znači da državni parlamentarac godišnje zaradi toliko da bi prosječni stanovnik Bosne i Hercegovine morao za te pare raditi osam godina. I četiri mjeseca.
Da se prisjetimo, prosječan stanovnik Švicarske godišnje za godinu dana zaradi koliko i četrnaest prosječnih stanovnika Bosne i Hercegovine (kako boljeg, tako i lošijeg entiteta). Prosječan Švicarski parlamentarac godišnje zaradi koliko osamdeset i četiri prosječna pripadnika jednog od tri konstitutivna naroda, plus ostali. Prosječan parlamentarac državnog parlamenta Be i Ha zaradi oko desetine plate švicarskog parlamentarca.
Ako se okanimo matematike i brojeva, to znači da mi u prosjeku bolje plaćamo svoju vlast nego Švicarci svoju, iako švicarska vlast svoj narod drži na nivou Norveške, Danske, Australije, Novog Zelanda, Kanade, SAD-a i Holandije, a nas naša... stid me i da ponovim.
Razumijem ja da su oni na vlasti, i da ih ništa ne sprečava da svaka dva mjeseca izglasavaju sebi povećanje plata. Razumijem ja da smo ih sami birali, i da svaki narod ima vlast kakvu zaslužuje. Samo ne razumijem kako imaju obraza uzeti od naroda više nego što Švicarac uzme od svog.
I ne razumijem šta nas, konkretno, sprečava da im naredimo da plata u parlamentu bude jednaka prosječnoj, i ni marku viša od toga? Da ih natjeramo da usvoje to kao zakon, pa kad mi budemo imali više, k'o narod, da i oni imaju više. Kad smo mi kokuzi, nek ni oni ne vozaju limuzine. Pa da im bude u interesu da mi imamo, i da znaju kad je narod gladan. Da znaju kad se u Federaciji i Republici Srpskoj (kako u Bosni, tako i u Hercegovini) živi k'o u Džibutiju.
