Moja mama je uvijek govorila da čuvam obraz kad su muškarci u pitanju. Nije mi rekla da se obraz ne čuva sa čuvanjem pičke već sa drugim stvarima ali odgajala me kako je najbolje znala i umjela ne krivim je. Prvi put je to rekla kad je pročitala pismo jednog dječaka umetnuto u moj rozi školski ruksak, na papiru je nacrtao srce i u srcu neke stihove pjesmice iz čitanke a ispod pjesmice je pisalo Ivan + Andrea. Svi su stalno pisali takva pisma, puni dnevnici i spomenari su bili takvih srca, čestitki i črčkarija ali nešto je bilo drugačije ovaj put. Možda to što sam prije nekoliko dana imala prvu menstruaciju i mama mi je tad rekla da sam postala žena. Čudno je bilo kako malo krvi između noga određuje jesam li žena ili djevojčica. Nisam je razumjela ali rekla je da će se to sad dešavati svaki mjesec i objasnila mi osnovno koliko je mogla i znala da su to ”ženske stvari”…
Feminizam i aktivizam su teme o kojima se nikad nije pričalo u mom domu. O tijelu i seksu sam tek počela otkrivati u srednjoj školi. S mamom nisam razgovarala na tu temu jer su u kući također bila dva brata i otac koji je bio užasno konzervativan, dosadan i naporan čovjek, strog prema meni ali vrlo solidaran i fleksibilan prema mojoj braći. Za njih nije bilo prekasnog izlaska, preopasnog sporta ili preranog polaganja vozačkog ispita. U inat sam birala sportove koji imaju elemente nasilja pa je karate bio u modi krenula sam na prve sate ali zbog sklonosti modricama vidjela sam da to nije za mene a i teško sam podnosila udarce tako se moj inat otopio kao šlag u kavi, onda sam odabrala srednju umjetničku školu umjesto ekonomske barem neku buntovnost da pokažem koju u sebi nisam imala u dovoljnoj količini da je provedem do kraja ali barem sam pokušavala. Tekstilni dizajn mi se nije sviđao ali bila sam vrlo dobra u tome, izvještila sam se i savladala sve tehnike. Sve u svemu moje djetinjstvo je bilo okruženo jakim momcima, braćom, rođacima i snažnom figurom oca kao glavnog stuba kuće iako su svi ostali stubovi naših života počivali na mojoj majci to nitko nikada nije priznao njoj osim za Dan Žena i Majčin Dan i naravno rođendan… Ona je bila ta koja hrani, oblači, kupuje, pere, čisti, rješava domaće zadatke, ide na roditeljski, u ambulantu, diže lijekove, budi nas ujutro, ušiva čarape, stavlja flastere i od nas pravi ljude. I od mene je trebala napraviti kopiju sebe- Jednu dobru ženu, suprugu, majku i domaćicu. Ni danas poslije svega nisam sigurna je li u konačnici uspjela ili zakazala. Ona je sve nas stvorila, držala na okupu, međutim nikad nije pustila glas, povisila ton, rekla svoje mišljenje ili izrazila neku svoju ideju. Bila je aktivna u svim sferama života osim oko same sebe.
Moral žena je smješten između njihovih nogu. Ako tu nisu dirnute i ako se o njima svašta ne priča onda su poštene žene. Društveni položaj žene ne ovisi o njenom aktivnom sudjelovanju u društvu već ovisi o muškarcima koji određuju njeno mjesto. Ako je previše bliska s njima ona je kurva, ako je suviše ledena onda je kučka, ako je nezainteresirana onda je lezbejka , ako je feministica onda je lezbejka sigurno i treba je izliječiti kurcem. To sam shvatila već za vrijeme srednje škole kad sam upoznala razne tipove ličnosti, grupice ljudi, sklonosti svojih kolegica i kolega i dok sam otkrivala svoje mjesto u svemu tome. I nekako se desilo da zbog moje otvorene prirode, neutralnosti, prilagođavanja svima i vanjske ljepote budem proglašena kraljicom mature, to je bila kruna moje srednje škole. U srednjoj školi sam savladala osnovna znanja svog zanata, isprobala neke droge, ofarbala se u crno i počela slušati drugačiju vrstu muzike i procvjetala sam u ženu i nekoliko noći nakon završetka škole izgubila sam nevinost sa jednim navijačem koji me odveo na sladoled i pivu.
Nije mi se sviđala rečenica ”Gubljenje Nevinosti” jer je nisam izgubila, nisam se osjećala izgubljeno, vidjela sam krv na njegovom penisu, osjetila oštar bol dva puta i bilo je gotovo, mlaz njegove mlake i rijetke sperme je već bio na mojim bedrima, ništa. Nula. Baš sam bila razočarana. Jer sam očekivala više. Ali nisam znala kako postići orgazam još uvijek…Nisam nikome pričala o seksu. Nisam bila taj tip žene poput nekih mojih prijateljica koje su voljele temu seksa i stalno je forsirale. Imala sam dva momka koji su bili dobri prema meni, nekako su muškarci vrlo brzo ulazili u vezu sa mnom, nisu me ni poznavali kao osobu a već su nakon dva spoja htjeli da budemo u vezi, obavezi i da budemo par. Nisam nikad preispitivala zašto žure toliko svi ti momci da uđu u vezu a onda mi je postalo jasno da se radi o ekskluzivnom pravu na vaginu, na seks. O seksu se radi a ne o mojoj osobnosti. Kad si u vezi imaš monopol nad vaginom svoje djevojke, označena je, markirana i kroz šalu mi je drugi momak po redu rekao da sam sad ovjerena nakon što je svršio u mene. Nije mi se svidjela šala ali zašto on ne bi bio ovjeren s mojom vaginom? Jer vagina ne prodire u nikoga. Ona nije organ koji penetrira, nema moć da nanese bol, u nju muškarci ulaze i guraju se i tko je bolje otvori veći je muškarac. Vagina je rupa bez prave moći ali kurac je sredstvo koje se koristi za demonstraciju sile, moći, snage i razaranja- Jednom prilikom je također rekao da će mi napraviti brdo djece a ja sam pomislila kako tu djecu ne može napraviti jer ih moje kontracepcijske pilule ubijaju svaki put kad njegovi spermatozoidi uđu u moja jajašca takve slike su kvarile moje uživanje… Nisam imala dobar seksualni život.
Kad sam već počela izlaziti na fakultetu u noćni život sa kolegicama otkrila sam mnogo različitih muškaraca koji bi mogli biti potencijalno dobri za mene, s nekima sam vidjela seks, s nekima kako šetam zagrljena gradom, s nekima običan izlazak na sladoled ili u kino. Ali nijedan nije bio u mojoj viziji kao suprug ili otac moje djece. Nisam to htjela istini za volju. Međutim s vremenom sam fakultet počela privoditi kraju a pitanja moje rodbine na slavljima i sahranama su bila uvijek i samo ”Imaš li momka? Kad ćeš se udati” nisam na početku reagirala i smijala sam se ali uskoro sam zaista osjetila neki pritisak sa strane, negdje u svijesti duboko u meni je rasla neka panika, tjeskoba, nervoza, osjećaj da propuštam nešto ili nekoga. Čak je i moja majka često izjavljivala rečenice koje su sadržavale uvijek glavne riječi djeca, muž, godine… Postala sam sa 28 godina stara cura. Starica. Moja mlađa braća su se oženila, jedan je otišao u inostranstvo a drugi doveo suprugu u našu obiteljsku kuću. Osjećala sam se suvišnom onog trenutka kad su najavili dijete a mene majka ostavila samu u kuhinji da počistim suđe iza ručka i posvetila se u potpunosti nevjesti , mazila joj stomak, sjedila pored nje, pitala je kako je, kad je saznala i sve ostalo meni se povraćalo ali doslovno, osjetila sam mučninu u dnu želudca kako se stvara zajedno sa prazninom u koju sam upala kao da nikome i ničemu više ne pripadam kao kćerka, djevojka i žena dok su se svi radovali dolasku nove generacije u našu lozu…Ostala sam sama, saprala suđe, popila jedan konjak pa izašla iz kuhinje i zagrlila brata i nevjestu i odlučila da je vrijeme da se preselim odatle i počnem živjeti na svoj način.
Kad sam napunila 30 godina imala sam svoj posao, unajmljen stan i našla sam momka svog života zvao se Goran, s njim je bilo prekrasno biti u vezi, ličilo je na klišej, na medeni mjesec bez braka i nisam htjela da se ikad išta promijeni. Nisam bila sretnija nego u tim godinama. Radila sam kao krojačica u salonu visoke mode, narudžbi je bilo izuzetno mnogo i vrlo brzo sam napredovala u maloj firmi koju je vodila moja mentorica i kod koje sam kao studentica završila praksu. Sve do jedne večeri kad smo bili kod mojih roditelja, sjećam se koliko se derala i vrištala mala curica iz sobe dok je s druge strane bučna utakmica odzvanjala sa ogromne televizije, puna kuća mi je ulijevala nelagodu, nesigurnost a onda opet scena sa suđem, majka kao da je provela čitav život iznad nekog sudopera, slivnika i odvoda. Zar se život žene ne svodi na slivnik? Peremo masno suđe, smrdljivo rublje, skorene WC šolje, umazanu djecu, znojna tijela naša i tuđa. Mi kao da smo specijalizirane za odvode. Jednom mi je jedan vulgaran domar rekao da su žene odvodi u koje ubaciš sirovinu a one izbace sirotinju. To sam čula samo jednom i urezalo se u moju svijest kao kletva. Vidjela sam ponekad žene kao odvode u koje muškarci ubacuju sve što im padne na pamet a one od svega toga stvaraju nešto iz ničega. Dok smo prale prokleto suđe ona me pitala detalje o Goranu, njegovoj obitelji, odakle je, tko su oni i jesam li razmišljala o udaji možda za njega? U tom trenutku sam sapirala čašu za vino ispod mlaza ledene vode i instinktivno je stisnula svom snagom…Vjerovala sam kako sam prerasla te priče o udaji, djeci, ženidbi i ulozi majke u društvu i kako ću biti mirna kao jedna zaposlena žena sa partnerom u vanbračnoj zajednici. Krv iz moje šake je potekla u odvod u sudoperu, završila sam na šivanju, bila je to nezgoda…
Goran me to proljeće zaprosio u parku dok smo golubovima bacali mrvice sa peciva koje smo jeli držeći se za ruke, pristala sam. Odlučila sam pokušati. Vjenčanje je bilo iz snova i vjerujem kako je moja majka tada bila najsretnija žena na svijetu, tako je izgledala, obučena u svečanu odjeću, sa minival frizurom i crvenim karminom koji čitav život koristi, otac me svečano predao na oltaru mom budućem mužu, iz ruke u ruku sam prešla jednom muškarcu od drugoga kao da sama nisam nikad nigdje koračala ni hodala. Prije toga su se svi seljački običaji ispoštovali kao što su kupnja mlade gdje su kumovi bacali novac na tacnu za mene, oproštaj od roditelja simboličan i sve ostalo vezano za rješavanje još jedne ženske u nizu. Nakon par godina sam postala majka dvoje djece, sin i kćer Ella i Ivan, kupili smo kuću i živjeli u predgrađu kao milion drugih obitelji. Goran me prestao privlačiti, seksualni život koji sam nekad počela otkrivati je sad nestao potpuno. Nestao u odvodu mog života koji danas živim. I kad su djeca krenula u školu a Goran počeo ići na duža putovanja ja sam upisala tečaj lončarstva kao i mnoge kućanice koje trebaju hobi i neko izmišljeno zanimanje da ne polude. Radila sam puno radno vrijeme ali imala sam energije za još aktivnosti. Počela sam varati Gorana sa raznim muškarcima, sa ljudima iz firme, sa poznanicima, sa njegovim rođenim kumom. I počela sam uživati u tome. Osjećala sam se dobro dok sam imala seks sa drugim muškarcima. Moj duboko usađeni osjećaj krivnje, sramote i lažnog morala je blijedio a jedini osjećaj koji me povremeno pratio je strah da ne budem otkrivena, izložena, javno osramoćena kao kurva, nevjerna žena, loša supruga, bludnica. A što se tiče ostalih elemenata ništa mi nije značilo to što se seksam sa drugim muškarcima. Bilo je to kao da jedem u restoranima, naručim, pojedem, platim i izađem samo ovaj put nema pranja suđa, nema odvoda ni sranja nakon toga, mijenjanja posteljine, uklanjanje fleka, ispiranje jastučnica…
Jednom sam maštala kako sam feministica. Na televiziji je bila neka emisija o pokretu feminizma i kako se on proširio sve do Balkana i naših današnjih emancipovanih žena, na ekranu su prikazivali glasne žene, dreku, velike transparente i zapaljene grudnjake. Bila sam pomalo ljubomorna dok sam sjedila u fotelji i ispijala svoju kafu dok sam čekala muža da se vrati i djecu iz škole… Utonula sam u misli, polusan. Smiješne su pomislih. Za šta se bore? Kao da će ijedna od ovih prosječnih žena sa svojim pravima izbjeći kuću, čišćenje, kuhanje, peglanje, rađanje i muža koji ih ne razumije. Ove žene samo tonu u još više blata, obaveza, posla, prisila, ugovora i sve će im biti servirano kao jednakost. One su, međutim, uvjerene da postoji linija na kojoj je žena jednaka muškarcu. Nikad. Šta će ove žene koje kosu nisu ofarbale već tri mjeseca, imaju brkove i neuredne obrve? Sve i da nađu muškarca, ostvare karijeru i postanu ‘netko i nešto’, one će svejedno djelovati i postojati u okvirima koje je zadalo muško društvo. Ne vjerujem u postojeći sustav jer je to zatvoreni krug. Žene rađaju muškarce, odgajaju ih, stvaraju ljude od njih i na kraju traže prava od muškaraca koje su same rodile. One se vraćaju u malene stanove koje im država može oduzeti u treptaju oka. Moraju se boriti s čitavim sustavom, ustrojem svijeta i poretkom stvari da bi imale pravo na osam ili deset sati rada svaki dan. Uz to opet moraju roditi, oprati, očistiti, skuhati i biti žene po mjeri.
Nijedna nije računala na stavku koja zajebe svaku ženu i muškarca kakve god stavove imali, a to je ljubav. Ljubav. Većina ovih glasnih, drskih i jakih djevojaka će naići na nekog momka koji se slaže s njima a tad počinje priča.
Ona će se oduševiti i satima početi pričati o poretku u ovome svijetu. Bit će sretna što je našla istomišljenika sa suprotne strane spolova. Popit će bocu crnog vina, popušiti joint i seksati se do zore. Ona će vjerovati da je našla istinskog muškarca koji je razumije i shvaća. On je izuzetak u ovom svijetu kojim upravljaju muškarci. Ona će sve rjeđe ići na prosvjede jer požuda u njoj zahtjeva vrijeme. Sa sastanka feministkinja u nečijem podrumu jurit će u njegov studentski stan. On će tamo uz zapaljene svijeće svirati gitaru, paliti travu i pit će zajedno. Opet će pretresati iste teme, ljude i događaje u politici, crkvi, fakultetu. Noći će postajati sve duže. Ona mu vjeruje a On je zaista voli. Njihovi svjetovi mogu funkcionirati jer imaju isto mišljenje. Ona je sretna jer je našla muškarca koji je potpuno prihvaća i usvaja kao cjelovitu ličnost sa svim pravima, mišljenjima i stavovima. Ona je sretna. Fakultet će pauzirati na godinu dana da se posveti pokretu ali će sa sastanaka sve brže ići k njemu a sve sporije dolaziti na sastanke. Kosu će obojati u crno i počupati obrve po uzoru na žene iz časopisa ili po Njegovom savjetu. Kupit će joj crveni ruž i parfem a onda će ona prestati paziti. Strast će je preuzeti, glad će proći njenim tijelom i htjet će muškarca samo za sebe. Postat će žena i onda će se dogoditi. Dijete. Beba. Fakultet pada u zaborav. Imat će brak u kojem Ona preuzima Njegovo prezime ali naravno, to na nju kao ličnost ne utječe. Ona je samosvjesna, jaka i sposobna. Ona je, naravno, samostalna i uzima Njegovo prezime radi lakše papirologije. Ulaze u kredit i žive u predgrađu a ljubav i dalje traje. On radi a Ona se odlučila malo posvetiti djetetu. Samo malu mrvicu sebe će odvojiti za dijete – ipak je ostala trudna jedne noći dok su pili i seksali se pričajući o pravima žena u ovom svijetu. On joj je lijepo objasnio da je samosvjesna i jaka žena kad mu ga popuši i proguta njegovu spermu. To nije nikakvo poniženje za nju, već novi nivo na koji su prešli u svojoj ljubavi i seksu. Onda su prešli i na guzu. To je ne pretvara u seks objekt, ne! To je produbljivanje veze. Kad je On u Njoj osjeća se više povezanim nego ikad – tako joj je On objasnio. Ona mu predlaže da joj poliže vaginu ali Njemu to nije produbljivanje veze. On joj lijepo objašnjava kako ne želi da je ponižava kao osobu i da je poštuje. Međutim, Ona se nikad ne pita ponižava li je kad joj zabija svoj kurac gdje god i kad god odabere? Ne. Ona se ne pita. Ona pristaje. Ona pristaje na sve. On radi na ozbiljnom poslu koji je dobio preko tate. Dani se počinju nizati kao brzi biseri na tankoj ali čvrstoj niti. Jedna biserna kuglica udara od drugu, sve brže i brže i brže.
Godinama nakon toga, osvanuo je divan dan. Ona se udebljala, dijete plače a prvi sin se vraća iz škole. On je još uvijek na poslu a Ona lakira nokte. U kuhinji miriše pečenje a Ona ga provjerava svakih pet minuta. Na svu radost svoje majke, morala je naučiti kuhati a kuća blista od čišćenja koje joj je uništilo lak na noktima. Osjeti se miris limuna, poliranih podova, njenog parfema, štirke, krumpira i mesa iz kuhinje. Njen sin baca torbu u hodnik a prljave tenisice ostavljaju trag na tek ulaštenim pločicama. Ona će očistiti. Dječak ide na sprat a Ona sjedi. U krevetiću je mala beba a na televiziji ponovo prosvjedi, rat i kriza. Onda gleda intervju s nekom glumicom koja je razorila brak. Osuđuju je, a nju baš briga. Smije se s dijamantnom ogrlicom oko vrata i gleda u masu koja joj kliče vičući njeno ime. Glumica ulazi u avion i maše masi svijeta na aerodromu. Leti daleko sa svojim ljubavnikom. Ona gleda u tu ženu. Slobodna je kao ptica. Masa je pozdravlja i kliču njeno ime.
Ona ustaje iz dnevnog boravka i mirno postavlja stol. Noževi s lijeve strane i vilice s desne. Malena žlica za čokoladni kolač ide iznad, a kristalne čaše i crno vino u sredinu. Vadi meso i sipa iz boce Sebi i Njemu. Ona je Žena a On Muškarac. Stol se blista. Telefon zvoni. On je zove i javlja da će kasniti. Opet. Ona zna zašto kasni.
Počeo se drugačije brijati, nanositi drugu kolonjsku i češće mijenjati donji veš. Mislila je da je to prolazno ali sad uviđa da nije. Ona se sad kaje što je pustila majstora za hladnjak da ode tako brzo iz njene kuće. Nije htjela da susjedstvo primijeti nešto. Htjela je zgrabiti tog momka, uzeti njegov organ, staviti ga u sebe i proždrijeti ga. Htjela je prevariti Njega kao što On sada vara nju. Razumljivo. Udebljala se, zapustila, ne šminka se a lak na noktima joj se brzo guli od stalnog čišćenja i kuhanja. A kome? Ne ide nigdje.
Ona spušta slušalicu. Na televiziji javljaju da je slavna glumica odletjela u Europu s ljubavnikom. Ona pije crno vino iz kristalne čaše. Naslonila se na zid i zapalila cigaretu. Ona je svjesna da nikad i nigdje neće odletjeti poput nasmijane glumice. Samo On radi i kuća je na hipoteci. Osiguranje im jede sve, porez otežava situaciju a djeca su premala i gutaju doslovno sve. Gutaju hranu, odjeću, kuću, vrijeme i njeno tijelo izobličavajući ga do neprepoznatljivosti. Onda kad Ona ide u kupovinu mora pitati dodatna tri dolara za lak na noktima ili čarape na nogama. On iz svog smeđeg novčanika vadi novac kao da joj govori nešto ali to isto nikad ne izgovara riječima. Ima nešto u brzini njegovog davanja tog novca. Novca za njene čarape, lak ili nešto treće što je samo za Nju. Ima nešto što Ona vidi samo kad se o tome radi. Inače to ne vidi i drugačije je kad traži novac za struju, hranu, alkohol ili cigarete. Lak za nokte, uloške i boju za kosu je neprirodno pitati. To su ženske stvari, zar ne? Ona bi sama trebala to imati i sebi to osigurati bez Njegovog uplitanja ali ne može. Ona ne radi i nema. Ona jednostavno nema za čarape iako se sjeća predavanja o ženama koje tako žive. Pamti lekcije o značaju obrazovanja i o sudbinama žena širom Amerike koje tako završe. One završe kao primjer koji su pokazivali. One završe kao Ona.
Popila je punu čašu vina i mirno je oprala a zatim ju je uglancala čistom krpom. Kao ‘prava žena‘ se okrenula da vidi je li sve na mjestu – i bilo je. Sve je bilo na svom mjestu. Tada je sišla u podrum, i otvorila zaključani ormar koji je prije tri dana očistila vodom od crnog čaja i ulja. Iz kutije za cipele je uzela pištolj umotan u novine.
Ručak ga čeka a sin je jeo. Masnoćom je, bez ikakve pažnje, pokapao bijeli stolnjak – iako mu je rekla da pripazi. Mast se kao kuga širila po bjelini, po stolnjaku i po svemu. Sin je ustao a Ona sa soli i octom odmah to uredno istrljala onako kako ju je majka naučila i stavila tkaninu na pranje. Njena beba se u krevetiću igra sa žutim medom a drugi sin je nakon ručka na nogometu. Kuća miriše na limun, meso i krumpire. Sve je vratila na mjesto i postavila stol sa novim, čistim i bijelim stolnjakom. Sad u rukama drži crni, teški pištolj i stavlja jedan zlatno-srebrni metak u ležište. Hladnu cijev je prislonila na sljepoočnicu i sjetila se slavne glumice kako nasmijana, mirna, pijana ili pod opijatima, maše masi na ulazu u avion. Sjetila se dijamanata na njenom vratu i ljubavnika koji je drži za struk pohotno je gledajući. Već su u Europi, pomislila je – onaj snimak je bio od jučer. Odletjela je poput ptice: slobodna i nevezana.
Pritisnula je obarač a mozak se rasuo po sivom zidu iza nje. Kapljice s komadićima kosti i mozga se slijevaju iz jedne velike tamne mrlje. Na početku cure polako a onda idu sve brže. Beba na katu se mirno igra sa žutim medom nesvjesna da mame više nema – iako se malčice trznula na nepoznat zvuk iz podruma.
Slobodna je. Ona je slobodna a On ostaje duže na poslu sa tajnicom koja kleči ispod njega. Ostaje sa ženom koja je završila fakultet i sasvim slučajno bila na istim prosvjedima i predavanjima kao Ona nekad. Prošla je sve to da bi danas bila na koljenima i čitav radni staž – do penzije – gutala spermu nekom kretenu uživajući sva prava jedne ostvarene žene i s čitavom slobodom ovog svijeta.
Trznula sam se, prolila čašu kafe, emisija je bila gotova, zvuk lupanja vrata me probudio i bila sam preznojena i drhala sam… Sve je bio san. Popravila sam kosu i dočekala svog muža i djecu sa toplim ručkom, dok sam servirala, pitala kako je bilo u školi, sipala svima sok i pića konačno sam sjela i ja pa me moj dobri muž upitao kako sam ja? Dobro sam rekla sam u dahu, namjestila osmijeh i skrenula pogled na svoj tanjur i brdo suđa koje me čeka nakon što svi završe ja ću sve ovo morati poslati u odvod, niz cijev, niz vodu koja ispire ostatke čitavog ručka, današnjeg dana, prljavštine i masti stvorene dok sam stvarala nešto iz ničega. Žene i jesu sastavni dio svakog odvoda u kući samo što su nesvjesne toga… Kad sam saprala i posljednju čašu nježno sam je odložila, ušla u dnevni boravak nasula mužu piće, povirila u sobe svoje djece da vidim jesu li završili domeće zadaće i zaspali, poljubila ih u čelo, tiho zatvorila vrata i lagano se spustila niz stepenice u naš podrum gdje me je u ormaru čekao napunjen pištolj.
Za Konkurs