Kosa joj je uvijek svezana, pokupljena u rep ili neku drugu žensku invenciju. Kaže da joj je vruće kada je pusti.
Volim gledati kako joj kosa pada niz leđa dok sjedi ispred mene, naga i obasjana prirodnom svjetlošću. Kroz zvučnike dopire još jedna od njenih omiljenih melanholčnih pjesama neke američke pjevačice. Ne znam zašto voli baš takvu muziku. Nije ju ni briga sviđa li mi se ili ne, to danas slušamo. A meni ne smeta. Važno mi je samo da je ona tu.
Zanesena pjesmom i zavodljivim glasom pjevačice, lagano se njiše dok sjedi. Kosa joj pleše po leđima, miluje ih. Ona voli taj osjećaj. Zatvorila je oči i prepustila se ritmu. Volim ju gledati tako opuštenu. Kapci joj igraju jer gleda slike koje ja nikada neću moći vidjeti. U svom privatnom svijetu, isključena i bez mene ona liježe pored mene i rukama miče kosu da joj ne smeta. Poliježe ruke uz glavu i isteže se. Na tijelu joj igraju sjene što dopiru kroz zastore koji plešu s povjetarcem.
Na licu joj prepoznajem neki čudni mir. Ne mogu uvijek pročitati emociju koja je obuzme. lako je znati kad joj nešto smeta. Ona je kao otvorena knjiga, ne zna kriti svoja osjećanja. Ali kada je ovako opuštena i zanesena… teško je razanati taj blagi osmijeh koji joj neznatno razvuče kutove usana.
Ritam se usporava, melodija nestaje. Njena pjesma se završila. Ona lagano udiše i izdiše. Otvara oči i gleda me. Osmijeh se razvlači na njenom licu, oči joj se sjaje. I ja se njoj osmijehujem, saginjem se i ljubim ju.