Oh lord won't you buy me the nasip mali

SPC obaveštava svoje vernike da je danas prosledila molitvu Bogu, putem Kurira i Blica, tražeći od Njega da nas zaštiti i spasi potopa.

U XXI veku mi se obraćamo Bogu da nam sagradi nasipe umesto da raspišemo neki namešteni tender. Nešto sve više sumnjam u to da će nam Bog uslišiti molitve i spasiti nas. Koliko smo ga samo do sada molili za razne usluge i ustupke. Možda Bogu nisu mili ti časopisi koji jedini objavljuju SPC saopštenja, odmah posle spiska najnovijih Stanijinih silikonskih upgrade-ova i veličine penisa Zmaja od Šipova. Možda, da SPC umesto što se reklamira i „zvoni na sva zvona“ da zavuče ruku u svoje prenatrpane džepove i donira nekoliko nasipčića. Umesto da taj novac ulaže u nove Audije, Opelove, BMW-ovovovoe i druge simbole skromnosti i pokornosti, da donira poplavljenim, ako ništa ono zbog dečice koja se mrznu i natapaju nemilosrdnom kišom. Doduše, možda oni nisu ulagali novac ni u ove vozilice gore nabrojane. Možda su i njih dobili molitvom upućenoj Bogu: „O Bože, molim te kupi mi Mercedes Benz!“ Da bi ih sledeće jutro u dvorištu crkve čekao skromni poklončić od Boga kao naknadu za njihovu veru i službovanje. Više me interesuje hrabrost SPC- a da javno objavi da su zamolili Boga da nas poštedi i zaštiti. Takva odvažnost se može pojaviti jedino ako je SPC sigurna da je povratila izgubljenu božiju naklonost. Moguće da je sa dolaskom demokratije i proterivanjem socijalizma i komunizma i Bog se vratio među Srbe. Nije Bogu bilo milo da se ljudi u najvećoj tajnosti njemu mole i slave njegovo ime, kao što su to radili još onomad njegovi najodaniji apostoli. Ne voli Bog da se njegovo ime spomijne u tajnosti. Bogougodnije mu je kada se njegovo ime svaki dan povlači po tabloidima i kada se SPC meša u sve osim u ono u šta treba. Hrabrost i odvažnost SPC-a je sve veća kako joj raste moć među priglupim i primitivnim stadom koje je veliča. Prvo je počela sa saopšetnjima o peder šetnjama i sveštanjem rute kuda su se oni prošetali. Sa tim korakom popularnost joj poraste vrtoglavo. Najveći problem koji danas Srbi imaju su pederi, a crkva je ta koja će ih zaštiti. Nije baš smela da pošalje molitvu Bogu da spreči pedere u svom naumu, ali zato ritualima osvešta ukaljane ulice. Nema veze SPC što su i ti pederi božja deca. Po religijskim učenjima sve je kreacija božija. Po učenjima Bog voli sve svoje kreacije, kako su nas učili. Ko stvori onda ove „dugine šetače“ protiv kojih se SPC tako zdušno bori. Velikosrbi i sveštenstvo će reći da su oni seme đavolovo, ali i taj đavo je božiji. Za nepoverovati je to da je jednom bezgrešnom i pravdoljubivom Bogu se omaklo da stvori sina Lucifera, sina koga je najviše voleo i sina koji se odmetnu od njega zbog ljubomore. Nepojmljivo je i to da jedan Bog bezgrešni mogavše da izdvaja i više voli jednu od svojih kreacija od druge, stvarajući sujetu i ljubomoru. Stavite se samo u ulogu Lucifera, imate svu očinsku ljubav, koja vam ispunjava sve hirove i onda jednog dana otac u trenutcima dosade i dokolice napravi stado licemernih , glupih, lažljivih i kakvih sve ne kreatura i svu svoju ljubav okrenu ka njima. Morate priznati da nikome ne bi bilo svejedno. Problem nastaje onog trenutka kada se zapitate kako to da je božiji sin mogao da poseduje ljubomoru i sujetu. Kako se moglo bezgrešnom Bogu da omakne takvo nešto. Ljubomora i sujeta su jedne od najgorih osobina koje Bog stvori. Na svojoj koži sam to osetio, jer već pet godina ljubomorni i sujetni psihopata mi zagorčava život. Kako to da SPC može da osuđuje bilo šta jer je sve što postoji božije. Verovatno se ne računaju te javne osude zato što u polutami svojih kelija igraju „rupice boce“ sa dečacima i pokazuju im svu moguću ljubav. Uvek su dela bila važnija od reči, a njihova dela mnogo toga govore. Teško da će Bog uslišiti njihove molbe upućene putem molitvene kolumne i iz razloga što su Srbi postali GMO narod. Spojiše osobine Dodika, Nikolića, traktora i balvana u našu DNK. Od Dodika nasledismo primitivizam, od Tomislava, glupost, od traktora ono crveno seljačko rumenilo u obrazima, isto ono crvenilo kojim su farbali IMT-ove modele, a od balvana sve ostalo. Upravo takva GMO jedinka je najvatrenija u svojoj odbrani svega pravoslavnog i srpskog. Radije će on da posluša dobru teoriju zavere kako svi mrze Srbe i pijan dobacivati devojčicama i ženama ispred kafića, dok svoj patriotizam i velikosprstvo kuraže čašicama žestine, nego da pokuša svojim obrazovanjem, kulturom i junaštvom svoju naciju izdigne iznad drugih. Neće oni razmišljati da su i to nečije kćerke, sestre, a neće ni čuvari reda koji će u mraku sedeti u svojim automobilima obarajući poglede u strahu da će ovaj drugi predložiti da reaguju. Ipak je lakše svoju snagu pokazati na nekom usamljenom nesretniku koji je zaboravio da veže pojas. Gde da udare na verne i pobožne „velikosrbe“ koji pokušavaju na sve načine da iskorene „belu kugu“ među svojim narodom. Niko njima nikada nije rekao da je kvalitet uvek važniji od kvantiteta. Niko njima nikada nije rekao da će učiniti više dobra svom narodu ako ne ostave potomke.

Propovedaće SPC i njeni slepi vernici kako je jedino pravoslavlje tolerantna religija, koja se zasniva na razumevanju i ljubavi. Uvek će naći priliku da pravoslavlje uporede sa netolerantnim islamom. Uvek će tu biti vehabije koji samo čekaju priliku da eksplodiraju u nekom bioskopu ili restoranu. Nikada njima neće pasti na pamet da i mi imamo nešto slično ispoljeno u formi štrumpfova u crnini. Sve je tu: duge, masne i prljave brade, mržnja, želja za ubijanjem drugih u ime Boga, želja za iživljavanjem na nemoćnim i slabim u ime vere. Jedina razlika između vehabija i četnika je u tome što kod vehabije nikada ne znate kada će ona tanka licna koja im se proteže kroz glavu i pridržava uši izlizana usled svakodnevnih verskih obreda da se otkači i da eksplodira. Kod četnika je malo drugačije. Njima uši spojene drži svinjski repić i on se otkačinje tek usled ratnih dejstava ubijajući tada sve neistomišljenike, pa taman da su i deca iz sopstvenog naroda. U mirnodobskim uslovima četnici su samo pripadnici folklornih grupa i modnih srpskih elita, koji jedino mogu da eksplodiraju na slavama usled prejedanja jagnjetinom i svinjetinom, a neretko i sarmom, dok prizivaju ime božije krsteći se sve dok ne udube kokardu na čelu. Lako mi nađemo opravdanja za sve i lako sve svalimo na drugog. Uvek je tu stari dobri izgovor: „Pa oni su nas prvi!“ koji završava svaku dalju raspravu.

- TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -

Godinama se uvlačimo u razne partije, organizacije i tuđa dupeta ne bi li dobili kako tako plaćen posao. Svo vreme rovarimo, spletkarimo i tražimo veze zarad svoje koristi odbijajući da pogledamo na svoje bližnje. Kada napokon stvorimo kakav takav status e onda počinje i onaj najodvratniji deo priče. Onda počinje pokazivanje drugima količine naše empatije. Lajkujemo i šerujemo tuđe nesreće po mrežama do besvesti. Više volimo da šerujemo da nekom treba krv za tešku operaciju, nego recept za kolač ili posno jelo. Zovemo humanitarne brojeve donirajući marku pomoći obavezno pričajući okolo da smo to uradili. I to je to. Na tome se završava. Nećemo kritikovati društvo u kome živimo i društvo u kome je kada izgubiš ono najvažnije, zdravlje, malo nego moraš da izgubiš još i dostojanstvo proseći preko interneta za pomoć. Neće niko žrtvovati svoj dobro plaćen posao kritikom lopovske vlasti i lopovske države čija su svakodnevnica bolesna dečica koja nam se sa slika smeše preko mreža proseći novac za lečenje. Lakše je glumiti dušebrižnika i humanitarca šerovanjem i lajkovanjem nego skočiti i pobuniti se. Uvek je tu dobro staro opravdanje: „Ma šta pojedinac može sam da uradi!“. Očigledno ne može ništa ni masa. Ako pogledamo samo opoziciju, ni oni ništa ne rade osim što izgleda i oni pišu kolumne Bogu da ih ne postavi na vlast. Umesto da nas pozivaju na građansku neposlušnost i da nas organizuju da izađemo iz ovog beznađa, oni nam još udaraju nove namete tamo gde su na vlasti. Nikada kroz istoriju masa nije ništa uradila. Uvek su pojedinci bili ti koji su menjali svet.

Na kraju zamolio bih Irineja ako bi mogao da prosledi Bogu jednu malu molbicu u moje ime, mislim kada reguliše poplave i ostale nepogode, za jedno gitarsko pojačalo Marshall od nekih 100W.  

NAJNOVIJE

Ostalo iz kategorije

Pismo Druga Tita

Salaš

Ukrajinski otpor

Svi štampaju novac

Da li nama ima spasa

Primorani

Prinuda za mir

Najčitanije