Da tebi Osman nešto kaže. Svašta ima na ovom dunjaluku i svako radi kako misli da je najbolje. Svakom svačije, al dobro upamti šta ću ti sad reći.
Ne možeš ti drugom loše misliti a dobru se nadati. Ne ide to tako, ako hoćeš pošteno i valjano život živjeti, jer život ti uvijek vraća samo ono što ti daješ. To ti je ko ogledalo tvojih djela. Da bi dobio osmijeh moraš se i ti drugome nasmijati. Ako hoćeš da te poštuju moraš ti poštovati druge. Ako želiš da te vole moraš i ti voljeti. Ne možeš skrštenih ruku stajati a očekivati od drugih da ih prema tebi šire. Da bi ti neko nešto darovao sam moraš darivati druge. Svakoga saslušaj, al ne možeš po tuđoj priči suditi, već svojom glavom mućni pa razmisli. A uostalom nisi ti sudija da bi nekom odredio kako će. Tvoje je da saslušaš i kažeš kako bi sam postupio, a ne da ti upućuješ. Svako sam svoj put izabere. I ne smiješ se ljutiti ako neko drugačije postupa, jer niko od nas iste pravce nema. Nešto što je za tebe dobro možda nije za drugoga, ili što je za tebe loše možda nije za drugoga. Kako god, ako ćeš se dobru kroz život nadati valja ti dobro misliti i dobro raditi. Tuđoj sreći se isto ko i svojoj obraduj. Tuđu tugu podijeli i jedno drugom bol olakšajte.
Drugačije ne ide, jer sve što radiš tebi se vrati.