Ognjen Vranješ je sjajan momak. Još blještaviji je fudbaler. On voli svoju državu Bosnu i Hercegovinu. I njen je reprezentativac. Voli je tako što igra u dresu njene reprezentacije. Na njegovom dresu istetoviran je geografski oblik države Bosne i Hercegovine koji kao takav simbolizira službeni amblem Fudbalskog saveza naše zajedničke države.
Adem Ljajić je sjajan momak. Još sjajniji je fudbaler. On voli svoju državu Srbiju. I njen je reprezentativac. Voli je tako što igra u dresu njene reprezentacije. Na njegovom dresu istetoviran je krst s ocilima koji simbolizira službeni amblem Fudbalskog saveza Srbije.
Ognjen Vranješ ne izgovara riječi naše himne dok je zagrljen sa svojim saigračima prilikom intoniranja iste. Ne izgovara ih ni Asmir Begović niti ijedan fudbaler reprezentacije BiH. Naša himna, istao kao i španska, nema riječi. Tome nije kriv nijedan od naših reprezentativaca. Da ima svoj tekst gotovo sam u promil siguran da bismo s usana svakog od naših igrača čitali riječi naše himne.
Adem Ljajić isto tako ne izgovara riječi himne Srbije koja ima svoj tekst. Njegovi prijatelji i saigrači iz reprezentacije pjevaju himnu, a Adema je zbog njegove šutnje tokom intoniranja himne ukorio bivši selektor Srbije Siniša Mihajlović. Siniša je bivši, a Adem je i sada aktuelni član nacionalnog fudbalskog tima Srbije. Navijačka grupa u Srbiji nije napisala transparent na kojem poručuje Ljajiću da je zakasnio jer je njegov sat otkucao.
Republiku Srpsku kao sastavnicu države Bosne i Hercegovine, njeno službeno ime, teritorijalni okvir potpisala su u Ugovoru za mir u Bosni i Hercegovini dva bivša predsjednika Vranješeve i Ljajićeve države: Alija Izetbegović i Slobodan Milošević. Svoj je potpis dodao i treći akter potpisavanja Daytonskog sporazuma za mir: predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman. Njih trojica su umrli i sa sobom u grobove odnijeli svaku nadu za spokojnu budućnost u ovoj državi. Kako su toj istoj nadi početkom devedesetih njih trojica počeli iskopavati grob, tako su je jedan za drugim, sa sobom i spustili u hladne grobnice u Požarevcu i na Mirogoju, odnosno u kabur na sarajevskim Kovačima.
Ognjen Vranješ je na svojoj ruci istetovirao geografski oblik Republike Srpske, dijela države Bosne i Hercegovine iz kojeg potiče. Dijela države kojem nije Ognjen dao službeno ime, nije sudjelovao u stvaranju tog parčeta jedne suverene i nezavisne države Bosne i Hercegovine. Zbog toga je grupa navijača na stadionu Bilino polje u Zenici istakla transparent kojim poručuje Ognjenu Vranješu da je zakasnio jer je njegov sat otkucao.
Taj transparent ukazao se na početku utakmice odigrane sinoć protiv Izraela. I taman što je sat francuskog sudije otkucavao kada smo pomislili da su naši Zmajevi zakasnili da preokretom dođu u vodstvo, Ogi Vranješ je došao u kazneni prostor Izraelaca. Sat je otkucavao, svi smo pomislili da smo zakasnili. Transparent je u međuvremenu sklonjen, a Ognjen je očito zapamtio šta piše na njemu. Primio je jednu loptu, uputio je udarcem nogom prema golu Izraela i lopta je pogodila u ruku gostujućeg igrača. Vrijeme je teklo dalje, isticalo je, i svi smo vjerovali da smo zakasnili za preokret. Svi osim Ognjena Vranješa kojem je poručeno da je zakasnio. Dosuđen je penal iz kojeg je kapiten Zmajeva Edin Džeko preokrenuo zaostatak od 0:1 u vodsto od 2:1.
Eto, vidite da Ogi nije zakasnio. Vidjeli ste sami da Ognjenu nije otkucao sat. Iako mu je upućena jedna loša poruka i nabačena bespotrebna stigma, Vranješ se potrudio da demantuje momke koji su mu isticanjem transparenta poručili to što su poručili. On je na njihovu poruku odgovorio na najbolji mogući način. Obradovao ih je i razveselio, učinio ih sretnim i oduševljenim jer je direktno kreirao rezultatski preokret u meču s Izraelom.
Transparenta više nije bilo. Valjda ga neće više ni biti. Pa ipak, Ognjenu Vranješu nanesena je šteta i doživio je jedan ružan udarac kojeg nije nikako zaslužio. Informacije koje stižu danas kažu da je u dijelu države Bosne i Hercegovine koji se zove Republika Srpska proglašen za izdajnika. Tome je najvećim dijelom doprinio bespotrebno istaknuti transparent. Ohrabruje, međutim, i druga strana medalje. Transparent na kojem je pisala poruka za Ogija nije naišao generalno u Bosni i Hercegovini na odobravanje. Većina je stala i stoji uz Ogija Vranješa i tako treba biti.
A momcima iz navijačke grupe iza gola topla preporuka: neka izvjese transparente i poruke na drugim mjestima, ne na stadionima: tamo gdje se može poručiti glavešinama koji idu po masne i debele plate u insitucijama Republike Srpske, i to onima koji vozare iz Federacije BiH u Republiku Srpsku. Oni su ljudi o kojima bi trebalo razmisliti kad se poručuje da je sat otkucao i da su zakasnili. Oni su direktan produkt sistema koji je ozvaničio službena imena dva bosansko-hercegovačka entiteta. Njima je Republika Srpska zlatna koka nosilja, baš kao i Federacija BiH. Oni su idejni sutvorci i supodržavatelji našeg Daytonskog uređenja. Potpisi njihovih sahranjenih političkih mecena i lidera stoje iza dijela ove zemlje koju je očito najveći grijeh iz potpuno ličnih i privatnih razloga istetovirati na svom tijelu.
Ogi majstore, valjda si i sam svjestan da je u našoj avliji, u našoj Bosni i Hercegovini, sa svojim entitetima, kantonima, opštinama, dakle širom ove zemlje od pamtivjeka bilo poželjno gledati u tuđe dvorište preko plota. Ovdje je moguće čak i to da se od jedne čačkalice ne vide kubici i kubici balvana.
Zato majstore, digni glavu i ne osvrći se. Igraj i dalje za svoju državu i za svoju reprezentaciju. Tvoj sat radi poput singerice i nisi zakasnio nigdje.