Kada ispred nekog novinarskog rada pročitam ime Arijana Saračević – Helać, žene čija jačina stava s lakoćom razoružava, žene sinonima ratnih izvještavanja koja sam kao dijete pratila bez daha uz divljenje, nemam trunku dileme u kvalitet tog rada ali nisam mogla predvidjeti tako veliku navalu emocija kao posljedicu.
Nakon čitanja izvještaja o premijeri dokumentarnog filma „ Znam šta je ofsajd“ , ne mogu prihvatiti da je to tek jedan dokumentarac u nizu, jer nije. On je mnogo više.
Nije to samo rođendanski poklon gradu kojem je dala mnogo, svojom ličnošću, svojim radom. On je mnogo više.
Ima jedan grad kog volim više od svih drugih.
Ima jedan grad koji je ljepši od svih drugih na svijetu.
Ima jedan grad koji je posebniji od svih drugih gradova na svijetu.
Ima jedan grad na kog sam slaba isto toliko koliko sam na njega ponosna.
Njegova ljepota i posebnost su u njegovoj otvorenosti, hrabrosti, istrajnosti.
Ovaj dokumentarac je podsjetnik na sve navedeno.
Sretna sam i zahvalna što su mi pomenuta imena u filmu poznata i što imala i imam uzore poput njih, kao i samu autoricu. Ponosna što su tako veliki, hrabri i časni ljudi utkani u historiju mog grada, moje domovine, mog djetinjstva .
U vremenu pobrkanih vrijednosti i zastrašujućeg deficita dobrote, dobri i hrabri ljudi su postali kao svjedočanstvo postojanja traga neke izumrle vrste koju treba zabilježiti i spasiti od zaborava.
Sačuvati u sehari kao najveću vrijednost i pokazivati kao uzor budućim generacijama.
Jedna je žena poslala poruku. Poruku jednog grada, jedne države, suživota, borbe , pravde, prijateljstva, vrijednosti života, poštenja, hrabrosti, dobrote, požrtvovanosti, pouke rata – poruku kao pečat jednog vremena i velikih ljudi.
Kako nasuprot zlih ljudi koji su u stanju učiniti monstruozne stvari, postoje dobri i hrabri ljudi, spremni rizikovati sopstveni život da spasu drugog. Spremni na požrtvovanost bez interesa.
Tako snažna poruka i podsjetnik na sve one, čini se izumiruće osobine čovjeka, koje svjesno ili nesvjesno gubimo u vrtlogu ovog nakaradnog vremena.
Svjedočenje jednog teškog vremena iza nas i naznake svjetla koje moramo sami upaliti.
Iako po nekom nepisanom pravilu velike poruke nikada ne čuju oni koji bi trebali, oni koji se oglušuju, to ni u kom slučaju ne umanjuje vrijednost i težinu same poruke.
Poruka filma, iako dijelom izravna a dijelom metaforična, ostavlja dubok trag emocije i stida zbog vrijednosti koje smo usput izgubili.
Jači je ovaj grad od svega, dušmana, politike, ratova, jači je od samog vremena.
I vrijeme koje je ispred nas je ispit naše dobrote, hrabrosti i požrtvovanosti bez interesa.
Vrijeme ispred nas je ispit jedinstva, suživota, dobrote i pravde.
Jedna je žena poslala poruku i dala naznaku ispitnih pitanja. Na nama je da čujemo poruku i položimo ispit za diplomu budućnosti svih nas.
Jedna je žena poslala poruku.
Poruku kakvi trebamo biti, kakvi trebamo težiti biti, u kom smjeru ići i kakav primjer biti svojoj djeci.
Arijana, hvala!