Uvijek imam to pitanje, zasto mi gradjani ne pozivamo ih na odgovornost? Ja znam da dosta stvari ne funkcionisu kako treba u nasoj zemlji. Osjetio sam to na svojoj kozi, kao i vecina BH gradjana. Ali sta je to u nama pa sutimo, ne cinimo nista? Ne moramo radi sebe, ali radi djece, radi staraca, invalida, ljudi koji zaista trebaju bolje danas, sutra? Kao ilustraciju navescu samo dva primjera. Vjerujem da ste i vi bili svjedoci mnogima, kao i ja. Medjutim, ova su onako dva primjera koja su mi ostala prilicno u sjecanju.
Scena broj 1.
2012 godina. Ispred kuce sam svoje, izasao u dvoriste. Vec je bilo prilicno kasno. Cujem jak udar. Kao da je auto udarilo u nesto. Prosetam se prema mjestu i imam sta vidjeti, golf 2, crvene boje, udario u stub rasvjete. Taman u stub koji je bio odmah do trotoara. Covjek izlazi krvave glave, vidi se, u pripitom stanju, pokusava da se vrati u auto i ponovo pocne da vozi. Nazvao sam policiju, nema ih jedno 5 minuta i pojavljuju se. Istom covjeku koji je udario u stub rasvjete, policija pomaze da sjedne u auto i nastavi dalje. Kasnije saznajem da je covjek koji je izazvao nesrecu policajac.
Gdje je tu odgovornost? Pored krivicnog djela, mogao je neko i poginuti. Sutra neko vama drag, a mozda i vi? Kako biste se osjecali da ste bili u mojoj situaciji?
Scena broj 2.
Licna i vozacka su mi istekle. Standardno, mora se uplatiti za oboje. Nema problema, obavljam sve i idem prema policijskoj stanici. Imaju svoj odjeli ovi iz CIPS-a. Kao i obicno, radnici onako opusteni pitaju te: “Sta treba?”. Nema ni Zdravo, ni Dobar dan… Da ne govorim, ako te prepoznaju pa ti onda govore ciji si, sta si, kako si i kakvi su ti roditelji. Vec mi zivci rade, predajem stare dokumente, uplatnicu i salju me na slikanje. Obavljam to. Posto mi je i vozacka istekla, ne mogu u isto vrijeme predati za oboje, nego mora prvo licna. Kad licnu dobijem, onda tek moram predati za vozacku. Koja glupost? U zemlji ciji sam drzavljanin, pored BiH, licnu i vozacku sam dobio za 30 minuta isti dan. Zar je mogu da nas drzavni sluzbenici ne mogu tretirati kao klijente. Zar ti ljudi nisu svjesni da im mi gradjani ove zemlje dajemo platu?
Ne mogu gledati to svakodnevno. Par puta sam pokusao da reagujem, medjutim bezuspjesno, cak sta vise moglo me kostati. Do kada cemo mi sjediti skrstenih ruku? U zemljama ciji gradjani zele da promijenu stanje, oni nesto pokusavaju da urade. Ovakvi ljudi koji ne smatraju da su odgovorni za bilo sto bi itekako odgovarali ovakvim potezima, cak ostajali i bez posla. Volio bih da cujem vasa iskustva…