Obrazovni sistem naše zemlje je katastrofalan, bolestan i pun rupa koje su mu napravili oni što su godinama u njega zapošljavali nekvalifikovane i nestručne. Takav je i zbog propalih reformi, zastarjelog gradiva i obrazovnog programa koji ne prati potrebe savremenog obrazovanja, tržišta rada te kao takav ne može da se nosi sa savremenim tehnološkim napretkom. Uništile su ga i na aparate dovele političke stranke koje su na neke od najznačajnijih funkcija obrazovnih institucija postavljali pripadnike političkih partija te obrazovni sistem srozali do toga da nam svake godine s fakulteta izađe i po nekoliko hiljada visokoobrazovanih, ali nepismenih i nekvalifikovanih mladih ljudi.
Na loše stanje obrazovnog sistema, već godinama ukazuju prosvjetni radnici osnovnih i srednjih škola što zbog zastarjelosti gradiva ali i obimnosti koje učenici ne mogu da stignu, nego ga veoma često ne razumiju ni sami nastavnici. Ni vapaj nastavnika niti borba sindikata ništa nije popravila jer i dalje obrazovni sistem stagnira a vlast i nadležne institucije šute. Djecu se i dalje tjera da samo na pamet bubaju stvari koje im u životu nikada neće trebati. Uči ih se kako je petica najveći domet znanja bez da ih se natjera da logički razmišljaju i razumiju ono što su naučili a ne da, čim napuste školske klupe, zaborave sve ono što su nabubali te tako petica i to znanje izlapi a sutra nemaju znanje koje mogu primijeniti u praksi.
Krivicu za ovo stanje snosi u dobru ruku vlast koju stanje i zapuštenost obrazovnog sistema ne interesuje niti zanima jer misle, ako nam svake godine izađe preko pet hiljada visokoobrazovanih mladih ljudi, da je stanje idealno a u realnosti, ono je loše, oni to znaju ali ne žele da reaguju. Krivi su i oni u Ministarstvu obrazovanja što diktiraju i prave obrazovne programe koje nastavnici osnovnih i srednjih škola prate, a isto tako i fakulteti, krivi su jer su na funkcije došli pripadnici političkih partija koji su odlučili privatizovati obrazovne insitucije i tako se bogatiti na račun studenata i svih ostalih koji žele da naprave nešto od svog života i diplomu steknu na korektan i fer način. Krivi su i nastavnici što na posao dolaze preko klinca, što samo rade za platu a znanje ne znaju ni prenjeti, a diplomu sam Bog zna gdje su i kako su je stekli.
Onda se žale kako nam učenici ne vole škole, kako prave rekordan broj izostanaka, kako bježe iz škole, jer zbog nastavnika koji preko klinca rade i svoje frustracije istresaju na djeci, djeca nam mrze školu, ne dolaze na časove, provode više vremena po kafićima nego u školama te prave razne izvlakuše: 'Kreči se škola', 'Mama završila u bolnici' , 'Bio na sahrani' , 'Bio drugu u posjeti', itd. Kasnije pod pritiskom nastavnika, učenik donese opravdanje od svog doktora i problem riješen.
Pojedini učenici ne donesu ni opravdanje a u svemu tome ocjene trpe, gomilaju se izostanci, loše je vladanje, ne stiže se gradivo jer sistemski nastavnici pa ni oni koji nam kroje obrazovni sistem, nisu uspjeli da podjednako zainteresuju i uključe sve učenike u rad i aktivnosti tijekom boravka u školi a ne da nam učenici, umjesto odlaska u školu, provode vrijeme na nargilama po raznim kafićima jer znaju da ih iz pojedinih predmeta čeka smor od nastavnika koji priča o svemu samo ne o gradivu. Nisu svi ni nastavnici niti učenici isti, niti se može okriviti sve nastavnike za ovakvo stanje, krivicu snosi primarno vlast koja nije u stanju da se nosi sa izazovima modernog i savremenog obrazovanja, koja nije uspjela da rastereti nastavnike i dopusti im da koriste sva raspoloživa sredstva kako bi zainteresovali sve učenike a ne da se okreću samo odlikašima jer, kao, eto, oni su budućnost naše zemlje a veoma često bolje prođu oni što se bore za dvicu ili tricu.
Onda se dođe do roditeljskog gdje nastavnik optuži roditelja jer dijete nije redovno, kako ne vodi dovoljno računa o njemu, ne provodi dovoljno vremena s njim i njegovim obavezama a nastavnik veoma često zaboravlja da pojedini roditelji rade od zvijezde do zvijezde kako bi svome djetetu pružili sve što imaju druga djeca te u svemu tome, jednostavno nemaju vremena da se pozabave domaćim zadaćama svoje djece. Onda roditelj prebaci teret nastavniku kako je njegov zadatak da mu prenese znanje, porazgovara s njim na odjeljenskoj, upozori na posljedice nedolaska u školu jer je za to plaćen. Na kraju, dođe do verbalne svađe koja kasnije preraste u fizički okršaj gdje na koncu roditelji izgube živce te u naletu bijesa nasrnu na nastavnika. Onda u medijima, roditelji ispadnu nasilnici koji tuku nastavnike jer ne znaju koga kriviti, sebe, svoje dijete ili nastavnika. I tako se na kraju dobije pravi cirkus od obrazovnog sistema.
Kome onda odgovara ovakvo stanje obrazovnog sistema, kome odgovaraju 62 visokoškolske ustanove te niz privatnih fakulteta koji se zemljom otvaraju iz godine u godinu te time postaju nekome sasvim trećem insitutucije koje generišu velik novac na štetu mladih ljudi. Kome odgovora velik broj lažnih diploma i kvazi stručnjaka, doktora medicine koji će sutra da nas liječe, jeste li vi svjesni toga, doktora medicine sa lažnom diplomom. Zar je nečiji život tako malo vrijedan? Kome to odgovara i ko se to ponosi stanjem u koje je doveden naš obrazovni sistem. Ali ću vam na kraju reći samo ovo: "Ako nam u potpunosti propadne obrazovni sistem i ako se po tom pitanju nešto hitno ne uradi, propašćemo i mi kao društvo, a mladi ljudi koji sutra treba da vode ovu zemlju u bolje sutra, neće to biti u stanju jer bez jakog obrazovanja i kvalifikovanih stručnjaka, nema ni jake zemlje niti sigurne budućnosti. "